Svi ponekad griješe, a propuste mogu napraviti i ljudi na najodgovornijim pozicijama. Međutim kad liječnik napravi pogrešku, pacijentu može doslovno uništiti život. Na liječnicima je golema odgovornost, ali zato je njihov poziv u društvu prepoznat kao jedan od najplemenitijih. Nedavno je na Quori, popularnoj platformi na kojoj javnost može postaviti bilo kakvo pitanje, netko pitao “Kao liječnik, koja je najveća pogreška koju ste učinili u svojoj karijeri?”, a iako zvuči kao tema o kojoj bi rijetki htjeli pričati, stiglo je puno potresnih odgovora.
“Radila sam u velikom i kaotičnom hitnom centru. Mladić s astmom bio je u ozbiljnom stanju. Kolega me uvjeravao da je sve pod kontrolom. Sat vremena kasnije poziv u reanimaciju – mladić plav, bez daha. Intubirala sam ga, dala adrenalin, ali nije preživio. Imao je 32 godine. Kasnije sam vidjela da mu je CO2 bio dvostruko viši od normale – jasan znak da je trebao hitnu intubaciju i slanje na intenzivnu njegu. Kolega nije bio specijalist, nego dvogodišnji specijalizant koji je mislio da zna sve. Danas, ako netko izgleda loše, pregledam ga – bez obzira čiji je pacijent. Ova smrt me tome naučila”, napisala je jedna liječnica.
“Imali smo zakazanu veliku operaciju, a ja sam večer prije dobio gripu s temperaturom preko 39. Bio sam prisiljen otkazati operaciju – prvi put u 20 godina rada. Očekivao sam razumijevanje. Umjesto toga, pacijentica se razbjesnila, optužila me, tražila drugog kirurga istog jutra, žalila se upravi, pa čak i najavila tužbu. U društvu koje više traži nego što razumije, ovo nije rijetkost. A ja pitam: biste li željeli da vas operira netko s visokom temperaturom i bolovima u zglobovima?”, pita se liječnik.
‘Umro je to poslijepodne’
“Pacijent u 50-ima, poljoprivrednik, želio je samo doživjeti žetvu. Zbližili smo se kroz razgovore o automobilima i rekao sam mu: ‘Bit će sve u redu.’ Umro je od srčanog zastoja. Danas više nikada ne kažem tako nešto, ma koliko pacijent to želio čuti”, rekao je doktor kojeg još proganjaju riječi utjehe koju je htio pružiti pacijentu.
Dok neki pacijenti pogreške rade radi krive odluke ili gubitka koncentracije, za neke je kriv nedostatak iskustva. „Student medicine, dežuram dva dana. Dječak s limfomom, sepsom i temperaturom. U šest ujutro, prije odlaska kući, preskočim mjerenje respiratorne frekvencije – nisam imao sat. Roditeljima kažem da će sve biti u redu. Umro je to poslijepodne. Osjećao sam se kao da sam ga izdao. Njegova majka se onesvijestila. Otac je pitao: ‘Je li on stvarno mrtav?’ Od tada nikada više ne preskačem mjerenje vitalnih znakova. Nikada”, napisao je jedan student medicine.
Svoje potresno iskustvo iskustvo iz studentskih dana ispričala je još jedna mlada liječnica. “Bila sam studentica, pacijent je imao metastatski karcinom debelog crijeva i danima nije jeo. Molio je za obrok. Svi su ga odbijali zbog straha od perforacije. Ja sam mu donijela večeru. Kad sam je donijela, nije prestajao s osmijehom. Umro je te noći. Još uvijek mi je žao što mu nisam donijela njegovo omiljeno jelo”, podijelila je.
Detalj u stolici otkriva ‘tihog ubojicu’: Kad ga prepoznaju, za mnoge je već prekasno
‘Od tada učim slušati’
Djelatnici u medicini često moraju pacijentima reći loše vijesti. To može biti itekako teško, a mnogi pokušavaju vijesti ublažiti. “Kao bolnička sestra, u početku sam bila previše optimistična kad bi me pitali koliko je ostalo. Kažeš tjedan dana, a osoba umre za dva dana – i obitelj se ne stigne oprostiti. Danas dajem opreznije procjene. Bolje da žive dulje nego da se ne stignu oprostiti”, podijelila je sestra.
Za zanimanje liječnika nije dovoljno samo “znati zanat”, ono je doista poziv koji uz znanje traži i predanost i empatiju. “Pacijentica mi kaže da se udebljala 15 kg jer je izgubila muža. Ja kažem: ‘Barem više ne pati…’ Ona: ‘Ostavio me zbog mlađe žene.’ Zaplakala je, bacila karton i otišla. Od tada učim slušati – i zaista čuti – pacijente. Najvažnije lekcije o empatiji nisam naučio na fakultetu, već u toj ordinaciji”, podijelio je jedan liječnik.
Iako ne možemo biti sigurni u stopostotnu istinitost ovih izjava podijeljenih na Quori, one zvuče autentično, a svaka priča sa sobom nosi vrtlog emocija koje su prolazili liječnici, pacijenti i njihove obitelji. Ovaj posao jedan je od najzahtjevnijih, a za liječnike treba imati razumijevanja jer često imaju previše posla i rade u iznimno teških uvjetima. Ipak, rijetka su zanimanja u kojima je odgovornost veća, a greška sa sobom nosi još strašnije posljedice.
