Gost sinoćnjeg RTL Direkta koji vodi Mojmira Pastorčić bio je poznati zagrebački profesor Željko Brdal čija životna priča inspirira ne samo njegove učenike nego i sve koji su ga do sad imali prilike upoznati.
Među njima je i poznata RTL-ovka koja je sinoć u najavi svog gosta otkrila kako je imala priliku upoznati ga još prije 15 godina kada je radila prilog o njemu, a do danas nije zaboravila jedinstveno iskustvo s tog sata povijesti.
“Bilo je to prije 15 godina kada sam kao novinarka bila u Osnovnoj školi Dugave u Zagrebu, na satu povijesti koji do danas nisam zaboravila. Učenici su obožavali svog profesora, rekli su da je strog, ali pravedan. Bio je duhovit i predavao na način koji im je bio zanimljiv. Uz sve to: bio je i slijep. Prepoznavao je glas svakog od svojih 300 učenika, iz svih 12 razreda u kojima je predavao. Razred je u glavi zapamtio kao šahovsku ploču. Taj se profesor zove Željko Brdal. I jučer je objavio knjigu ‘S bijelim štapom put planina'”, započela je Mojmira najavu sinoćnjeg gosta u RTL Direktu.
Sve je počelo s njegovom kćeri
“Od Papuka i Dilj Gore do Biokova do Mosora, nema planine na kojoj nije bio. Na 1831-dan metar visokoj Dinari, na 3086 metara visokom najvišem vrhu Austrije. Sve je počelo s njegovom kćeri, koja se upisala u planinarsku grupu u osnovnoj školi: a sada je svoje pustolovine s planina duhovito opisao na 300 stranica putopisa. I nije mu to prva knjiga: suautor je nekoliko udžbenika iz povijesti, a inače organizira i šahovska natjecanja”, otkrila je poznata voditeljica koja je potom sa zagrebačkim profesorom pričala o jedinstvenom iskustvu planinarenja.
“Pa idem s pratnjom, na neki način zaista koristim dva štapa. Tehnika je jednostavna, jedan je štap u pratnji u lijevu ruku, s drugim se oslanjam, s tim da to nije jedina tehnika. Još postoji tehnika kada je jako strmu i zahtjevno tada se zove ‘Pruži mi ruku’ jer dajem svoju lijevu ruku, pratnji u desnu i idem gore ili dolje, ovisno koliko je strmo.
Najsigurnije je zapravo, kad još imate jedan osigurač iza. Kombinacija je recimo kada je kakav teren, ali te dvije tehnike su sasvim dovoljne da se bilo tko, pa i bio slijep, može uputiti u planinu. Nije neophodno neka specijalna druga tehnika je sasvim dovoljna”, pojasnio je profesor kako izgleda planinarenje čovjeka koji je slijep.
Hrvati se dignuli na noge zbog priloga u RTL Direktu: ‘Užas koji komentar’
“Bio sam na rubu provalija”
Također, ovaj inspirativni Zagrepčanin otkrio je i je li do sada tijekom planinarenja doživio neku opasnu situaciju.
“Pa nisam bio nekim opasnim po život. Bio sam sigurno na rubu, doslovce na rubu nekih provalija, rupa, ali to vam je jedna prednost kad ih ne vidite. Ekipa se uvijek zeza na taj moj račun jer ja mogu proći pored neke rupetine, provalije. Ako mi ne kaže, ja neću skužiti”, pojasnio je te dodao:
“Iako, bilo je nekih situacija gdje sam ja zaista osjetio da sam na rubu, ali nikad ništa ne bilo po mene opasno, jer uvijek kažem, pratnja je bila ta koja je bila sa mnom. I ja se tad pretvaram u učenika koji ih pozorno sluša točno gdje moram staviti nogu, ruku, što da radim. Tako da nema zafrkancije”.
“Zahtijevam red, rad i disciplinu”
Mojmiru se posebno dojmio njegov pristup učenicima i činjenica da su ga, kad im je bila u posjeti prije 15 godina, svi pozorno pratili na satu.
“Nekima je sigurno mozak na paši. Nekad i vi znate da neke pozorno gledate, ali možda vam je mozak negdje dalje. Ja ne očekujem da sad oni i mene pozorno slušaju, ali nastojim zaista to približiti na jedan zanimljiv način. Zahtijevam zaista red, rad i disciplinu jer nema zafrkancije.
Kod mene ima hrpa humora i u knjizi i na poslu i svugdje, ali kad se radi, onda se fakat mora raditi. I nizak prag tolerancije za nerad. Ako ja mogu napisati udžbenik ili ovu knjigu, netko može prepisati zadaće i radnu bilježnicu. To je čista lijenost”, zaključio je profesor koji svojim putopisom o planinarenju želi poručiti kako je sve vrhove moguće osvojiti, i one prave, ali i one metaforičke.
