Nakon što je u rujnu 2021. godine zauvijek ugašena legendarna Stojedinica, njezini zaposlenici nisu sjedili prekrštenih ruku ili se raspršili po drugim medijskim kućama – ‘skucali’ su novu radijsku postaju, nazvali je Radio Tvornica i krenuli u avanturu koja će uskoro proslaviti drugu godišnjicu.
Na tržištu preplavljenom ‘formatiranim radijima’ u čijem se programu vrte uvijek iste pjesme (mnogima iritantna ‘rotacija’) te se za vrijeme ručka obavezno priča o jelu, a oko 17 sati o prometnim gužvama, ova se ekipa trudi biti drukčija, autentična, neposredna i tako ispuniti prazninu nastalu gašenjem Stojedinice.
Radio Tvornica se emitira u novoj DAB+ tehnologiji, a program možete slušati i preko njihove stranice www.radiotvornica.hr. S voditeljima i novinarima ovog sve popularnijeg zagrebačkog radija pričali smo o greškama u eteru, radijskom tržištu te ambicioznim ciljevima koje su postavili pred svoj mali veseli kolektiv.
Doimate se kao vrlo kompaktna ekipa. Kako izgleda jedan ‘klasičan dan’ na Radio Tvornici?
Ifka: Svaki dan je drugačiji, klasičnog nema. Velika većina je improvizacija. U tome se ovaj posao i razlikuje od, primjerice, nekog uredskog posla sa ‘zadacima’ koje taj dan morate obaviti. Dobra je i stvar što – nema zaostataka. Svaki dan se ide iz početka i ne ostaju ‘repovi’ nakon radnog vremena.
Mislav: Trudimo se da bude što manje tih običnih dana, ali svi smo mi žrtve svojih rutina. Tako da je jedan klasičan dan u našoj redakciji isprepleten našim malim ritualima. Jutarnja ekipa ima svoj ‘punkt’ u studiju, popodnevna pak radi na ‘dva fronta’. Na jednom grmi glazba dnevnog pogona naše Renate Belc Krog, a na drugom, kudikamo tišem, vodim borbe za vlastitim živcima i tolerancijom pri sastavljanju vijesti. Stvarnost je nekad zbilja teško probavljiva.
Šaman: Stalno dolaze neke nove informacije koje dijeliš sa slušateljima putem etera ili društvenih mreža. I svaki put to izvodiš na drugačiji način. I to je zapravo super. Jedino klasično u našem radnom danu je ispijanje kave, razgovori kaj bu se kuhalo doma, svađanje oko životnih tema koje kužimo, ustajanje ujutro, vožnja tramvajem do posla…
‘Kod nas formata nema. Odmah je lakše raditi ovaj posao’
Tibor: Jutarnji pogon se više-manje bazira na zezanciji, pa čak i one ozbiljne teme pokušavamo komentirati uz zdravu dozu humora. I Ifka i Šaman i ja gajimo takav pristup, a osim o svjetskim, hrvatskim i zagrebačkim aktualnostima, u našem eteru možete čuti nešto o širokom rasponu tema. Naravno, glazba je uvijek glavna, ali ima tu i drugih tema iz kulture, poput filma ili kazališta, pa sporta, tema posvećenih zdravlju, životinjama i mnogih drugih.
Usudit ću se reći da u današnje vrijeme na ‘formatiranim’ radijima voditelji uglavnom pričaju trivijalne stvari. U podne se priča o ručku, subotom o izlasku, uvijek isto, predvidivo… Kako gledate na to? Trudite li se biti drukčiji?
Šaman: Trudim se biti ono kaj jesam. Mislim da ljudi griješe kaj u eteru postaju nešto što nisu i u što ne vjeruju. Nažalost, u većini slučajeva to nadređeni od njih zahtijevaju i ako želiš primati plaću – prihvatiš ta pravila igre. Bio sam i ja dio toga i nikako mi se nije svidjelo. Radio Tvornica govori iz srca i onako kako osjeća. Nekad smo ljuti, nekad smo sretni i ne skrivamo to. Radio Tvornica nije i neće biti formatirani radio. Ako se nas pita. Dok ne zaprijete s lovom, hehe!
