U jeku aktualnog sukoba između Marka Perkovića Thompsona i zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića ponovno se otvara pitanje sudske presude iz Pule, donesene još prije više od desetljeća, a koja je i danas pravno važeća. Općinski sud u Puli presudio je 2008. godine da je Grad Pula imao potpuno pravo uskratiti suglasnost za održavanje Thompsonova koncerta u prostoru kojim upravlja. Tu je odluku 2012. godine potvrdio Županijski sud, čime je presuda postala pravomoćna. Aktualnost presude dodatno je naglašena s obzirom na višemjesečne prijepore između Perkovića i zagrebačkog gradonačelnika oko zabrane koncerta u Zagrebu, piše Index.
Sukob je eskalirao nakon što je Perković objavio video u kojem poziva Tomaševića da se urazumi te poručuje da će, ako ne odustane od zabrane koncerta, “povući puno radikalnije poteze”. Gradonačelnik Zagreba odgovorio je da “ako Thompsonov menadžment smatra da je nešto u toj odluci protupravno, za to postoje pravni instrumenti”. Jučer je Perkovićev menadžment na konferenciji za medije poručio kako se zabranom drugog koncerta krše principi pravne države.
Podsjetimo, tadašnji IDS-ov gradonačelnik Pule Boris Miletić 2008. godine izjavio je kako ne može “podržati ustašku ikonografiju” te naglasio da je Grad Pula utemeljen na vrijednostima antifašizma i multikulturalnosti. “Nije prihvatljivo veličanje ustaštva, ksenofobije, nacionalizma i netolerancije prema nacionalnim manjinama”, rekao je Miletić obrazlažući odluku o uskrati suglasnosti za koncert. Nakon što Thompson nije mogao nastupiti u pulskom Amfiteatru, njegov je tim tužio Grad Pulu. Sutkinja Mirna Frančišković tužbu je odbacila kao neosnovanu. U tužbi se Thompsonov odvjetnički tim pozivao na Europske konvencije, navodeći da svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruživanja te slobodu mišljenja, primanja i širenja informacija. “Thompson nikada nije promicao i širio ustaštvo, ksenofobiju i netoleranciju.”
Odvjetnici se pozivali i na Ustav i Zakon o diskriminaciji
Odvjetnici su se pozivali i na Ustav te Zakon o diskriminaciji, tvrdeći da su Perković i njegov tim uvrijeđeni izjavom pulskog gradonačelnika da on “ne može prihvatiti veličanje ustaštva, ksenofobije, nacionalizma i netolerancije prema nacionalnim manjinama”. Na suđenju su naveli da Perković nigdje i nikada “nije promicao i širio ustaštvo, ksenofobiju ili bilo koji oblik netolerancije” te da je riječ o “vrlo uspješnom umjetniku s vrlo širokom publikom” kojem je, prema njihovim tvrdnjama, nedopustivo ograničiti pravo na javni nastup i umjetničko stvaralaštvo.
Grad Pula se branio navodom da je odluka o uskraćivanju suglasnosti u isključivoj nadležnosti gradskog poglavarstva te da je donesena sukladno Zakonu o lokalnoj upravi i samoupravi, Statutu grada Pule i važećem Pravilniku. Sutkinja je u obrazloženju presude istaknula kako je zaključak gradskog poglavarstva donesen temeljem članka 60. Statuta grada Pule, koji uređuje upravljanje gradskim nekretninama.
“Zaključak o nesuglasnosti gradskog poglavarstva je prema mišljenju suda nesamostalan, preparatoran i neupravni akt kojim se prethodno razmatra i priprema donošenje glavnog akta – zaključenja ugovora o korištenju (zakupu) kulturnog dobra kod organiziranja glazbeno scenskih programa u amfiteatru od 01. lipnja do 30. rujna tekuće godine, sve sukladno odredbama Pravilnika koje je donijelo to isto poglavarstvo, a s obzirom na čl. 35. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj poglavarstvo upravlja i raspolaže nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave”, stoji u presudi.
‘Koncerti nisu mirni prosvjedi’
Sud je zaključio i da donošenjem sporne odluke Perkoviću nije povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja. “Koncerti naime nisu mirni prosvjedi ili okupljanja građana ili udruživanja s drugima kako je to predviđeno odredbom čl. 11. navedene Europske Konvencije, stoga se niti ta odredba na konkretni slučaj ne može primijeniti”, navedeno je u obrazloženju. Sud je dodatno naglasio da neodobravanje koncerta u pulskom amfiteatru ne znači zabranu javnog nastupa. “Nisu povrijeđena Ustavom zagarantirana prava jer sporni zaključak ga sigurno ne ograničava u njegovom umjetničkom stvaralaštvu s obzirom na to da tužitelj može i dalje bez ikakvih ograničenja stvarati pjesme, iste pjevati u cijeloj Republici Hrvatskoj, uključujući i u gradu Puli, samo ne u amfiteatru”, stoji u presudi.
Vezano uz diskriminaciju, sud je utvrdio da Perković nije diskriminiran, uz obrazloženje da “usmene izjave gradonačelnika na koje se poziva tužitelj ne mogu imati pravno relevantni značaj koji im tužitelj želi dati”. “Ovaj sud smatra da se sudskom presudom nikome, pa tako niti gradu Puli kao pravnoj osobi, ne može naložiti da za nešto nekome izda suglasnost ili npr. da s nekim zaključi ugovor ili da objavi javni natječaj i sl.”, navedeno je u presudi, uz pojašnjenje da su takvi odnosi stvar slobodne volje stranaka. Sud je utvrdio i da nema ovlasti naložiti Gradu Puli izdavanje suglasnosti jer bi to značilo prisilno sklapanje ugovora o zakupu amfiteatra. “Zaključenje ugovora prepušteno je isključivo dispoziciji stranaka, a osnovni uvjeti ugovora normirani su odredbama Zakona o obveznim odnosima”, stoji u obrazloženju.
Perkovićevi odvjetnici žalili su se na presudu, no četiri godine kasnije Županijski sud žalbu je odbio kao neosnovanu. Sud je naveo da Grad Pula, kao vlasnik Arene, ima pravo njome raspolagati, koristiti je i isključiti druge od korištenja ako to nije protivno zakonu. Ograničenja su propisana Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, čime je presuda Općinskog suda u Puli postala pravomoćna. Iako je Perkovićev tim najavljivao žalbu sudu u Strasbourgu, prema dostupnim informacijama do toga nikada nije došlo.
