Kada spomenemo urednicu i voditeljicu Vjekoslavu Bach, mnogima će prvo na pamet pasti njezina emisija “Zagrljaj ljepote“. No ovih je dana u središtu medijske pozornosti zbog ljubavne veze s 25 godina mlađim glazbenikom Antoniom Marićem, koji je za nju “stara duša u predivnom mladom tijelu”.
Tim povodom sjeli smo s Vjekoslavom na mjestu gdje je upoznala svog današnjeg partnera, a ona nam je ispričala sve – od toga čime ju je Antonio osvojio, preko mučnog razvoda, kojemu je prethodila suprugova nevjera koju je otkrila sasvim slučajno, do njene karijere i svega čime se danas bavi. Pokazala se kao prava poduzetnička duša, koja uživa u životu i poslu bez obzira na sve nedaće koje su ju snašle.
Posljednje tri godine njezina života nisu bile nimalo lake. Bach navodi kako ju je suprug varao s mnogim ženama te vodio paralelni život sa djevojkom u Beogradu. Dodaje kako je vidjela prepiske, fotografije i sav ostali sadržaj koji je njen bivši suprug razmjenjivao s ljubavnicama, od kojih su neke poznate žene iz hrvatskog javnog života poput voditeljica i glumica. Vjekoslava Bach poručila je spomenutim damama kako im želi sve najbolje u životu.
* Čime vas je osvojio Antonio?
Antonio… Dogodilo se sasvim slučajno. Zapravo mi je nekim sitnicama pokazao da sam mu bitna i drugačija. Volim reći, duša ne broji godine, duša se ne može zagrliti rukama, duša se grli dušom, i to je tako. Naše su se duše prepoznale i zagrlile. Je li to ljudima čudno ili ne, vjerojatno jest, je li im pravo ili ne, opet – nekima je, nekima nije.
Pitaju me što me privuklo… Pa evo, ako ste gledali film o Tomi Zdravkoviću, moram svima reći da i mi imamo jednog Tomu Zdravkovića u Hrvatskoj, a on se zove Antonio Marić. Znači, on je čovjek duša, otvorena, široka duša kao kapija u Slavoniji. Antonio je utjelovljenje emocije, ljubavi toga boema, samo što se nadam da neće biti baš kao Toma, ali ta duša, to je jedna stara duša u predivnom, mladom biću.
* Rekli ste da je razvod za vas poraz. U kojem smislu poraz? Je li to ono naše hrvatsko, što će ljudi reći?
Kad sam se udala za toga gospodina, mislila sam da sam našla ljubav svog života. Ali u mom je braku bila “prevelika gužva”, kao autoput, ali iz jednoga smjera – njegova, za koju sam doznala nakon dosta godina, točnije prije tri.
Evo jedan detalj da vam bude jasnije s kim sam imala posla. Taj me gospodin upoznao u trenutku kad je moja mama umrla, te godine. Bila sam vrlo ranjiva i sve mi je to teško palo, a njemu je to bio bingo. Ja slaba zbog mamine smrti, igrao je na kartu mame. Kad smo se upoznali i razgovarali o svemu, rekao mi je: “Mene je poslala tvoja mama da te čuvam. Vidiš kako te ona čuva s neba.” Zamislite da vam to netko kaže… U mome životu i srcu to ima ogromnu težinu, u njegovu je to, oprostite na izrazu, kao da je podrignuo poslije porcije graha.