Renata: Mislim da nisam jedina koja misli da ako nemaš što pametno reći, onda bolje šuti. Nema goreg od isforsiranog humora i unaprijed smišljenih fora, ili ne daj Bože, fora koje ti netko drugi piše.
Ifka: Na Radio Tvornici pričamo o čemu u tom trenutku hoćemo. I kad hoćemo. I to je super. Ako je nešto vrlo važno, ne moramo čekati trenutak kad bismo se trebali uključiti u eter. Radio bi trebao biti najbrži medij, a nekako mi se čini da upravo formatiranjem to nestaje. Mislim da se tu uvelike razlikujemo od formatiranih radija. Ako neka tema zahtijeva dužu minutažu u eteru, ovdje to možemo, smijemo, čak se i preporuča. Kod nas formata nema. Odmah je i lakše raditi ovaj posao.
Također, zašto bismo uvijek trebali biti dobre volje? Mislim da ljudima koji slušaju radio ponekad stvarno idu na živce preveseli i umjetno dobro raspoloženi voditelji. To ne znači da smo mrgudi, ali je sasvim normalno da i mi nekad ‘ustanemo na lijevu’.
Možete li se sjetiti najveće gluposti i(li) greške koju ste izgovorili u eteru?
Ifka: Onih ‘malih’ gluposti ima svako jutro. Srećom, jutarnji jingl glasi ‘zajutrancija – jutarnja zajebancija’, pa nas ljudi nekad i ne shvaćaju previše ozbiljno, tako da, ako se i potkrade neka greška, lakše se preko nje prijeđe. Ono što mi na pamet pada kao, ajmo reći, najveća greška, vrlo smo uzbuđeno najavili koncert poznate svjetske grupe i pozvali slušatelje na njega tu večer, a koncert se održavao – za mjesec dana.
Šaman: Ma tko bi zapamtio sve piz… i gluposti koje su se dogodile u eteru. Na svakodnevnoj bazi se događaju greške i nepredvidive situacije. Ali to je ono kaj nas čini ljudima i to je super za ovaj posao. Izvlačenje na sve načine iz nezgodne situacije može biti jako zanimljivo.
‘Političari su relativno jednostavni – kada ih shvatiš’
Renata: Na Radio Tvornici mi je jedna od većih gluposti bila kada mi je u gostima bio Bore Balboa. U razgovoru ugodnom ja ga pitam o nekim pjesmama, naravno, i o čemu govori pjesma ‘Mo Salah’… Kratko i jasno mi je odgovorio da se radi o nogometašu… Priznajem, nemam pojma.
Kako se u velikom broju radio postaja danas nametnuti kao bolji, drukčiji?
Renata: Ja sam na Radio Tvornici dobila priliku raditi ono što najviše volim, opet puštati glazbu… Stoga u svoje ime mogu reći da je glazba najvažniji segment radija. Najvažnije je iskočiti iz okvira, bolje rečeno, ne puštati pjesme koje iskaču iz paštete, prodrmati slušatelje i odsvirati nešto što nikada nisu čuli – ili što je neprimjereno za druge radio stanice. Kod nas ne postoji glazba koju ne smiješ pustiti ujutro, jer su ljudi pospani, popodne jer eto baš ručaju, instrumentale jer se to ne smije…
Šaman: Ma samo treba furati svoj film i ne obazirati kako i kaj drugi rade. Imamo dozvolu raditi ono što želimo i na način na koji to želimo. To je formula uspjeha u svemu. Tako barem kažu…
Kako je raditi s političarima? Postoje li pritisci? Ili možete reći što god mislite/doznate?
Mislav: Političari su relativno jednostavni, kada ih shvatiš. Sve u sferi tog djelovanja ima pozadinu nečijeg interesa. Bilo od samog političara, njegove stranke ili nečega sličnog. Stoga, političarima treba podsvjesno predstaviti ono što mi od njega trebamo kao dobru reklamu za njega samog ili njegovu interesnu skupinu.
Činjenica je da se zbilja rukama i nogama hrvamo biti nepristrani, odnosno neobojani stranačkim bojama, uz čvrsti stav oko nekih zdravorazumskih društvenih pitanja. Pritisaka u ovom trenu nema, barem ne izravnih, ali osjeti se jako nakon malo ‘žešćeg’ Tvorničara da je gost ili gošća očekivao nešto drugo.
