Kronična neurološka bolest koja pogađa milijune ljudi diljem svijeta je epilepsija. Međunarodni dan epilepsije ove se godine obilježava u ponedjeljak, 10. veljače, a Nacionalni dan oboljelih, odlukom Hrvatskog sabora, obilježava se svake godine 14. veljače.
Nadalje, procjenjuje se da u Hrvatskoj od epilepsije boluje oko 40 tisuća osoba, pri čemu je Međunarodni dan epilepsije prilika za edukaciju o toj bolesti, razbijanje predrasuda i pomaganje u stvaranju društva koje pruža podršku oboljelim osobama. Inače, epilepsija je često popraćena predrasudama i nerazumijevanjem, što može dovesti do socijalne isključenosti oboljelih.
O glavnim simptomima epilepsije i životu s epileptičkim napadajima razgovarali smo s Ivanom iz Zagreba kojoj je epilepsija dijagnosticirana kada je imala 25 godina. “Bila sam na poslu i počela sam se iznenada tresti. Sve mi je ispadalo iz ruku, telefon, mobitel, miš, olovka, papir i stvarno nisam znala što se događa”, opisala je Ivana na početku razgovora.
‘Liječnik me nakon toga optužio da lažem’
Nadalje, Ivana je objasnila da se tijekom prvog napadaja tresla nekoliko minuta, pri čemu je bila sama u sobi na poslu. “Nakon toga sam otišla svom šefu i imala sam sreće što mi je liječnik bio vrlo blizu. Moj liječnik me odmah spojio s neurologijom i tamo sam im rekla da sam imala nekakav napadaj, ali nisam znala kakav”, opisala je.
“Liječnik me nakon toga optužio da lažem i rekao mi je da nemam pojma o čemu govorim. Ja sam odgovorila da ne znam što je to točno bilo, ali nekakav napadaj sigurno je i trajao je nekih četiri, pet minuta. Onda su me poslali da snimim EEG i na tom EEG-u se lijepo vidio epileptički napadaj. Liječnik mi se onda ispričavao i rekao mi je da sam bila u pravu”, poručila je Ivana.
Liječnici su joj zatim otkrili tumor na mozgu. “Imala sam benigni tumor na mozgu koji je jako brzo rastao i zbog toga sam ja dobila taj epileptički napadaj. Tumor su mi nekoliko mjeseci nakon toga izvadili, dijagnosticirali su mi ga u šestom mjesecu, a izvadili u osmom jer je jako brzo rastao i bilo je jako velik”, objasnila je Ivana.
Zagledali ste se u neku točku, a toga niste ni svjesni: I to može biti simptom teške bolesti
‘Legla bih na pod i tresla bih se’
Ivana je opisala da je nakon operacije tumora imala nekoliko epileptičkih napadaja. “Jednom kad su me operirali, poslije sam imala nekoliko napadaja koji su bili izazvani jakim stresom. Iako su mi izvadili tumor, ja sam bila na lijeku koji se zvao Topamax i on mi je bio dobar, iako lijekovi za epilepsiju inače mogu imati izražene nuspojave”, poručila je.
Istaknula je da su joj se napadaji uglavnom događali kada je bila pod velikim stresom ili je bila jako nervozna. “Moji napadaji su izgledali tako da bih ja legla na pod, tresla bi se, to bi trajalo nekih pet minuta i onda bi prošlo. Užasno si umoran nakon napadaja, barem sam ja bila, šest, sedam sati ja nisam mogla ništa raditi, samo sam bila za krevet”, opisala je.
Također, Ivana je objasnila da je svoje napadaje mogla predosjetiti. “Ti u principu znaš da ćeš ga dobiti, imaš neki osjećaj. Imaš neki znak u sebi da znaš da ćeš ga dobiti. Lijek Topamax sam koristila dugo godina i onda su me skinuli s njega kad sam ostala trudna. Lijekove nisam uzimala tijekom trudnoće, a nakon poroda sam otišla kod novog neurologa u Zagrebu koji mi je dao novi lijek kojem se ne sjećam ni imena”, nastavila je.
‘Bila sam svjesna da se događa nešto čudno’
Nakon što je popila novi lijek nakon trudnoće, Ivana je objasnila da je osjetila izrazito negativne nuspojave. “Lijek sam uzela oko devet sati ujutro i ostala sam sama sa svojim djetetom, muž je otišao na posao. Jedna od nuspojava tog lijeka je samoubojstvo i ja sam se tog dana stvarno htjela ubiti”.
“Ja sam znala da ja sebi nešto želim napraviti nakon što sam popila taj lijek. Bila sam svjesna da se događa nešto čudno, zatvorila sam sve prozore i sva vrata u kući. Spremila sam dijete u krevetić i nakon toga sam se tresla cijeli dan sve dok lijek nije počeo djelovati, nekih sedam, osam sati”, poručila je Ivana.
Dodala je da je nakon toga nuspojave tog lijeka prijavila liječniku te da ga više nikada nije htjela uzeti. “Poslije sam saznala da je taj lijek bio puno jeftiniji od onog kojeg sam prvo pila. Nakon toga su me vratili na moj stari lijek, ali to je bilo jedno izrazito negativno iskustvo”.
Nadalje, Ivana je opisala da već pet godina nije imala napadaje. “Radili su mi nalaze i već sam pet godina ‘čista’. Sada sam u redu, a hoće li se to u međuvremenu dogoditi, meni se nikada nije vratio ni taj moj tumor benigni, iako se oni često vraćaju. Zbog toga nisam smjela polagati vozački, ali sada bi u teoriji i mogla, ali još se uvijek nisam odlučila za to”, zaključila je Ivana.