Godinama nakon toga živjela sam u iluziji da moja mama, s kojom sam bila jako vezana, stvarno pazi na mene s neba, ali… On je devet godina koristio broj moje pokojne mame, a onda je iz nekog razloga odlučio uzeti drugi broj. Nisam pitala zašto želi drugi broj. U redu. Vratio mi je karticu od mobitela, koja je stajala u ladici, no jednog sam dana uključila taj mobitel, mislila sam, ionako je aktivan. Glupan, kad tako moram reći, stvarno glupan, nije se odjavio ni s jedne mreže. Ubacujem karticu u mobitel i otvaraju mi se njegov Facebook, Instagram, Telegram… Čudim se kako sam preživjela. On je bio ono što sam ja osjećala. Nekoliko sam mu puta rekla, kad je bio zamišljen: “Pa ti mi djeluješ kao da si jednom nogom izvan braka.” On je odgovarao: “Joj, što ti govoriš gluposti…” Ali točno je tako bilo. Osjećaj nikad ne vara! Poanta je da je moja mama stvarno pazila na mene i poslala mi je te dokaze. Da ga uklonim iz svog života.
Tako sam gotovo deset godina bila žrtva manipulacije, narcisoidnosti, velikog psihičkog maltretiranja i zlostavljanja. Kad bih vam otvorila njegove poruke, povraćali biste. To je takva jedna vulgarna komunikacija na koju nisam navikla. I to sam sve gutala dok nisam riješila svoj razvod, a službeno sam se razvela prije godinu i pol.
Voditeljica Vjekoslava Bach (52) ljubi 25 godina mlađeg glazbenika: ‘Moj i gotovo’
* Je li vas bivši suprug pokušao zadržati, opravdati svoje postupke ili svaliti krivnju na vas?
Da, naravno. Najprije, on je ovdje u Hrvatskoj stranac. Došao je kao stranac i s papirom o rastavi izgubio bi sve. Na kraju je morao otići. On se ravno od mene odselio k drugoj ženi, koju sam našla u prepiskama, kojoj je obećavao brda i doline. I uvijek, sa svakom, vrti istu priču. Još mi je jadnije bilo kada sam shvatila da mu je glavna podrška bila njegova mama, ona je podržavala takvo ponašanje. Sramotno za jednu ženu. Tako da je moja poruka novim djevojkama da pogledaju kako se odnosio prema prošloj – nećete proći ništa bolje, na vašu žalost…
* Koji je bio najsumnjiviji znak da nešto odstupa od normalnog ponašanja u braku, a možda na prvu izgleda kao nešto normalno?
Prvi je znak perfidno odvajanje od društva. Ali oni to rade tako suptilno. Sada kada vrtim film, kada sam se odmaknula, vidim da me je najprije pokušao odvojiti od moje kume, najbolje prijateljice. Govorio je da mi ne želi dobro, da je ljubomorna na mene. I to onako, svaki dan ti daje kap gorčine, uz kavicu. Oni imaju taj sistem ispiranja mozga, perfidno pomalo, jer takvi ljudi igraju na duge staze. Neće on vas zaribati za tri mjeseca, nego za deset godina.
* Jeste li se našli s tom ženom, njegovom današnjom partnericom?
Ma, Bože, sačuvaj! Pametnije joj je da pogleda što je radio meni.
* Što mislite zašto ljudi imaju potrebu komentirati vašu novu vezu i otkud dolazi osuda, zašto?
Obično kažem da ljudi govore o onome što su zapravo oni. Dokolica je đavolji posao. Nemaš pametnijeg posla i onda ajmo vidjeti što radi Vjeka. A koga to briga? Nemam vremena, stvarno nemam vremena čuti se ni sa svojim djetetom često, nema ni ona, ona isto radi. Nismo mi dobili samo negativne komentare, mi smo dobili i jako lijepe poruke da smo baš slatki i sretni, pa i one utješne, da se ne vidi razlika u godinama. Takvima napišem: “Fala kirurgu mom, doktoru.” Ja uvijek sve okrenem na zezanje. Negativne komentare ostavljaju nesretni ljudi koji ostaju u lošim brakovima, u lošim odnosima, na poslovima koje ne vole, jer nisu dovoljno hrabri da nađu drugi posao. Veliki sam vjernik, ne fanatičan da ću spavati u crkvi, ali vjerujem da se netko gore, bio to Bog ili svemir, pobrine za svoju dječicu da ne budu ni gladna ni žedna.
