Nakon života ispunjenog žrtvama, radom i borbom za obitelj, Tanja iz Zagreba dočekala je starost u tišini, hladnoći i samoći. Majka troje djece, preživjela je nasilni brak, siromaštvo i brojne nedaće – da bi joj se na kraju svi okrenuli leđa.
Nakon desetljeća provedenih među papirima i brojkama kao knjigovotkinja, Tanja, majka troje djece i umirovljenica iz Zagreba, zamišljala je starost kao vrijeme za odmor, obitelj i spokoj. No ono što ju je dočekalo bila je tišina – tišina telefona koji ne zvoni, kuće bez smijeha i poruka koje ne stižu.
“Imam dva sina i kćer. Brak mi nikada nije bio skladan, naprotiv – za mene je to bio pakao. Godinama sam trpjela nasilje i zlostavljanje, i konačno, 1998. godine, pokrenula sam razvod”, započinje svoju ispovijest.
Borba nakon razvoda
Razvod joj nije donio potpuni mir. S djecom je godinama mijenjala podstanarske stanove, uzimala svaki posao koji je mogla pronaći kako bi ih prehranila i školovala. Teški dani završili su kada su naslijedili stan i napokon pronašli sigurnost. Tanja je tada vjerovala da napokon dolaze bolja vremena.
No upravo tada njezin svijet počinje pucati. Najstariji sin, koji joj je godinama bio najveći oslonac, promijenio se nakon što je osnovao vlastitu obitelj.
“Uvijek je bio privržen. A onda, nekoliko godina nakon vjenčanja, samo mi je poslao poruku: ‘Briši moj broj'”, prisjeća se.
Nije bilo objašnjenja, nije bilo odgovora na njezino pitanje: “Zašto, sine?” Samo muk i odsječenost.
“Bila sam u šoku, ali ako ga to čini sretnim, prihvatila sam. Sreća moje djece uvijek mi je bila važnija od svega”, govori kroz suze.
Sve što je imala – dala je njima
Ni mlađi sin nije donio utjehu. Nakon razvoda, odlučio je započeti novi život i zatražio financijsku pomoć.
“Nisam imala puno, ali dala sam mu sve. Štedjela sam cijeli život, a ostalo mi je jedva 100 eura. Ipak, bila sam sretna jer sam mogla pomoći”, rekla je portal moje vrijeme.
Ali ni taj odnos nije izdržao. Jedna bezazlena primjedba bila je dovoljna da je sin isključi iz svog života. Više ju nije pozivao, zabranio joj je dolazak i prekinuo svaki kontakt.
Kći, koja je znala kroz što majka prolazi, isprva je bila podrška. No s vremenom se i ona distancirala.
“Solidarizirala se s braćom i prekinula svaki kontakt sa mnom”, kaže tiho.
Najzdravije piće na svijetu: Čuva srce i topi salo, idealna zamjena za kavu
Samoća kao svakodnevica
Danas Tanja živi sama. S mizernom mirovinom, hladnim zidovima i sjećanjima koja je ne griju.
“Nikada im ne bih tražila ni cent. Radije ću umrijeti od gladi u hladnoj kući, nego tražiti nešto od njih”, govori.
Svaki dan provodi u molitvi. “Molim Boga da im bude lakši i ljepši život, i da ih čuva.”
Priča ove zagrebačke umirovljenice duboko je potresna – ali, nažalost, ne i jedina. U društvu koje brzo zaboravlja žrtve roditelja, sve je više starijih koji dane provode sami, odbačeni od onih kojima su dali sve.
