“Živio sam djelomično aktivno, ali radio sam stresan posao. Bio sam 12 sati vezan uz tvrtku, nisam imao vremena baviti se sportom, osim rekreativno – jedanput do dvaput tjedno. Sada više vježbam. Limfom je rak tkiva pa se moram truditi da ta limfa cirkulira normalno kroz tijelo. To je najvažnije”, započinje svoju ispovijest Zdravko Hanžek iz Varaždina, koji je obolio od teške bolesti – non-Hodgkinovog limfoma.
Naime, 2015. godine, baš između Božića i Nove godine, završio je u bolnici. “U subotu ujutro dignuo sam se iz kreveta i pokušao odjenuti hlače. Lijeva nogavice ide, desna ne ide. Noga je bila za trećinu veća, a u preponi sam imao tvrdu bezbolnu tvorevinu. Otišli smo doktoru, sumnjali smo na trombozu”, prisjeća se Hanžek tog teškog dana. No, nije se radilo o trombozi. Nakon što su mu ultrazvukom pregledali sve organe, zaključili su da nešto nije u redu te kako bi se moglo raditi o limfomu. To su utvrdili patološkim nalazom.
“Doktor mi je rekao da sumnja na limfom, to je vrsta raka. Kad je to rekao, svijet mi se raspao, mozak mi nije funkcionirao, to je trajalo do drugog jutra, a onda sam promijenio način života. Imao sam život prije dijagnoze, i život nakon dijagnoze. Doktor mi je rekao da moram birati – otišao sam u mirovinu i sve se posložilo. Čitao sam pozitivne knjige, nekako sam se trgnuo, došao k sebi, nije bilo lako, ali odlučio sam uzeti život u svoje ruke i promijeniti stvari. Sad uzgajam povrće, u dućanu ništa ne kupujem; počeo sam se baviti i pčelarstvom, pa svake godine imam po 200, 300 kg meda. Radim ono što me veseli, što mi čini radost. Iz azila sam uzeo psa. Bitno je biti sada tu, o tome misliti, biti u sadašnjem trenutku”, nadahnuto nam kaže naš sugovornik.
Maligni tumori
Zdravko je radio u velikoj tvrtki, vodio je preko 400 ljudi, smatra da je i to sigurno pridonijelo toj teškoj bolesti. Non-Hodgkinov limfom otkriven mu je u 3. fazi, propisana mu je i kemoterapija. “Nakon dijagnoze, liječnici su mi rekli da imam izbor – da zalegnem i prepustim se, ili da se dignem i radim stvari koje me vesele i uljepšavaju mi život”, kaže nam Hanžek, koji se uz dvije unuke bavi planinarenjem, triatlonom, trčanjem, vozi bicikl, pliva te pazi na prehranu. “U remisiji sam skoro osam i pol godina. Jedino što taj moj limfom ima tendenciju da se zna vratiti, samo je prošlo osam godina. Sad mi je svejedno pada li kiša, snijeg, na kraju dana sam sretan da sam živio kako treba, a ne onako, automatski”, zaključuje naš sugovornik.
S obzirom na to da je nedavno obilježen Svjetski dan svjesnosti o limfomima, i to s ciljem osnaživanja osoba koje žive s limfomom i njihovih njegovatelja, porazgovarali smo s prim. dr. Sandrom Bašić-Kindom, voditeljicom Odjela za zloćudne tumore krvotvornih sustava KBC-a Zagreb, i dopredsjednicom Hrvatske udruge leukemija i limfomi (HULL) o svim segmentima te bolesti. “Limfomi su maligni tumori koji nastaju zloćudnom preobrazbom stanica limfocitnog sustava.
Te stanice nalaze se u limfnim čvorovima, koštanoj srži, slezeni i timusu, no ima ih i u drugim organima i organskim sustavima. Limfomi se međusobno razlikuju prema vrsti stanica od kojih su građeni, kliničkom tijeku i lokalizaciji. Od drugih tumora razlikuju se po tome što mogu nastati u svim organima, i po tome što nema podjele na benigne i maligne limfome, kao što je to inače slučaj s tumorima, već su svi limfomi maligni, a međusobno se razlikuju prema stupnju malignosti”, pojašnjava dr. Bašić-Kinda.
