Odjeknula poruka zagrebačkog svećenika: ‘Ne pomaže u poslu, ne sudjeluje u odlukama’

Objavio
D.Š.
-
Pater Stjepan Ivan Horvat (Foto: Screenshot/Facebook)

Jedan od najaktivnijih svećenika na društvenim mrežama je pater Stjepan Ivan Horvat koji djeluje u Zagrebu u Družbi Misionara Krvi Kristove. Mnogima je omiljen jer redovito dijeli inspirativne i emotivne poruke.

Posljednji hit je njegova objava o jednoj baki. Izazvala je brojne reakcije i emotivne komentare.

“Dogodilo mi se da susretnem takve obitelji u kojima živi baka — tiha, krhka, kao dašak vjetra. Leži mirno u svom krevetu, ne buči, ne pita puno, ne traži pažnju.
Unuci i praunuci je vole. Prolaze kraj nje, poljube je u čelo. Ona jede tek toliko da preživi – kao ptičica.
Uzme knjigu. Psalme. Krunicu. I tiho, gotovo nečujno, mrmlja. Nekome tko zna slušati – moli.
A oko nje – život.
Djeca trče u školu, netko kasni na posao, netko ide po dijete u vrtić. Ovi razvijaju firmu, oni se vraćaju s ljetovanja. Smijeh, zvukovi, planovi, ambicije.
A ona? Samo leži. S knjigom u ruci. Ne traži ništa.
I čini se kao da nije važna. Ne pomaže u poslu, ne sudjeluje u odlukama. Kao da jednostavno… postoji.
I onda jednog dana – ode.
Tiho. Kao što je i živjela. Bez drame. Bez zahtjeva.
Sprovod. Suze. Cvijeće. Molitve.
I onda… tišina.
I baš tada – kao da nešto pukne.
Netko prvi kaže: „Ne ide nam. Firma propada.”
Drugi: „Djeca su stalno bolesna.”
Treći: „Stalno se svađamo, više ne možemo razgovarati.”
I shvate:
„Kao da nas je baka sve držala na svojim ramenima.”
Ta krhka starica u krevetu, s knjigom koju je nitko nije pitao što čita…
Ona je bila stup. Tiha snaga. Skrivena molitva.
A mi?
Mi smo mislili da sve sami možemo.
„Firma je moj uspjeh, jer sam pametan.”
„Uspješan sam jer radim najviše.”
„Svi me cijene jer sam talentiran.”
Nismo znali…
Nismo znali da se sve to možda držalo na molitvama jedne starice.
Jedne tihe, obične starice koja nije tražila ništa – samo je Bogu šaptala na uho sve naše brige.
Mislili smo da je nevidljiva. Da je pasivna. Da ništa ne doprinosi.
A ona?
Ona je bila čitava mreža sigurnosti.
Naš tihi borac.
I tek kad ode – shvatiš.
Da ono najvažnije nije ono najglasnije.
Da se najdublja ljubav ne dokazuje riječima, nego tišinom.
I da te možda cijeli život netko nosio – na klecavim koljenima, s krunicom u ruci.
Bez da si to znao.
Bez da si rekao „hvala”.
I to je… sve.
(Nepoznat autor).”

‘Gori’ objava poznatog svećenika, tisuće komentara: ‘Ova slika nije samo fotografija’

‘Drage naše bake’

Objava je skupila puno reakcija ljudi koji su se prisjetili svojih baka.

NIŽU SE REAKCIJE Zbog postupka Martine i žirija gledatelji traže intervenciju Nove TV: ‘Je li to za narod Hrvatske’
PATER STJEPAN IVAN HORVAT U dva sata šest tisuća reakcija na objavu svećenika, progovorio o velikom broju Hrvata: ‘Svaka riječ istina’
SVAKA ČAST Najpoznatija zagrebačka mama o odnosu sa svoje tri svekrve: ‘Samo ne još jedan izvor pritisaka’
TEŠKA SITUACIJA Doktor počeo raditi u malom hrvatskom selu pa upao u nezgodan problem: ‘Pogledajte što mi sestra i spremačica rade’

“Drage naše bake bile su nam utočište ako smo roditeljima nešto zgrješili štit su bile nisu nas djecu dale. Kuhale fine ručkove dok su roditelji bili u polju. Moja baka je bila starija uvijek me učila kako hodati kako pozdraviti sa dobar dan svaku osobu u mjestu ìšle nedjeljom na misu obavezno nema isprike voljela sam baku jako pomagala uredit kuću donjeti vode ništa nije bilo teško .Hvala svim bakama i neka ih Blagoslovi Dragi Bog”,

“Divno je imati baku i mamu koje za tebe mole. Njihova molitva te nosi kroz život,štiti, mijenja sve ako je za tvoje dobro, nisu djeca toga ni svjesna. Dar molitve je blagoslov i milost, zato treba bit ustrajan”

“Upravo takva je bila moja baka, umrla u 100. A sad nastavila isto tako moja majka”,

“Dragi pater, ovo je istina. Ima još takvih baka. One koje su otišle, hvala im i neka
počivaju u miru Božjem”,
“Hvala svim takvim bakama i mamama jer stvarno tek nakon što odu shvatimo što su bile”, nizali su se komentari.

“Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba”

U Crkvi se od 2021. godine, svake četvrte nedjelje u srpnju, slavi Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba. Papa Franjo odredio je taj dan kao poseban način priznanja, zahvalnosti i blizine starijim osobama, pozivajući cijelu Crkvu da u njima prepozna dragocjeni dar i živi most između mladih i starih. Taj datum nije odabran slučajno, jer je smješten u blizini liturgijskog spomena svetih Joakima i Ane, Isusovih djeda i bake, čime se naglašava biblijska i duhovna vrijednost starijih ljudi u prenošenju vjere.

Taj dan nije tek prigoda za sentimentalnost, nego duboki poziv da svi u obitelji, susjedstvu i župnim zajednicama budemo otvoreni za potrebe starijih osoba. U vremenu u kojem se starost često doživljava kao teret, Crkva kroz taj dan naviješta sasvim drukčiji pogled – pogled Evanđelja koji starost vidi kao vrijeme plodnosti, mudrosti i blagoslova. Stariji nisu prošlost Crkve, nego njezino bogato pamćenje, njezina molitvena snaga i njezini tihi suputnici u hodu vjere.


Sveti Ivan Pavao II. često je isticao kako Crkva ne može zaboraviti svoj dug prema starijim osobama, jer one, svojom prisutnošću i molitvom, pridonose njezinoj svetosti. Papa Benedikt XVI. dodao je da vrijeme starosti ima svoje vlastito poslanje, te da stariji ljudi nisu pozvani samo primati pažnju, nego i svjedočiti vjeru, prenositi nadu i biti učitelji ljubavi mladima. U tom smislu, prisutnost baka i djedova u obitelji i zajednici nije samo dragocjena, nego i nezamjenjiva.

Na dubljoj teološkoj razini, Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba podsjeća nas na Božju vjernost kroz generacije. U Psalmima se često ponavlja zaziv: „Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!“ (Ps 71,9). To je molitva povjerenja, ali i poziv zajednici da ne zaboravi one koji su gradili, molili, trpjeli i prenosili vjeru kroz desetljeća.