Zagrebački redatelj Nebojša Slijepčević snimio je kratkometražni film ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ koji je završio u užem izboru za nagradu Oscar, dodjeli najprestižnije svjetske filmske nagrade koja se održava u ponedjeljak, 3. veljače.
‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ film je o događaju koji se odvio prije 32 godine, kada je Darko Buzov na željezničkom kolodvoru u Baru čekao svog oca, bivšeg umirovljenog časnika JNA Tomu Buzova, koji mu je trebao doći u posjet. Njegov otac nikada nije stigao jer su ga, zajedno s još devetnaest putnika, ubili članovi paravojne formacije Osvetnici.
Putnike iz vlaka 671 od Beograda do Bara članovi su paravojne formacije Osvetnici izveli u malom bosanskom mjestu Štrpci. Obitelj Buzov godinama je tražila odgovore u nadi da je član njihove obitelji živ jer je nakon nestanka putnika održana konferencija za medije na kojoj je rečeno da je paravojna formacija iz Bosne otela dvadeset ljudi koji su odvedeni u nepoznatom smjeru.
‘Moj otac je ustao umjesto njega’
Nakon višegodišnje nade, obitelj Buzov dobila je snimku svjedočenja ljudi koji su tog dana, zajedno s Tomom Buzovom, bili u vlaku od Beograda do Bara. Naime, Tomo Buzov odlučio je izaći iz vlaka umjesto 17-godišnjeg mladića, putnika koji nije imao dokumente.
Inače, vojnici su putnike vlaka tražili dokumente te su izvodili samo građane islamske vjeroispovijesti. Međutim, iako su mu vojnici uredno vratili njegove dokumente, Tomo Buzov ustao je umjesto mladića i izašao iz vlaka.
“Moj otac je njemu rekao da sjedne, moj otac je ustao umjesto njega. I tako je umjesto njega izašao van. I mi smo tek poslije tri, četiri godine od jednog čovjeka iz Višegrada dobili informaciju da je moj otac ubijen u stanici Šrpce”, objasnio je Darko Buzov u razgovoru za emisiju ‘Provjereno’ Nove TV.
‘On je zaboravljen i prešućen’
“Najvjerojatnije se on u toj situaciji vodio nekom idejom da je on mlad dečko, da nema pojma o čemu se radi, bolje da on koji je već vojno lice ustane i ode. Izvući će se, ipak je vojska vojska, imaju neko poštovanje jedni prema drugima”, dodao je Darko. Inače, obitelj je godinama nakon dobila potvrdu od 17-godišnjeg mladića o cijelom događaju, ali njegov identitet nikada nisu otkrili.
“On je čovjek koji je napravio jedan stvarno junački čin, izgubio je život pritom, a zaboravljen je, prešućen je, zato što on ne pripada ni u jedan nacionalistički narativ postjugoslavenskih država. On je Hrvat koji je živio u Srbiji, a dao je život štiteći Bošnjake. Nije se borio ni za Hrvatsku, ni za Srbiju, ni za Bosnu, ni za Jugoslaviju, ni za što se nije borio, nego za ljude. I to je vjerojatno razlog zašto ga nije imao tko slaviti”, opisao je Slijepčević u emisiji Nove TV ‘Provjereno’.
Inače, za ubojstvo dvadeset putnika iz vlaka Beograd – Bar osuđen je samo jedan od sudionika, Nebojša Ranisavljević, koji je dobio petnaest godina zatvora. Zaključno, Darko Buzov poručio je da je na svog oca bio ponosan i prije tragičnog događaja, ali da mu je zamjerao što nije izabrao šutjeti.
Novi zakon izazvao potpuni kaos, postoje crne prognoze: ‘Onda bismo mogli imati i smrtne slučajeve’
