Zagrepčaninu dijagnosticirana teška bolest: Sve je počelo s trncima u prstima i glavoboljama

Čekanje na specijalistički pregled u bolnici znači dugo čekanje. Rijetke su situacije kada vas naruče za tjedan ili mjesec dana. Većina pregleda se čeka par mjeseci do godine dana. Ponekad čekanje znači i pogoršavanje stanja, za koje niste ni zali da ga imate, ali se na njega sumnja. Tako je bilo i s mladim Zagrepčaninom koji je čak pet mjeseci čekao specijalistički pregled. U ovom članku donosimo dvije ispovijesti pacijenata koji su čekali na pregled dugo iako im je stanje bilo hitno. Ukoliko imate sličnu priču, ispričajte nam ju na [email protected], a mi ćemo pitati nadležne institucije kako se stanje može popraviti i pacijenti bolje tretirati.

“Sve je počelo gotovo neprimjetno, povremeni trnci u prstima, osjećaj slabosti u rukama, glavobolje koje nisu prolazile ni nakon tableta. Isprva sam mislio da je to zbog stresa na poslu ili manjka sna, jer radim kao IT stručnjak i često provodim sate pred računalom. No kad su mi se prsti počeli grčiti i kada sam osjetio blagu utrnulost u jednoj nozi, znao sam da nešto nije u redu.

Obratio sam se svom liječniku opće prakse koji me saslušao i odmah rekao da je najbolje da me vidi neurolog. Dao mi je hitnu uputnicu i rekao da što prije pokušam dogovoriti pregled. Nazvao sam bolnicu isti dan, ali su mi rekli da su svi termini popunjeni i da je najraniji slobodan termin za pet mjeseci. Bio sam potpuno zatečen, pet mjeseci čekanja za nešto što bi moglo biti ozbiljno? Pitao sam postoji li lista prioriteta ili mogućnost da se netko otkaže, ali rekli su da je lista duga i da su svi u istoj situaciji“, priča nam mladi Zagrepčanin.

Dijagnoza – šok!

Pokušao se naručiti kod privatnog neurologa, ali cijena pregleda, dodatnih pretraga i eventualne terapije bili su prevelik financijski teret. Obitelj, kredit za stan, dvoje djece, stoga je odlučio čekati svoj termin u bolnici.

„Tijekom tih pet mjeseci simptomi su se pogoršavali. Imao sam osjećaj da moje tijelo ne surađuje. Hod mi je postajao nesigurniji, ruke slabije, koncentracija lošija. Kad sam konačno došao na red, neurolog me pažljivo pregledao i odmah me poslao na magnetsku rezonancu i lumbalnu punkciju. Nakon tjedan dana dobio sam dijagnozu multipla skleroza, u ranoj fazi.

Liječnik mi je rekao da je dobro što smo je otkrili sada, jer se terapijom može usporiti napredovanje bolesti, ali da bi bilo još bolje da smo započeli liječenje ranije. Sada sam došao na kontrolu, srećom to nisam morao čekati dugo, naručen sam kako je liječnik preporučio za tri tjedna“, priča nam naš sugovornik.

Ivana Kekin o grozotama u javnom prijevozu: ‘Ključ problema je u društvu’

„Vi bi prek reda?“

Nije bolje prošla ni mlada Zagrepčanka koja je također na specijalistički pregled čekala dugo i to pod velikim bolovima.

“Imam 28 godina i već nekoliko mjeseci sam osjećala jake bolove u donjem dijelu trbuha, osobito tijekom menstruacije. Bolovi su mi počeli utjecati na svakodnevni život – nisam mogla normalno raditi, niti obavljati osnovne obaveze. Ponekad bih doslovno morala ostati ležati kod kuće. Osim toga, moj ciklus je postao neredovit, a pojavile su se i poteškoće pri mokrenju.

Moja liječnica opće prakse me poslala ginekologu s uputnicom na kojoj je pisalo „prioritetno“, ali kad sam pokušala dogovoriti termin u bolnici, rekli su mi da su svi termini popunjeni i da mogu doći tek za tri mjeseca. Bila sam šokirana. Pitala sam ih što znači prioritetno ako i dalje moram čekati 12 tjedana? Samo su slegnuli ramenima i rekli da je tako za sve, da kaj bi ja prek reda“, priča nam mlada Zagrepčanka.

Sustav je zakazao

Bolovi su postajali sve jači, počela je osjećati i umor i javio se strah zbog tolikog čekanja bez dijagnoze.

„Kad sam napokon došla na red, ginekologinja me detaljno pregledala i odmah posumnjala na endometriozu. Ubrzo su uslijedile dodatne pretrage koje su to potvrdile. Srećom, bolest još nije uznapredovala toliko da bi došlo do trajnih posljedica, ali mi je rečeno da bi rana dijagnoza mogla značiti manje agresivan tretman i manji rizik za buduće komplikacije.

Tri mjeseca čekanja možda ne zvuče puno nekome tko je zdrav, ali kad svaki dan trpiš bol, strah i neizvjesnost to je vječnost. Osjećala sam se prepušteno sama sebi. Kao da moje zdravlje nije važno dok ne postane hitno. Sustav je zakazao i bojim se koliko nas još trpi u tišini, čekajući da nas netko čuje”, ispričala nam je svoju priču mlada Zagrepčanka.