Reporterka Nove TV Sabina Tandara Knezović već dugi niz godina djeluje na medijsko-političkoj sceni, a u svojoj bogatoj karijeri istaknula se kroz kontinuirano praćenje raznih političkih tema, posebno rada Ureda predsjednika, Vlade te parlamentarne stranke. Izvještavala je s predsjedničkih, parlamentarnih i lokalnih izbora, ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a diljem svijeta pratila je hrvatski državni vrh te izvještavala s najvažnijih sastanaka hrvatskih čelnika i vodećih stranih političkih lidera. Izvještavala je i iz ratne zone Afganistana te je zbog svog predanog rada danas poznata kao jedna od najiskusnijih novinarki svoga područja.
S obzirom na lokalne izbore koji se bliže, ali i činjenicu da je superizborna godina iza nas, odlučili smo pitati Sabinu da nam otkrije nepoznate detalje iz svoje karijere te podijeli savjete svima onima koji joj se dive i koji bi htjeli slijediti njen primjer.
Već se dugo kao novinarka-reporterka bavite politikom te ste stekli popriličan profesionalni status u tom području. Kako se uopće kod Vas ‘rodila’ želja da to bude Vaša profesija?
Od malih nogu sam po kući glumila novinarku. Imitirala sam kolege s jedne lokalne televizije. Od tada su u moji roditelji bili svjesni u kojem smjeru će jednog dana krenuti moja karijera. Dijete sam Nove TV koje je na toj televiziji postalo profesionalno punoljetno. Prošla sam sve stepenice od priloga, reportaža, javljanja uživo. Iza mene su brojni intervjui i višesatne emisije uživo. I kad pomisliš da te više ništa ne može iznenaditi vjerujte i to se dogodi.
Biste li se mogli zamisliti da radite nešto drugo?
Ne mogu reći da nisam pomislila da bih mogla raditi nešto drugo, ali evo iskreno ne znam što bi to bilo i u kojem smjeru bih išla. I onda shvatim da je najbolje da ostanem u onom u čemu sam najbolja. Osim što volim to što radim volim i svoju ekipu u redakciji, oni su ti koji su važna karika koja me drži.
Osoba ste koju je teško šokirati, no možete li navesti jednog ili više sugovornika koji su u tome ipak uspjeli?
Pola života sam u novinarstvu i teško da me više nešto može šokirati. Može me samo iznervirati ljudska glupost. Za to naprosto nemam tolerancije. Lakše podnesem zločeste, a inteligentne ljude. Iznerviraju me i izvanredne situacije koje naprave kaos u redakciji, ali začudo tada smo svi kao jedan i napravimo čudo. Željna sam mirnih i dosadnih šihti, ali toga već dugo nema.
Koji vas je sugovornik, s druge strane, najviše oduševio?
Cijenim staru gardu političara. Onu koja me svojim znanjem i mudrošću izbijala iz cipela. Koja je u meni izazivala respect. Koja nije okolišala u odgovorima. Većina njih je danas debelo u političkoj mirovini, ali kad se sjetim njih i kad ih vidim čega sve ima danas baš mi bude neugodno to gledati. Neobrazovani, ne znaju složiti tri suvisle rečenice, kao da su jučer s polja došli – mislim da nikad gore nije bilo.
Koji je za Vas bio najteži trenutak u karijeri?
Uvijek ima trenutaka kad nisi posao odradio onako kako si zamislio pa se preispituješ gdje si mogao bolje. Kad ti promakne neka informacija i onda dođeš kući s grčem u želucu. Nije lako niti kad doživiš demantij, a znaš da si u pravu.
Što biste poručili mladima koji žele krenuti Vašim stopama? Zašto se isplati baviti novinarstvom i politikom?
Ako se žele baviti novinarstvom moraju biti uporni i imati jako puno strpljenja. Biti spremni na život u kojem si maltene dostupan od 0-24. Zaboraviti na petke i svetke. I da bi bili izvrsni u tome što rade moraju proći apsolutno sve stepenice. Svaki pravi novinar voli istjerati istinu na čistac. Ispravljati nepravdu i ukazivati na pogreške. Volim ovaj posao, ponosna sam što sam dio najgledanijeg informativnog programa u zemlji, što nam ljudi daju povjerenje sve ove godine, a i ništa ne može zamijeniti onaj neopisiv osjećaj kojeg donese adrenalin kad se upale studijski reflektori i kad opere ona pozitivna trema.