* Spomenuli ste da se neki pitaju “čime se ova žena bavi”. Koliko je trajao i kada je počeo “Zagrljaj ljepote”?
Počeo je 1994. A radim i u kazalištu Gavella u promidžbi.
* A to nitko ne zna…
Zato što ih nije briga! Zato što im je lakše napisati da imam sponzora koji me financira. Samo ne znam gdje mi je. Ja sam i uvoznik tjestenine. Imam svoju proizvodnju tjestenine za catering, restorane i hotele. Proizvodimo Jestive košarice. Bavim se time već osam godina. Imam uzgajivačnicu pomeranaca jer me to veseli. Radim samo ono što me veseli. I na kraju, moja se firma bavi organizacijom evenata, PR-om. Od jeseni sam čvrsto odlučila, odnosno počela sam raditi s izvođačima, snimila sam i duet s Ljubčom Gjorgijevim, on ide na veliki festival u Makedoniju, nadam se i po neku nagradu.
* Vi isto pjevate. Zašto se niste u to upustili jače?
Za to su krivi moji roditelji koji su me stopirali. U ono doba estrada je bila leglo poroka i zala i oni su se bojali. Bila sam prilično sramežljiva, introvertirana, a na van temperamentna, ali otvoriti se i reći nešto – teško. Ali bila sam hiperaktivna. Završila sam i srednju muzičku školu. Svirala sam harmoniku. Zato kažem Antoniju, vidiš što ti je karma, dobio si harmonikašicu, premda ne bih uzela harmoniku u ruke pred njim, sram me.
Zrinko Tutić zvao je moju mamu, to nikad neću zaboraviti… Zove on i kaže: “Slušaj, mala, daj mi svoju mater na telefon.” Ja sam u to vrijeme pjevala back-vokale Tajči, tata je već umro i mama je još jače stegnula mene i brata. “Znate, htio bih je povesti na turneju s Tajči po Jugoslaviji i da krenemo možda s nekakvom njezinom solo karijerom.” Mama je odgovorila: “Ma to ne dolazi u obzir.” I nije me pustila, rekla je da moram završiti školu. Svako zašto ima svoje zato.
* Pretpostavljam da ste dobivali svakakve ponude…
Nikada u životu, vjerovali mi ili ne, nisam bila s nekim muškarcem radi posla. Nikada. Strogo sam odijelila taj poslovni i privatni dio zato što sam rano ostala bez tate i život me izgradio tako da budem jaka. To je tajna mog uspjeha. Nikad ni s kim nisam bila zbog posla.
Vjekoslava Bach doživjela scenu na utakmici s Mađarskom: ‘Muškarci budite muško, a ne balerine’
* Kako je počelo to sa “Zagrljajem ljepote”?
Počela sam raditi za Z3 sa 16, 17 godina. Mama mi je morala potpisati da radim. Kada je to prestalo, povukli su me na HTV. Radila sam na Drugom programu, zabavnom, glazbene emisije. To je išlo kasno navečer, ali radiš cijeli dan i taj hateveovski način rada bio mi je užasan jer si cijeli dan na televiziji, dođeš doma, odspavaš i opet sve ponovno drugi dan. Onda sam jednom, sjedeći doma pred televizijom, rekla: “Mama, ja ću smisliti nešto da bude moje i idem negdje drugdje.” U to doba bila sam jako, jako mršava. Tata me zvao Oliva, ona iz Popaja. I Sanja Bjedov Popović, koju zovem životnom prijateljicom, uzela me u svoju školu tada kada mi je tata umro. Mama me odvela k njoj da malo naučim hodati, jer sam bila jako trapava, igrala sam košarku, a na kraju sam kroz tu školu manekenstva zavoljela modu, odijevanje… I jedan dan mi se otvorilo: idem napraviti prijedlog emisije za žene, kako da se šminkamo, kako da se uređujemo… Kao ekranizirana knjiga ljepote i zdravlja. U međuvremenu sam shvatila da je zdravlje važnije pa je to postalo “Zdravlje i ljepota”, ali kad sam bila klinka, imala sam 20 godina, ljepota mi je bila ono… A kako se dogodio moj prelazak na OTV? Radila sam na HTV-u uživo nekakvu emisiju i Vinko Grubišić je nazvao onako drsko i bezobrazno u eter i rekao: “Gospodična, ja vam nudim da dođete raditi. Ja sam vlasnik prve privatne televizije OTV-a, pozivam vas da dođete k nama, da date otkaz na HTV-u.” Zamislite tu šamarčinu državnoj televiziji! Čula sam kako govore u režiji: “Kaj je ovo? Kakav je ovo bezobrazluk? Vadi ga iz etera…” I ja sam već za dva, tri tjedna bila na OTV-u, ponudila taj svoj koncept, to je prošlo i tako je krenulo.