Tibor: S obzirom da Mislav vodi emisiju Tvorničar te da su političari većinom njegovi sugovornici, ja s njima nemam previše veze licem u lice. Dovoljno je baviti se samo njihovim izjavama da ih se čovjek zasiti, no sve se to može izdržati uz zdravu dozu ironije i humora koju pokušavamo održati kroz naš informativni program. Što se tiče pritisaka, ja ih, srećom, nisam doživio.
Ranije ove godine ste proslavili prvi rođendan. Kad se okrenete na tu godinu (i pol) iza vas, koji je glavni zaključak?
Renata: Eto, bliži nam se i drugi rođendan, mislim da uvijek može bolje, ideje su tu, realizacija je malo sporija. Drago mi je da sve više ljudi prepoznaje nas kao radio koji se obraća svim generacijama. Ugostili smo puno glazbenika, od stare generacije do zaista novih i još neotkrivenih imena koja su u našoj rotaciji na playlistama dobili ono što zaslužuju.
Mislim da je DAB tehnologija tu za one koji nas možda i slučajno otkriju ako kupe novi automobil, a s druge strane, za vjerne slušatelje koji su nas čekali dok nas nije bilo nigdje za čuti, stream je aktivan od početka emitiranja.
Sadržajno, ideološki, energetski, koliko Radio Tvornica ima veze s Tvornicom kulture?
Šaman: Radio Tvornica i Tvornica kulture su brata dva, sestre dve, kumovi, prijatelji, prsta dva jedne ruke, avion i propeler, lopta i kopačka, kvaka i vrata, brod i more, kokoš i jaje, tinta i nalivpero, auto i autoput… Mi smo jedno koje ide u istom smjeru. Mi smo sada i mi smo budućnost.
Ifka: Usko smo vezani uz Tvornicu kulture, surađujemo te nam u goste dolaze i mnogi glazbenici koji u nastupaju u Šubićevoj. Naravno, tu je i ono što slušatelji jako vole – besplatne ulaznice ulaznice za koncerte.
Javljanje slušatelja u eter zna biti dinamično, smiješno, ali i škakljivo jer ne znate tko je s druge strane linije i koje su točno namjere… Je li bilo nekih ekscesa ili smiješnih situacija?
Ifka: Bilo je svega! Recimo, spominjali smo nešto vezano uz Francusku i, naravno, samo se nametnulo – ‘pričanje’ na francuskom, o kojem pojma nemamo ni Šaman ni ja. U taj tren zazvonio je telefon, čovjek nam se javio – iz Francuske. Cijeli razgovor je završio tako da nam je slušatelj na kraju, direktno u eteru, snimio jingleove – na francuskom!
Ipak, moram pohvaliti naše slušatelje, rijetko kad je bilo nešto negativno ili pak zlonamjerno. Imamo najbolje slušatelje na svijetu i upravo u tome i jest ljepota ovog posla. Među rijetkima smo, ako ne i jedini, koji slušatelje puštamo izravno u eter.
‘Najvažnije je iskočiti iz okvira, ne puštati pjesme koje iskaču iz paštete, prodrmati slušatelje’
Šaman: Meni je, recimo, zanimljivo bilo kad smo pustili beogradski bend Električni orgazam, a slušatelj nas je nazvao i pitao zbog čega mrzimo hrvatsku glazbu? Zašto ne pustimo Thompsona na primjer? Ali drago mi je da su slušatelji većinom ipak zadovoljni programom koji emitiramo. Živeli! Tvornice radnicima!!!
Renata: Mi smo tu zbog slušatelja, eter je živ i takav treba ostati, bez rezuckanja i cenzuriranja. Prije sam se znala sporječkati sa nekim slušateljima uživo, ali sve je to u rok službe, da nije tako, bili bismo govorni automat. Sada ljudi više vole javljanja na društvene mreže i Whatsapp poruke, ne znam zašto je to tako, pa ih ujedno ovim putem pozivam da se baš uživo javljaju u eter. Jedva ih čekamo!
Zagrepčanin izgradio najljepšu kuću u gradu: Po jednoj stvari je potpuno drugačija od svih ostalih
