U Hrvatskoj svake godine od raka umre više od 10 tisuća ljudi, a rak je drugi vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj, odgovoran za otprilike svaku petu smrt godišnje. Kod raka je izuzetno važna pravovremena dijagnostika, jer otkrivanje bolesti u ranoj fazi značajno povećava šansu za izlječenje.
Rane simptome raka nije lako prepoznati, a često se potpuno zanemaruju, pogotovo kad je riječ o mladim pacijentima, koji ne vjeruju da bi im zdravlje moglo biti ozbiljno u opasnosti. Takav je slučaj 26-godišnjakinje iz Škotske koja je patila od čestih glavobolja.
Nekoliko tjedana prije nego što joj je otkrivena dijagnoza, tada 14-godišnja Niamh osjećala je ekstreman umor i spavala više od 12 sati dnevno, misleći da je riječ o gripi. No, kada se dva tjedna kasnije probudila slijepa, shvatila je da nešto ozbiljno nije u redu. Hitno je otišla u bolnicu Western Infirmary u Glasgowu, gdje je CT snimka otkrila tumor na mozgu.
Kasnije je morala na još dvije operacije
Potom je hitno operirana u Sveučilišnoj bolnici Queen Elizabeth, gdje joj je odstranjen tumor. Biopsija je pokazala da je riječ o benignom gangliogliomu – rijetkom tumoru mozga. Nakon operacije, Niamh je ostala bez perifernog vida, no odlučila je da je to ne smije sputati u životu.
Operacija je bila uspješna – tumor je u potpunosti uklonjen, a kako se ispostavilo da je benigni, nije bila potrebna ni kemoterapija ni zračenje. Ipak, kasnije je morala proći još dvije operacije: jednu zbog infekcije i drugu zbog novog tumora koji je počeo rasti.
Srećom, nakon treće operacije liječenje je završeno. Godinu dana je išla na redovite MR preglede svaka tri mjeseca, a danas ih obavlja jednom godišnje. Ipak, svaki novi pregled izaziva u njoj veliku tjeskobu zbog mogućnosti ponovne dijagnoze.
Liječnica upozorila na rašireni mit o podmukloj bolesti: ‘Ovo ne znači da ste zaštićeni’
‘Jela bih i odmah mi je pozlilo’
“Nakon dijagnoze saznali smo da je tumor pritiskao moj optički živac, što je bio razlog zašto sam oslijepila prije otkrivanja dijagnoze. To je jako oštetilo moje oči, izgubila sam periferni vid. Budući da ne vidim sa strane, stalno sam napeta jer ne mogu normalno percipirati prostor”, ispričala je ova odgajateljica u vrtiću.
Dodala je kako je godinama imala glavobolje prije nego što je otkriven tumor, a u tjednima prije dijagnoze počela je povraćati dok bi pokušala jesti, misleći da je riječ o gripi ili virozi. “Glavobolje su se pojačavale. Jela bih i odmah bi mi pozlilo – mislila sam da sam pokupila neki virus.” Niamh se sada zalaže za bolju mentalnu podršku osobama koje se oporavljaju od tumora mozga. I dalje živi s posljedicama tumora koji je oštetio njezin optički živac – što znači da i dalje nema periferni vid.
“Voljela bih da su mi, kada mi je dijagnosticiran tumor, bili ponuđeni oblici podrške poput onih koje pruža The Brain Tumour Charity. To bi napravilo ogromnu razliku. Digitalni kanali te organizacije, posebno zatvorene Facebook grupe, omogućuju povezivanje s ljudima koji prolaze slična iskustva. U početku su mi rekli da nema nikoga tko mi može pomoći nositi se s dijagnozom – to je bilo jako teško. Ali jako mi je pomoglo kad sam otkrila ovu organizaciju”, ispričala je za the Sun.
