Zagrebački glazbenik o odnosu s poznatim roditeljima: ‘Bogu hvala što me nisu izbacili iz kuće’

U sklopu glazbenog projekta Diskografska spajalica, glazbeni kritičar i urednik Zlatko Turkalj Turki razgovarao je s hip-hop glazbenikom, tekstopiscem, pjevačem i članom hip-hop sastava KUKU$ Hiljsonom Mandela.

Pravim imenom Ivan Hilje, u intervjuu je, između ostalog, komentirao činjenicu da ga se naziva ‘glazbenim ocem’, osvrnuo se na kritike koje je dobivao, a otkrio je i kako njegova obitelj gleda na njegovu glazbu i uspjeh koji je postigao.

“Tako mlad, već otac. Paradoks, star mlad. Pa ne znam sad koliko je to sto posto točno, misli se na taj naziv kao otac hrvatskog trapa, je li? Kad sam došao na scenu ljudi koji su meni pokazali trap i naučili me što to znači i zapravo upoznali me sa žanrom, već su bili, recimo, prvi treperi ili prototreperi. Tako da tu nisam prvi sigurno, ali možda sam ostao od tih koji su bili na samom početku među zadnjima. I onda sada ta nekakva titula pripada meni, ali, naravno, ja bih uvijek volio reći i pozdraviti sve kolege koji su bili prije mene”, započeo je Hiljson.

“Poštujem ljude koji su tu bili prije mene”

“Mnogi od njih prestali su stvarati glazbu, neki su se malo povukli, imali su stanke pa sam ja nekako tu, možemo reći, iskočio. Ja sam najviše bio zagrizao, najviše sam bio u briji i onda na kraju je to ostalo tako, ali veoma poštujem ljude koji su tu bili prije mene. Nisu svi bili nužno treperi, neki su bili u hip-hopu, ali su izgradili put za nas da mi možemo biti ti treperi. Makar ljudi kažu da to nema baš sličnosti s hip-hopom, mi smo svi odrasli na “old school” hip-hopu i puno je to sličnije nego što ljudi misle. Danas, puno različitije, ali kad su padale te prve kritike, sve je bilo puno sličnije”, pojasnio je glazbenik.

Također, komentirao je i činjenicu da se jako rano susreo s hvalospjevima za svoj rad, ali i žestokim kritikama.

“Pa jesam. Od samih početaka i nikad to neću zaboraviti. Od prvog spota KUKU$-a za pjesmu ‘Parice’, osjetio sam kako je to biti hejtan ili kada te ljudi ne vole ili pišu neke ružne komentare. Dotad sam imao bend Prazna Lepinja i znam točno kako smo gledali na YouTubeu reakcije na album koji smo izdali. Gledali kako imamo sto lajkova, a nema ni jedan dislajk. I jako bi bili ponosni zbog toga, nismo računali koliko je lajkova, nego smo samo gledali da nema dislajkova. I onda je bio jednom jedan dislajk. To nas je baš pogodilo, ma tko je ovo sad dislajkao, da ga nađem…”, priznao je te potom otkrio kako su se stvari promijenile kad su prvi put objavili KUKU$-ovu pjesmu.

Hiljson Mandela najavio veliki zagrebački koncert pa progovorio o vjeri: ‘Kad je teško, okrenem se Bogu’

“Nisam opterećen komentarima”

“A kad smo objavili KUKU$-ovu prvu pjesmu, bila je situacija, mislim, 400 ‒ 500 lajkova i 600 dislajkova. Znači još su se tada vidjeli oni dislajk barovi, vidjelo se kad se sve crveni. I to se stvarno crvenilo, ljudi baš nisu bili najsretniji. I bio je to baš ono veći hejt. Tad sam shvatio, aha, tu je puno veći hejt, ali puno više ljudi i gleda. Shvatio sam zapravo da je s Lepinjom bila scena zapravo ništa se nije događalo. Ljudi koji su došli to poslušati, došli su jer im se to sviđa. Dogodio se i jedan slučaj koji je zalutao i kliknuo dislajk. On je bio netko tko možda nije došao to poslušati ili je namjerno kliknuo dislajk.

