Karcinom Merkelovih stanica (MCC) drugi je po smrtnosti zloćudni tumor kože te jedan od najbrže rastućih malignoma kože danas, pa je, iako ga se još uvijek smatra rijetkim, no izrazito brzonapredujućim oblikom zloćudnih tumora kože, posebno nakon ljetnih mjeseci vrijedno podsjetiti na njegove uzroke, načine prevencije i ukoliko dođe do potrebe, načine liječenja koji svakako moraju biti brzi i efikasni zbog agresivne prirode ovog karcinoma i većinom loših prognoza.
Ovaj karcinom potječe od Merkelovih stanica, dok su uzroci nastanka Merkelovog karcinoma višestruki. Stručna znanja o ovoj temi, temeljem dugogodišnjeg iskustva podijelila je onkologinja, prim. dr. sc. Nina Dabelić, dr. med. spec., Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, ističući glavne rizične čimbenike koji uključuju:
- Izloženost ultraljubičastom sunčevu zračenju: Kronična izloženost ultraljubičastom (UV) zračenju značajan je rizični čimbenik povezan sa svim zloćudnim tumorima kože, uključujući i MCC. Treba naglasiti da se MCC javlja rjeđe u sunčanim područjima u usporedbi s drugim kožnim tumorima, no sunčevo UV zračenje doprinosi njegovom
razvoju.
Imunosupresija pridonosi razvoju MCC-a
- Merkelov polioma-virus: karcinom Merkelovih stanica povezuje se s Merkelovim polioma-virusom (MCPyV), virusom koji je prisutan u više od 80 % slučajeva ovog karcinoma. Otkriće MCPyV promijenilo je razumijevanje nastanka MCC-a, jer se virus integrira u genom domaćina, što dovodi do ekspresije virusnih onkoproteina koji narušavaju staničnu regulaciju, potičući rast tumora.
- Imunosupresija: bolesnici s kompromitiranim imunološkim sustavom, poput onih s HIV/AIDS-om, bolesnici s transplantiranim organima koji primaju imunosupresivnu terapiju i bolesnici s drugim stanjima koja narušavaju imunološki sustav, imaju povećan rizik od MCC-a.
Treba naglasiti da imunosupresija, u kombinaciji s Merkelovim poliomavirusom i UV-zračenjem, značajno pridonosi razvoju MCC-a pa je na sve ove čimbenike itekako važno obratiti pozornost.
Koga najviše pogađa MMC?
“MCC pretežno pogađa starije odrasle osobe, osobito starije od 50 godina. Bolesnici koji obole od ove bolesti u prosjeku imaju više oko 75 godina u trenutku postavljanja dijagnoze, dok epidemiološke studije pokazuju veću pojavnost kod muškaraca nego kod žena.
Učestalost karcinoma Merkelovih stanica kontinuirano raste tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, čineći ga jednim od najbrže rastućih zloćudnih tumora kože”, ističe dr. Dabelić.
“Dodatno treba naglasiti da je ova zloćudna bolest kože češća kod bijelaca, zbog činjenice da ljudi svijetle kože imaju manje zaštitnog kožnog pigmenta koji štiti od sunčeva UV-zračenja, što je dodatan razlog da upravo ljudi iz našeg podneblja o ovom karcinomu dobiju sve potrebne informacije te budu educirani na vrijeme”, napomenula je.
Kad se otkrije u ranom stadiju, MCC ima veće stope izlječenja, a operacija je najčešće jedini potreban oblik liječenja. Međutim, prognoza se značajno pogoršava sa zahvaćenošću regionalnih limfnih čvorova, prisutnošću metastaza u udaljenim organima ili u slučaju povrata bolesti (tzv. recidiva).
Ovo su rani znakovi ‘tihog ubojice’: Prvi simptomi se najčešće javljaju na glavi i vratu
Prevencija karcinoma Merkelovih stanica
Preventivne mjere protiv Merkelovog karcinoma fokusiraju se na smanjenje izloženosti UV zračenju i jačanje imunološkog sustava. Ključne strategije uključuju zaštitu od sunca korištenjem krema s visokim zaštitnim faktorom, nošenje zaštitne odjeće i izbjegavanje sunca tijekom najjačih sati. Posebno je važno zaštititi djecu jer njihova koža lakše podliježe oštećenjima.
Redoviti preventivni pregledi su važni za osobe s povećanim rizikom, uključujući one s oslabljenim imunitetom ili obiteljskom poviješću kožnih tumora. Rano otkrivanje karcinoma, kroz samopreglede i dermatološke preglede, ključni je dio sekundarne prevencije. Dijagnoza Merkelovog karcinoma postavlja se biopsijom, a stadij bolesti određuje se dodatnim slikovnim pretragama poput ultrazvuka, CT-a i MR-a. Rana dijagnoza značajno poboljšava ishod liječenja.
Terapija ovisi o stadiju bolesti i općem stanju pacijenta, a uključuje lokalne metode (kirurgija, radioterapija) i sustavne metode (kemoterapija, imunoterapija). Uvođenje imunoterapije može značajno poboljšati liječenje uznapredovalog karcinoma, što pruža bolju učinkovitost i manje nuspojava.
