Tony Cetinski nikada nije otkrio kome je posvetio najbolniju pjesmu: ‘Ona nosi svoje breme’

Tony Cetinski (Foto: Screenshot Youtube)

“23. prosinac, dva sata poslije ponoći, zvoni telefon. Poziv iz bolnice. Sve mi je bilo jasno”, uvod je u popularnu pjesmu Tonija Cetinskog koja ime nosi baš po današnjem datumu. Riječ je o izrazito teškoj i emotivnoj pjesmi koja govori o bolnom gubitku voljene osobe.

Tijekom života susrećemo se s preranim odlascima voljenih osoba, s toga ne čudi kako je baš ova pjesma posebno prihvaćena od strane publike i da se godinama sluša. I sam je Tony u jednom intervjuu spomenuo kako mi je baš ova pjesma intimno najbliža.

Pa ipak, nikada u javnosti nije htio otkriti kome je posvećena ta pjesma, jednom je u izjavi kratko rekao kako je “pjesma 23. prosinac posvećena svima koji nisu s nama.” Nakon smrti Toše Proeskog, često ju je znao posvetiti upravo njemu na svojim koncertima.

Tony Cetinski na koncertu (Foto: Goran Sebelic / CROPIX)

‘Zbio se taj događaj’

Tek je u jednom intervjuu otkrio kako je pjesma koja je nastala 1995. imala tijek. “To je jedina pjesma koja nosi svoje breme, ali kada je pisana, nije imala toliko slika u sebi, nije imala govor prije, nije imala taj pečat. Bila je normalna ljubavna pjesma. Ali, kako se dogodio taj neki događaj, onda sam predložio tekstopiscu da konkretiziram priču i da nekako ostane uspomena na tu osobu”, izjavio je prije nekoliko godina Tony.

Njegova je tajnovitost već dugi niz godina idealna podloga za brojne fanove koji tvrde da upravo oni znaju pozadinu priče. Dvije teorije se najčešće spominju. Prema prvoj, tvrde kako je riječ o Tonijevoj prijateljici koja je preminula zbog predoziranja heroinom, a prema drugoj pak da je u pitanju žena koja je poginula na dan svog vjenčanja.

Koji god od strašnih scenarija bio točan, činjenica je da Tony iz nekog razloga to ne želi otkriti javnosti, a definitivno jedna od najemotivnijih izvedbi ove pjesme zbila se u Areni Zagreb 2009. godine kada su se uz tu pjesmu na videozidu pojavile fotografije Toše Proeskog, Ane Rukavine, Dražena Petrovića, Đorđa Novkovića…