Poznata književnica Vedrana Rudan u subotu je na svojim društvenim mrežama podijelila novu objavu, koja je privukla pažnju javnosti. Naime, poznato je da se Vedrana već duže vrijeme bori s karcinomom žućnih kanalića, a na terapije ide na odjel onkologije u Rijeci.
Već je ranije pisala o tom odjelu, a sada je na društvenim mrežama podijelila fotografiju osoblja i komentirala rad ljudi koji tamo djeluju. “Moja ekipa. Povremeno dobivam poruke, još si živa? Nemam ništa s tim. Ova vesela ekipa sa riječke onkologije na čelu s profesoricom Ivanom Mikolašević, čuči druga lijevo, odgovorna je što još uvijek uživam u životu”, započela je.
“Volim, volim, volim te cure. Uz nas bolesne su i kad nam je najgore i kad nam je bolje i kad nam je dobro. Htjela sam umrijeti i tražila pomoć na sve strane. Uskočila mi je samo sestra Kedžo, čuči druga lijevo. ‘Htjela bih se ubiti, nitko mi ne želi pomoći, imate neki savjet?’. ‘Naravno’, šapnula je da nas ostali pacijenti ne čuju, ‘samo jedite banane’. Bila sam presretna. ‘Kako jednostavno, a svi šute, volim banane. Koliko banana moram pojesti?’ Doris Kedžo me uhvatila za ruku pogledala me u oči, nasmiješila se i tiho rekla: ‘Sedam kilograma dnevno’. Zašto moraš biti bolestan da bi sreo dobre ljude?”, napisala je.
Moja ekipa
Povremeno dobivam poruke, još si živa? Nemam ništa s tim. Ova vesela ekipa sa riječke onkologije na čelu s…
Objavljuje Službena stranica Vedrane Rudan u Petak, 10. listopada 2025.
‘Ozdravi polako i sigurno’
Vedranin je post ubrzo prikupio mnoštvo reakcija: “O kakvom odlasku Vi pričate, Vi ste najdivnija žena, mene je Vaše pisanje veseli i spasilo od opake bolesti. Trebate nama još dugoooo”, “Nema odustajanja uz ovakve ljude”, “Ima i još mrvicu teže pitanje: zašto moraš izgubiti dijete da bi shvatio tko su dobri ljudi”, “Draga Vedrana, a kada nam je dobro, jednostavno ih ne zamjećujemo. To je tako. … želim Vam još puno sretnih trenutaka i što više bananica”, “Ostani, da ti kažem nešto još…”, pisali su komentatori.
Posebno se istaknuo jedan komentar: “Draga Vedrana, na neki način taman je, da je neko iz profesije književnika, eto malo bolesniji, a i da još uvijek uz tu boleštinu može i piše o svojem bolovanju i sve što ide uz to. Nekako i ja sebe, koja cijeli radni vijek odradih u zdravstvu, i ja sebe nekako više volim, kad pročitam kako ti lijepo pišeš o nama medicinskom osoblju. Poistovjetim se, i uživam čitati te tvoje lijepe riječi o nekoj mojoj kolegici zdravstvenjakinji. Ma baš ti hvala.
Konačno da čujem tako lijepe iskrene riječi o nama malim, nevidljivim, bez titula ispred imena, hvala ti jer si prepoznala ono u našim srcima koje nam daje snage i volje da odradimo, da se sa vama bolesnicima i razbolimo i ozdravimo. E to u našim srcima, što ti prepoznaješ puno je više od titule. Ovakve lijepe riječi kao što ti pišeš nadoknade onaj naš dio boli kroz koji i mi zdravstvenjaci prolazimo. Ozdravi polako i sigurno i piši još dugo i puno”.
Zagrepčanin uhićen nakon online narudžbe: Policija je u pošiljci imala što vidjeti
