Svjetski dan bolesnika obilježava se svake godine 11. veljače na spomendan Majke Božje Lurdske, a utemeljio ga je Ivan Pavao II u cilju poticanja svijesti o nužnosti primjerene skrbi za bolesnike, poštivanju njihovih prava i odluka o vlastitom zdravlja, kao i omogućavanja dostupne i kvalitetne zdravstvene skrbi svakom oboljelom.
Vlada veliko nezadovoljstvo zdravstvenim sustavom među Hrvatima i brojne su svakodnevne kritike koje idu na račun organizacije i dostupnosti zdravstvenih usluga. Kad su bolnice u pitanju, ističu se liste čekanja no zamjerki ima puno i kad je u pitanju primarna zdravstvena zaštita i liječnici obiteljske medicine.
Baš su oni prva linija zdravstvenog fronta, a baš njima kronično nedostaje ljudi, rekla nam je u razgovoru povodom dana bolesnika Nataša Ban Toskić iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine. Hrvatski bolesnici su, poručila je, u velikoj opasnosti da ih neće imati tko liječiti, što se negdje već i događa.
“Primarna zdravstvena zaštita je zapravo kadrovski, organizacijski i financijski u velikoj mjeri devastirana. Nedostaje pedijatara, ginekologa u cijeloj hrvatskoj, taj nedostatak se osjeća već i u Zagrebu i velikim gradovima. To se baš jako osjeti čim izađete iz Zagreba. Zagrebačka županija, Virovitička, u Zadru nema više pedijatara, ginekologa, Šibensko-kninska, Dubrovačka županija,”, poručila je odmah na početku razgovora.
Nema tko raditi
Kadrovski problemi su jako veliki, ističe Nataša Ban Toskić, što se najbolje vidi po starosti liječnika koji rade u ordinacijama, ali i broju ordinacija u Hrvatskoj koje su jednostavno bez liječnika.
“Obiteljska medicina već sada ima 840 liječnika starijih od 60 godina i 300 starijih od 65. 50 ih imamo 70 plus, 80-godišnjaci rade. Ti ljudi ostaju i na svom radnom mjestu iz čistog entuzijazma i žao im je otići i ostaviti pacijente te bez doktora jer nema tko doći. Ti isti doktori rade u duplim smjenama, bez godišnjeg, bez bolovanja jer već sada 120 ordinacija uopće nema liječnika”, rekla je.
Ima, kaže, sestre, pacijenata, ordinacije, ali nema doktora pa doktori koji već imaju svoje ordinacije pokrivaju i te prazne.
“To je tragedija kada se netko razboli i ode na bolovanje ili ode na godišnji pa treba onda i njegovu ordinaciju pokriti. Kadrovski manjak je jako velik. Zadnjih 25 godina je broj obiteljskih liječnika pao za više od 20 posto. Istovremeno je broj bolničkih liječnika narastao za 50 posto. Primarna praksa je podcijenjena, zanemarena i nema interesa mladih liječnika za nju.”
Sve više mladih dobivaju ove vrste raka: Otkriveno nekoliko razloga koji utječu na to
Sve to utječe na skrb o bolesnicima
Sve se to odražava na dostupnu kvalitetnu i sigurnu zdravstvenu skrb bolesnicima jer preostali liječnici jednostavno ne mogu ispuniti sve svoje zadatke.
“Ispunjavaju ih s velikim naporom. Vlada velika nesigurnost i za pacijenta i za liječnika. I mi smo pacijenti, liječnici i sestre su isto pacijenti. Svi smo mi pacijenti. Naše udruge već 15 godina ukazuju na negativni trend. Danas prosječna ordinacija ima 100 i preko 100 pacijenata dnevno, a radi osam sati. Pa tko može kvalitetno zbrinuti sve te ljude. Zdravstveno osoblje je u burnoutu, a pacijenti su nezadovoljni”, priznala je pa naglasila kako se to sve na kraju odrazi i na stanje u bolnicama.
“Naravno pacijenti onda idu na objedinjene hitne prijeme i zatrpavaju bolnicu. To je poznato u teoriji organizacije zdravstvene zaštite već 50 godina. Ako nije učinkovita primarna zdravstvena skrb dolazi do kolapsa bolnica. To je poznata stvar. Samo dobra i jaka primarna zdravstvena zaštita osigurava kvalitetnu, učinkovitu zdravstvenu skrb. Ona štedi sredstva sustavima, to je najjeftiniji oblik zdravstvene zaštite.”
Upire prstom u politiku i upravljanje sustavom. “Vidimo kako se politika odnosi prema primarnoj zdravstvenoj, ona propada. A istovremeno smo mi među najdebljima, najviše pušača, najgore ishode onkoloških liječenja pacijenata imamo, također dijabetičara i kardiovaskularnih bolesti. To su ishodi loše organiziranog zdravstvenog sustava. A sustav vodi politika, a ne ljudi, ljudi rade naporno. Što to vrijedi kad je upravljanje loše i ide iz lošijeg u gore iz godine u godinu”, zaključuje Nataša Ban Toskić iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.
