Često čujemo da posao u poljoprivredi više nije isplativ i da ne možemo konkurirati europskim zemljama koje se diče masovnim farmama koje mogu znatno isplativije proizvoditi veće količine namirnica.
Zato se sve više poljoprivrednika okreće uzgoju vrsta koje su manje popularne. Jedna od takvih biljaka je artičoka. Ova višegodišnja mediteranska biljka uspijeva na raznom tlu, a bogata je antioksidansima, zbog čega je nutricionisti smatraju “superhranom“. Također otporna je na sušu i sadi se samo jednom, tako da se brojni poljoprivrednici odlučuju za njen uzgoj.
Jedan takav poljoprivrednik je i Zoran Tomić iz Bavaništa u Srbiji, koji artičoke uzgaja na sedam hektara zemlje, a odlučio se za njen uzgoj jer su otporne na visoke temperature. Kaže da biljke donose urod od oko 25 tona po hektaru, ispričao je za YouTube kanal Vertigo produkcija.
U Turskoj organiziraju radnike samo za ljuštenje artičoka
Berba se obavlja mehaničkom kosilicom, a artičoke se potom transportira na mjesto gdje se odvajaju listovi. Zatim se suši, pakira i šalje do trgovina i tržnica. Tomić kaže da je zarada praktički zagarantirana jer biljka nije zastupljena na tržištu.
Što se tiče uzgoja artičoke, treba napomenuti i da se jako teško ljušti. U Turskoj, gdje se ova biljka tradicionalno uzgaja, postoje grupe radnika specijaliziranih samo za ljuštenje artičoka. Neki od njih putuju i do 600 kilometara do okruga Gölhisar u regiji Aydin, poznatog po najvećoj proizvodnji artičoka, kako bi obavili taj posao.
Ovi radnici, zahvaljujući svojim vještinama, mogu oljuštiti artičoku u nekoliko sekundi i zarađuju oko četiri prosječne turske mjesečne plaće. Omer Faruk Taşyürek, jedan od radnika, ističe da ljuštenje artičoke nije lak zadatak i da ga se ne može savladati iz prvog pokušaja, naglašavajući razliku u odnosu na ljuštenje jabuka ili krumpira.
‘Imamo zanat u rukama’
U ovom kraju Turske, artičoke, koje nazivaju “zeleni dijamanti,” ključni su dio poljoprivrede. Radnici rade poput strojeva, počinjući od ranih jutarnjih sati i radeći do kasno u noć, ali zadovoljni su zaradom i značajem svog posla.
“Dolazimo iz Ankare koja je udaljena odavde 600 kilometara. Ljuštenje artičoka je sezonski posao, traje 5-6 mjeseci u godini i kad se to završi, onda smo slobodni. Ovdje smo svake godine od početka veljače do kraja srpnja. Čini se da je guljenje artičoka lak posao, ali nije. Mi imamo zanat u rukama, iskustvo,” rekao je Taşyürek.
Dnevno ogule otprilike 1.000 do 1.200 artičoka, a Taşyürek procjenjuje da on i njegova ekipa u minute ogule 3 do 4 artičoke. Počinju raditi u sedam ujutro i rade do 23 sata, nekad i do kasnije u noć. “Ne može svatko to uraditi ovako kvalitetno. Ako u Turskoj ima 50 ljudi koji se time bave, samo nas desetak to može uraditi ovako dobro,” istaknuo je, a njegove kolege kažu da je za dobro obavljanje posla najvažnije kakvim se noževima radi.
