Jedna od najpoznatijih stand-up komičarki u regiji, Marina Orsag, 9. svibnja će u Boćarskom domu u Zagrebu proslaviti 20 godina karijere. Varijete program kroz cijelu večer uključuje stand up nastupe, roaste, glazbene izvedbe, skečeve, reklame, pa sve do zabave koja će trajati do ranih jutarnjih sati.
Marina će biti i voditeljica dijela programa, a ostali voditelji i gosti će pridonositi energiji večeri, uključujući i suradnje s brojnim poznatim kolegama. Gosti i gošće koji će nastupiti tijekom programa uključuju zvučna imena glazbene i zabavne scene: Zdenku Kovačiček, Ivanu Kindl, Nedu Parmać, Miju Kovačić, Mirelu Priselac Remi, Marija Petrekovića, Laru Antić, Marka Braića, Ginu Damjanović, Meritas, Marija Battifiacu i mnoge druge.
Uoči ovog velikog događaja, popričali smo s Marinom, koja je s nama podijelila mnoge detalje iz njenog poslovnog i privatnog života. Kako su izgledali počeci njene karijere i koliko se u ovih 20 godina stand up svijet promijenio, u čemu pronalazi inspiraciju za smišljanje šala i još mnoge druge zanimljivosti o našoj najpoznatijoj komičarki otkrijte u intervjuu koji je pred vama.
Najpopularnija ste stand up komičarka na našim prostorima, a ove godine slavite 20 godina karijere. Koliko su se počeci vaše karijere razlikovali od situacije danas?
Poprilično, jer kada sam ja počinjala scena uopće nije postojala niti je bila formirana, a danas je scena na visokoj razini. Danas više nitko ne mora prolaziti sve teške korake do ostvarenja nastupa, poput objašnjavanja što je stand up komedija, objašnjavanja zašto je ok da iznajme neki prostor za nastup ili zašto je ok da se taj nastup naplaćuje, tražiti s kim i gdje bi nastupao, pretrgnuti se oko promocije da navuče publiku i hrpu drugih stvari. Danas je sve to puno lakše nego prije dvadeset godina, ali upravo na tome sam i radila sve te godine, da to bude tako i da je scena jaka, široka i raznolika.
Kako ste se uopće odlučili baviti stand upom? Jeste li u društvu bila poznata kao najveći šaljivdžija?
U društvu i u školi sam često bila ‘dežurni klaun’, međutim to nije potvrda da ćete se baviti stand up komedijom. Velika je razlika biti duhovit u društvu ili pred publikom koje te ne pozna. Sa stand upom sam se upoznala tijekom godine dana provedene u New Yorku gdje sam radila kao babysitterica. Kako sam oduvijek htjela nešto na pozornici raditi, a ništa mi nije bilo baš točno to što želim, kada sam vidjela stand up, oduševio me kao izvođačka forma i znala sam da to želim. Kada sam se vratila u Hrvatsku, naravno ništa slično nije postojalo kod nas i nekako sam se ponovo posvetila drugim stvarima. Nedugo zatim su Slavica Knežević i Marko Torjanac organizirali glumačke stand up radionice, na što mi je najbolja prijateljica rekla da neće više razgovarati sa mnom, ako se na to ne prijavim.
Koliko je zahtjevno biti komičarka u Hrvatskoj?
Danas nakon što je scena izgrađena i imaš talent, poprilično je jednostavno uz naravno ogroman trud i rad. Međutim, ako me pitate koliko je zahtjevno biti žena u stand up komediji u Hrvatskoj, tu situacija i nije tako jednostavna. Nije ti baš sve ‘dozvoljeno’ izgovoriti na pozornici, publika te u određenim situacijama i temama doživljava drugačije, a i žene se doživljava manje duhovitima od muškaraca, pa se moraš više dokazivati. Uspjesi ti se ne priznaju tako lako, tvoj rad se često anulira i umanjuje i nije lako boriti se s muškim egoima na stand up sceni. Ali tako je nekako, barem po onom što čujem, u svim poslovima.
Stand-up, glazba i nezaboravan show: Proslava 20 godina karijere Marine Orsag u Boćarskom domu
U ovih 20 godina vjerujem da ste u poslovnom smislu mnogo toga doživjeli. Koji trenutak pamtite kao najteži, a koji kao najsretniji u karijeri?
S obzirom na broj godina, zaista ne mogu izdvojiti jedan trenutak. Teških je bilo dosta, od provala i krađa u klubu, do nesuglasica na sceni, ali je sretnih bilo puno više pa je to dobra stvar. Među sretnima istaknula bih otvaranje kluba, rasprodanost prvog festivala, rasprodanost prvog stand upa u Lisinskom u samo par dana bez reklame, osvajanje nagrada i u konačnici izgradnja same scene do današnje razine. I definitivno predivni i presretni trenuci su oni nakon nastupa kada ti publika prilazi sa srećom, zagrljajima i divnim riječima zahvale što smo im uljepšali dan.
Jeste li ikada zbog šala tijekom svojih nastupa imali problema s nekim osobama koje su se našle uvrijeđenima?
Moram priznati da i ne baš, možda je u cijeloj karijeri bilo onako dvije situacije, za koje znam. Možda se netko uvrijedio da ne znam. Ali se zaista trudim biti društveno odgovorna bez obzira na tabu teme koje diram, pa sukladno tome i nije bilo nekih neugodnih situacija, a ako nekoga uvrijedi nešto na što ne mogu utjecati, to zaista nije do mene.
U čemu pronalazite najviše inspiracije za smišljanje svojih nastupa, odnosno šala?