* Uza sve čime se bavite, kakvi su vam planovi s voditeljskim poslom?
Od jeseni, osim televizije, idemo s podcastom o muzici i ljepoti. Preuredili smo jedan stan u studio, koji ćemo uz podcast i iznajmljivati. Ako postoje mladi ljudi koji žele raditi emisije, mogu mi se javiti, dobiti termin, imaju kompletnu opremu, samo neka uđu, odrade i vrate ključ. Moram reći i da sam već četiri godine predsjednica Makedonskog zavičajnog kluba u Hrvatskoj. Moja je mama Makedonka, prava izvorna Makedonka. Udala se za mog tatu poslije srednje škole. Govorim makedonski, ja sam čisti makedonski govornik, jer sam ondje rasla kod bake. Da bih komercijalizirala to svoje znanje, položila sam makedonski jezik ovdje na Filozofskom fakultetu.
* Osim što ste diplomirali kroatistiku?
Da. I imamo brojne aktivnosti. Izdali smo makedonsko-hrvatski mali rječnik vodič, izdajemo četiri časopisa kvartalno o Makedoniji, Makedoncima u Hrvatskoj, sve nam je to sufinancirala Vlada, Savjet za nacionalne manjine. I šlag, tj. jagodica na vrhu torte, jest CD koji smo izdali u studenome, zove se “Tamburom kroz Makedoniju”, jer sam spojila, po svojoj ideji, makedonsku tradicionalnu muziku i tamburu, odsvirana je na tamburama. Producenti su bili Gazde, oni su i svirali, a pjevali su makedonski i hrvatski izvođači.
* Svojevremeno ste se okušali i u politici. Jeste li razmišljali o tom angažmanu ponovno?
Prije 15 godina tadašnji gradonačelnik Bandić, koji je jako volio Makedonce, zahaltao me, da tako kažem, na jednoj makedonskoj večeri i rekao: “Slušaj, ti se moraš učlaniti kod mene.” Imam tu fotku, slikala nas je moja pokojna mama, kako mi to govori držeći mi prst ispred nosa. I ja sam rekla: “Čujte, mogu se učlaniti, ali nemojte me s tim obavezama.” Međutim, on je bio dosta perfidno inteligentan čovjek, znao je kako s kim i onda me “iskorištavao” sa strane na fin, elegantan način, uvukao me unutra, a da nisam bila unutra. Samo bi me diskretno stavio na listu. Tako da sam osam godina bila predsjednica Pongračeva. Pa smo napravili park za pse, uredili okoliš. Ovo sad je katastrofa. Ovo ne mogu gledati. Imam alergije, a ovdje nitko ne šiša travu otkad je Bandić umro. Ovo je užas. Ti mjesni odbori potpuno su nefunkcionalni.
* Znači, niste zadovoljni trenutnim stanjem?
Ne, ne. Užas! Ove topole i ambrozije bilo je ove jeseni toliko da sam završila na hitnoj. Mi smo to redovno ranije uništavali…