Ali s KUKU$-om je bila situacija da su svi to poslušali i onda su se ljudi dijelili, nekom je bilo dobro, nekom je bilo loše. I bilo mi je fora osjetiti da se nešto događa na toliko višoj razini kao da svi gledaju. Nikad nisam razmišljao o glazbi na takav način, ali nekako Goca, Miki i ja, jer nas je izvorno bilo šest u KUKU$-u, a tri dečka su odmah kad su vidjela kakva je situacija s tim, da se nešto gleda iznad pet, deset tisuća pregleda, rekla: “Znaš kaj, mi idemo jer to je sve bila neka zezancija.” A nama ostalima je to baš bilo zabavno, bilo nam je zanimljivo i neko novo iskustvo, popularnost i uhvatilo se.

To je bilo to i nije me bila briga što netko piše da mu je loše. To je ono što trebamo raditi. A opet iz pozicije, isto tada, razmišljanja mi je to bilo suludo jer nisam nikad tako razmišljao. Tako da imam dosta zapravo tih situacija gdje razmišljam drukčije u odnosu na nešto i onda se dogodi neka situacija koja je zapravo “game changer” i mijenja moju percepciju i onda mogu ići dalje na različiti način a da me to više ne muči. Nisam posebno opterećen tim komentarima, opterećen sam ako ne mogu stvoriti dobru pjesmu”, objasnio je.

“Roditelji su mi velika potpora”

Kad je pak riječ o Hiljsonovom pjevanju, on je svoj put započeo još u zboru Zagrebački dječaci. Također, sa samo 13 godina je pjevao i u operi za što je zasigurno zaslužna njegova majka, operna pjevačica i prvakinja HNK-a.

“Roditelji su mi velika potpora. Bogu hvala, jer da nisu bili vjerojatno ne bih nikad mogao toliko dugo pokušavati razviti neki svoj stil i uopće se baviti glazbom nego bih morao ići trbuhom za kruhom. No, nisu me izbacili iz kuće, nego su mi dopustili da živim pod njihovim krovom. Jednostavno mogao sam nekako bezbrižnije to sve napraviti. Oni su uvijek bili velika potpora od samih početaka. Majka je više, naravno, htjela da se bavim opernom glazbom i nekakvom klasičnom, a otac me vozio na probe za Praznu lepinju i bio na tim prvim koncertima.

On je uvijek nekako bio tu sa strane i gledao kako se to sve razvija i kupio mi saksofon za glazbenu školu. Stvarno su bili najbolji roditelji koje sam mogao imati i dan-danas redovito sam u kontaktu s majkom i ocem. Majka daje više savjeta u vezi s glazbom i možda nekakvim pogledom na to, a otac više savjete koje on misli da su prikladni, neke poslovne savjete”, istaknuo je te dodao kako tata prati sve što se događa na sceni.

Martina Tomčić javno uputila poruku mami poznatog zagrebačkog glazbenika: Evo što joj je poručila

“Tata je baš pravi treper”

“Kad vidi da se opustim, on je čak prvi koji me nazove i kaže: ‘Pa nisi izbacio pjesmu, a već ima tri-četiri mjeseca, fanovi čekaju.’ Ja mu kažem: ‘Dobro, daj … molim te. Ti si mi tata, što sad ti meni pričaš, što fanovi čekaju?’ ‘Pa dobro, ja isto govorim to možda kao fan’, kaže on meni…

On prati sve, on gleda tko je u beefu, tko je dobar sa scene, sve zna. Tata je baš pravi treper. Stalno sam u kontaktu s roditeljima, na vezi smo. Potpora su i dalje kakva su i bili, ako ne i veća. Mogu reći samo sve lijepo za njih i mogu za sve zahvaliti Bogu i, naravno, roditeljima”, ponosno je pojasnio mladi glazbenik koji se spominje i u pjesmi grupe Pips, Chips & Videoclips.

“Meni je to bilo super. Vidio sam se s Ripperom, on mi se javio, trebao sam biti gost na toj pjesmi, ali ja sam to potpuno krivo odigrao i zeznuo sam. Mislio sam da imam puno više vremena za tu suradnju nego što sam zapravo imao. I na kraju nisam ništa snimio. A Pipsi su već izdali tu pjesmu i baš mi je žao, jer Ripper je stvarno rekao puno lijepih riječi o meni”, kazao je Hiljson naglasivši kako on nije na drogama iako se u pjesmi spomenute grupe spominje baš u tom kontekstu.