Edi Kiseljak radio je pet godina kao novinar u emisijama Nove TV “Red Carpet” i “IN magazin. Nitko nije znao da krije tajnu koju je na kraju ispričao u svojoj knjizi “Ja sam Edi”, u kojoj bez zadrške govori o temama koje se kod nas i dalje smatraju tabuom – vlastitoj homoseksualnosti i životu s virusom HIV-a.
Edi, koji je odrastao u okolici Zaprešića, danas živi u Norveškoj sa suprugom Arildom Jensenom (65), no često je u Hrvatskoj, gdje sa suprugom ima i kuću. U intervjuu za Gloriju otkrio je puno o svojoj bolesti.
“Pisanje je za mene bilo i terapija i put prema slobodi. Svaka stranica bila je suočavanje s boli, strahovima i pitanjima koja sam dugo nosio u sebi. Knjiga mi je pomogla da proživim iznova teške trenutke, da ih sagledam iz druge perspektive i da iz njih izađem jači.”
Poznati zagrepčanin izazvao reakcije izjavom o kvartu: ‘Živim u predgrađu Bosanđeles’
Suočavanje s dijagnozom
Istaknuo je kako je roman je duboko inspiriran njegovim životom te ispričao kako se suočio s dijagnozom HIV-a.
“Bilo je to prije gotovo deset godina. Simptomi u mom slučaju bili su slični gripi – povišena temperatura, iscrpljenost, slabost. Ali važno je reći da to varira od osobe do osobe, a kod nekih mogu i u potpunosti izostati, što dijagnozu čini još težom i neočekivanijom. Moje tegobe nisu prolazile pa sam otišao na hitni prijam Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, misleći da je došlo do trovanja hranom.”
Na zahtjev dežurne liječnice izvadio je krv te se testirao na HIV, a nalaz je bio pozitivan.
“S dijagnozom sam se suočio sam – i to je bilo najteže. Nisam je dijelio ni s kim, čuvao sam je duboko u sebi, postala je moja najveća tajna. U tom trenutku nisam vidio izlaz. Najcrnje misli su mi prolazile kroz glavu, osjećao sam se zarobljeno i bez nade. Bio je to period kada sam vjerovao da se moj život urušava i da nema svjetla ispred mene”
Strah od reakcije društva
Kaže kako je strah od reakcije društva najgori te snažniji od svakog fizičkog simptoma.
“Paralizirao me iznutra i oduzimao mi volju za životom.”
Do sada su za njegovu dijagnozu znali samo njegovi najbliži.
“Danas sam sve ono suprotno od čovjeka kakav sam bio tada. Sjećam se trenutka kada sam, nakon što sam dobio dijagnozu, šetao Vlaškom ulicom potpuno slomljen, bez ikakve nade. Da mi je tada netko rekao da će jednog dana moj život biti ne samo normalan nego čak i bolji nego prije same dijagnoze, nikada mu ne bih povjerovao. A upravo tako danas živim”
Kaže kako je sve što treba učiniti jest svakoga dana popiti jednu tabletu. Zahvaljujući toj terapiji količina virusa u krvi nemjerljiva – nula! To znači da nije zarazan. Osjećam se dobro, snažno i slobodno. Medicina stalno napreduje, a ono čemu se teži jest da se virus drži ne samo “uspavanim” nego da se jednoga dana potpuno ukloni iz naših stanica. Vjerujem da ću i to dočekati.
Skandal u RTL-ovom showu: Morala intervenirati i hitna pomoć