Zagrepčani otkrili horor iskustva iz bolnica: ‘Otpustili mi majku, a na odjelu nema nikoga’
Točan razlog
Pojednostavljeno govoreći, limfomi se dijele na non-Hodgkinove limfome i Hodgkinov limfom. A non-Hodgkinovih limfoma ima preko 50 vrsta. Prema porijeklu, dijele se na one koji potječu od T-limfocita, one koji potječu od B-limfocita i NK/T stanične tumore. Prema svojem ponašanju dijele se na vrlo agresivne, agresivne i indolentne limfome. Najčešći je B velikostanični non-Hodgkinov limfom.
“Prema kliničkom tijeku, dijele se u tri osnovna tipa. Indolentni limfom građen je od malih stanica, sporog je kliničkog tijeka, a kod nekih bolesnika pojavljuje se i spontano smanjenje, ili čak nestanak tumora, pa bolesnici i bez liječenja preživljavaju godinama. Najčešće su porijeklom od B-limfocita (rijetko od T-limfocita). Nisu izlječivi standardnom terapijom, što znači da gotovo uvijek dolazi do relapsa bolesti. Agresivni limfom je tip limfoma od kojega oboljeli ne mogu dugo živjeti ako se ne liječe (u prosjeku svega nekoliko mjeseci), uglavnom su građeni od velikih stanica, a mogu biti B i T staničnog podrijetla. Vrlo agresivni limfom zahtijeva promptno i agresivno liječenje, jer u suprotnom prosječno preživljenje iznosi svega nekoliko mjeseci”, upozorava naša sugovornica.
Točan razlog zašto nastaju limfomi, ne zna se. Postoje određena stanja, odnosno bolesti, kod kojih se limfomi javljaju češće nego u općoj populaciji, kao što su neke autoimune bolesti, imunosupresivna terapija, HIV i slično. Rizik od razvoja limfoma može se povećati zbog određenih genetskih predispozicija ili izloženosti faktorima rizika, kao što su virusne infekcije i izloženost određenim kemikalijama.
Prvi znak
“Kao prvi znak bolesti najčešće se uoče povećani limfni čvorovi na vratu, u pazusima ili preponama (tzv. periferne regije), no povećani limfni čvorovi mogu se pojaviti i u trbuhu ili u prsištu. Ako je u pitanju povećanje limfnih čvorova u perifernim regijama, bolesnik, njegova obitelj ili prijatelji tu promjenu obično i uoče, i tada se treba odmah javiti obiteljskom liječniku. U slučaju pojave čvorova u trbuhu, prsištu ili zdjelici, tegobe se pojavljuju kao posljedica pritiska tumora na druge organe i organske sustave, pa se bolesnik liječniku javlja zbog nespecifičnih tegoba, kao što su, primjerice, kašalj, pritisak u prsima, otežano disanje ili gušenje, ako je limfom prisutan u prsištu.
Kod tumora koji se nalaze u trbuhu najčešći simptom je bol, a može se pojaviti i žutilo kože zbog pritiska na žučne vodove, otežano ili količinski smanjeno mokrenje u slučaju pritiska na bubrege ili mokraćovode, odnosno smetnje vezane uz pražnjenje stolice prilikom pritiska na crijeva. Kod limfoma se javljaju i specifični opći simptomi – B simptomi – koji uključuju povišenu temperaturu, noćno znojenje (koje može biti tako obilno da zahtijeva presvlačenje), svrbež kože i gubitak na težini, unatoč normalnom unosu hrane, i to kao posljedica citokina koje tumor proizvodi.