U Studiju Smijeha imali smo pravilo da svakog mjeseca pišemo novih 15 minuta novog materijala. Kada ti to radiš 10-15-20 godina, više nemaš određeni smjer šala, već ti je apsolutno sve oko tebe inspiracija. Nemam određenu temu kojom se bavim, ali mi je kroz godine definitivno najdraži oblik humora postao onaj koji mijenja svijest i pomiče granice. Humor je zasigurno najbolji i najljepši alat za promjenu svijesti i brisanje predrasuda. Predstava ‘Kaj Bre’ o hrvatsko-srpskim odnosima i ‘Šarena ovca u obitelji’ o odrastanju LGBT osobe u Hrvatskoj jedne su mi od najdražih koje smo radili. Kroz te sam šouove, što tijekom izvođenja, što u razgovorima s publikom nakon izvedbi, na licu mjesta uvidjela kako humor mijenja svijest i jako mi je drago da sam upravo zbog tih showova dobila u Amsterdamu 2018 nagradu za Europskog heroja humora.
Prije otprilike dvije godine doživjeli ste veliku obiteljsku tragediju. Koliko vam je posao komičarke pomogao ili možda otežao prebroditi to razdoblje?
Gubitak majke dogodio se prije godinu i pol na tragičan način i to je bio šok kako za mene tako i za cijelu moju obitelj. Trebat će još jako, jako dugo da se donekle ne oporavimo već ‘popravimo’ od toga i svega što kao obitelj proživljavamo nakon, jer odgovorna osoba i dalje šeće na slobodi. Međutim, baviti se iskreno i kako spada stand up komedijom, znači živjeti je. Na pozornici se osjećam kao doma i zapravo većina nas koji se bavimo stand up komedijom doživljavamo je kao neku terapiju. Tako da kad zapravo shvatiš da je ponekad u tim teškim trenutcima publika tebi potrebnija nego ti njima, lakše ti je popesti se na pozornicu. Dosta često i kažeš publici što te muči i od toga napraviš foru. Život je pun i crnog humora. Da nemam nastupe, publiku i njihov smijeh, ljubav i energiju, divne ljude oko mene, ne znam što bi. I nekako se vodim time da je moja mama zaista obožavala ovo čime se bavim i bila sastavni dio izgradnje scene. Rješavala puno toga što nam je falilo, vozila komičare na razne nastupe izvan Zagreba i bila divna prema njima na razne načine. Bila je praktički inventar kluba, uvijek tu za što god treba i ogromna podrška meni. I znam da bi ona bila jako ljuta da dopustim da mi sve to što se dogodilo uništi duh i ono što volim i čvrsto je osjećam uz sebe na pozornici, kao i tokom pripremanja ovog slavlja koje svakako neće biti isto bez nje.
20 godina karijere proslavit ćete u Boćarskom domu 9. svibnja. Za tu večer najavljen je poseban program, a dolaze i brojni gosti. Možete li nam otkriti neki neotkriveni detalj onog što spremate?
Kako je stand up komedija iskrena disicplina, tako ni ja nemam neotkrivenih detalja u vezi showa. Čak štoviše, mislim da trebam dati što više detalja kako bi publika znala što je očekuje. To će biti večer u kojoj ćete se nasmijati uz stand up, roast i skečeve, rasplesati uz koncert obrada iz 80tih i 90tih i DJ after, u svakom slučaju jedan jako dobar tulum. Ono što zapravo ostaje za vidjeti je kako će to sve ispasti, kako su se gosti i gošće snašli u skečevima i u konačnici svojim izvedbama s obzirom da je fokus na zafrkanciju i dramaturške izvedbe, ali ja ni najmanje ne sumnjam u njihovu genijalnost. Bit će baš pravi show program sa potencijalom za ćešće održavanje u raznim formacijama i sastavima.
Koji bi savjet dali mlađoj verziji sebe, ali i svima onima koji se žele baviti komedijom?
Samoj sebi bi dala savjet da se više fokusiram na sebe, da se više pazim u odnosima i ne dam da me lažne osobe iskorištavaju. Onima koji se žele baviti stand up komedijom savjetujem da gledaju svijet oko sebe znatiželjno i fokusirano i zapišu i ideje čim im padnu napamet. Nakon toga, raspišu tekst od nekih sedam minuta i provjere ga sa bliskim ljudima oko sebe koji će biti iskreni pa makar trebali biti brutalni. Kada je tekst usavršen, treba ga izvježbati, ali ne učiti napamet jer ti ga i pišeš, pa znaš kako ide i u kojem smjeru su ti bile ideje za punchline. Nakon toga se prijaviti na neki open mic i po mogućnosti naći radionice kod nekog tko to sve zna i kuži. I imati ego da se popneš na pozornicu, ali egotrip je zaista nepotreban. Ono što im treba na pozornici je iskrenost, poštovanje prema publici, ne odrađivanje već uživanje u onome što rade, društvena odgovornost i energija. Izvan pozornice su potrebni veliki rad i trud, kreativnost, duhovitost, ljudskost i širi pogled na društvo i svijet.
I za kraj, 20 je iza Vas, ali što nam donosite još u budućnosti? Postoje li već planovi za nove gaže i pothvate?
Najveći plan je fokusirati se na sebe i svoju vlastitu karijeru. Nastupi izvan Hrvatske na engleskom jeziku, turneja za 20 godina rada svojim solo showom i izdavanje priručnika za bavljenje stand up komedijom su mi za sada najveći fokus. Također želim pokušati ostvariti sve raspisane televizijske projekte koje imam, kao i film. Što se tiče scene, najveći fokus će mi biti na jačanju ženske stand up scene u Hrvatskoj, vraćanju Smjehotres projekta i PANČ Festivala, te pokretanje Balkan Comedy Channel kanala za što sam već u dogovorima sa ostalim balkanskim scenama. A možda jednog dana i vratim Studio Smijeha kao Comedy Club. Potreban je.