Zbog infiltracije koštane srži zloćudnim stanicama dolazi do potiskivanja normalnih stanica koštane srži, što dovodi do razvoja anemije (pada hemoglobina), trombocitopenije (pada vrijednosti trombocita), a rjeđe leukopenije (niže vrijednosti leukocita). Ipak, ponekad se zbog jake infiltracije koštane srži može javiti i leukocitoza (visoke vrijednosti leukocita) s cirkulirajućim malignim stanicama u perifernoj krvi”, pojašnjava liječnica.
Optimalna terapija
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2021. godini bilo je 99 novih slučajeva Hodgkinovog limfoma i 690 novih slučajeva non-Hodgkinovog limfoma. Svake godine u Hrvatskoj se dijagnosticira otprilike 400 do 600 novooboljelih od limfoma, a čini se da u posljednje vrijeme učestalost limfoma raste.
“Mislim da, kad je riječ o liječničkoj pomoći u RH, bolesnici zapravo imaju adekvatnu liječničku skrb, jer u većini hrvatskih županija postoje odjeli hematologije s dobro educiranim hematolozima. Pored toga, između samih hematologa suradnja je izvrsna te se bolnice s nejasnim i kompliciranim situacijama često prezentiraju većim centrima radi konzultacije, odluke o optimalnoj terapiji ili eventualno nastavku liječenja u RH.
Trenutačno su mogućnosti liječenja bolesnika s limfom u RH dosta dobre i dostupna nam je većina terapije koja se trenutačno koristi u svijetu. Posljednjih pet godina imamo i CAR-T staničnu terapiju, a u posljednjih godinu dana i bispecifična protutijela. Nedostaju nam još uvijek neke metode, kao što je, primjerice, CAR-T stanična terapija u 2. liniji liječenja, CAR-T stanična terapija za limfom plaštenih stanica, ali sveukupno gledajući, može se reći da je razina liječenja limfoma u RH u razini s većinom zemalja EU”, kazuje Bašić-Kinda.
Različite terapije
Različite vrste limfoma liječe se različitim terapijama, koje uključuju imunoterapiju, kemoterapiju, zračenje, autolognu transplantaciju, CAR-T staničnu terapiju, bispecifična protutijela i ostalo. Svakom bolesniku nakon dijagnoze potrebno je dati optimalnu terapiju, kako bi se postiglo ili izlječenje ili dugotrajna remisija bolesti. Izbor liječenja ovisi o vrsti limfoma i proširenosti bolesti, ali i o općem stanju i dobi bolesnika, pridruženim bolestima te odnosu bolesnika prema liječenju. Kombiniranim modalitetom liječenja, dakle, kemoimunoterapijom/kemoterapijom i zračenjem izlječenje se postiže kod značajnog broja bolesnika.
Tako se, primjerice, kod agresivnih B limfoma prvom linijom liječenja izliječi 65 do 70 posto oboljelih, kod Hodgkinovog limfoma 85 posto, dok su rezultati liječenja T-limfoma ipak lošiji. Pored specifičnog liječenja, važno je imati na umu i potpornu terapiju, koja uključuje primjenu lijekova protiv mučnine, čimbenika rasta leukocita, antibiotika za prevenciju i liječenje bakterijskih infekcija, antivirusnih lijekova, lijekova protiv bolova, kao i lijekova kojima se nastoji sačuvati plodnost.
Posebnu pozornost potrebno je posvetiti psihološkoj pomoći bolesniku i njegovoj obitelji. S pozicije liječnika, može se reći da bolesnici primaju terapiju i pritom je važno da imaju obiteljsku potporu, koja im omogućuje da što lakše prođu kroz sam proces liječenja. Liječenje je zahtjevno jer su potrebne česte kontrole liječnika, tako da bolesnik mora detaljno slijediti upute, ponekad dolaziti na kontrole i dva do tri puta tjedno. Razdoblje intenzivnog liječenja obično traje 6-8 mjeseci, a nakon toga su kontrole ili terapije rjeđe. Sama terapija ima određene nuspojave, koje značajno remete kvalitetu života bolesnika, kazuje nam dr. Sandra Bašić-Kinda.
