Glumac Rade Šerbedžija oglasio se nakon što su u medijima objavljeni dijelovi memoara pokojne glumice Mire Furlan “Voli me više od svega na svijetu”, u kojima glumica kaže da ju je bračni par Šerbedžija.
Stvari nisu bile onako kako je Mira zamislila kada su je Rade i njegova supruga Lenka pozvali na Brijune gdje su zajedno radili predstavu u kojoj je Mira trebala glumiti Medeju. U memoarima stoje situacije iz kojih se da zaključiti da je doživljavala neugodnosti od Šerbedžija.
‘Dragi moji prijatelji… Ovo što neki portali i novinari rade oko knjige Mire Furlan i moga spominjanja u njoj, je cirkus u kome ja ne želim učestvovati… Odbio sam davati bilo kakve intervjue i javna objavljivanja po raznim televizijama i časopisima’, napisao je Rade na svojem Facebook profilu.
‘S mrtvima se ne polemizira. Njihova je posljednja replika i to treba poštovati. Ali živima, koji u ovome sudjeluju, valja reći sljedeće: Mira Furlan igrala je Medeju cijele četiri sezone na Brijunima, nakon zbivanja koja su u knjizi opisana onako kako su opisana. Međutim, ovako kako živi objavljuju njezin posthumni rukopis (koji je imao, po svjedočenju izdavača, više od tisuću stranica i ova, ovako redigirana verzija, nije od nje potpisana) trebalo bi da se ti autori i potpišu na svoje uredništvo. Ja ne želim davati nikakve intervjue niti dodatna objašnjenja’, napisao je.
‘Osjećam se jedino obaveznim objaviti posljednje Mirino pismo koje mi je nakon našeg zadnjega druženja 2017. ostavila na porti kazališta Ivana pl. Zajca, odlazeći iz Rijeke. Činim to zato što sam uvjeren da to pismo svjedoči kakvi su, na kraju krajeva, bili naši odnosi’, zaključio je.
Pismo koje je objavio napisano je 13. siječnja 2017.
“Dragi Rade,
Ne znaš, ne možeš znati i nećeš nikad znati koliko si me obradovao svojim pisamcem, što kažu: kao da me sunce ogrijalo!
Nikada nisam do kraja u sebi pristala da je ovakovo stanje potpune
nekomunikacije između nas definitivno.
I, iako je prošlo 15 godina (PETNAEST!!), ja i dalje vjerujem “ da nije
prekasno, da ne može biti prekasno I da ne smije biti prekasno “ (da citiram starog Bergmana).
Bio si i ostao moj uzor i “ my hero “, od onih davnih dana kada sam iz Gimnazije trčala u I. T. D . da te gledam u “ Rosenkrantzu I Guldensternu “ I da ti se divim, tebi, tvojoj snazi, oštrini, preciznosti, jasnoći i tvojoj karizmi.
Bez obzira na sve, ostajem tvoj fan, tvoj poštovalac i tvoja stara kolegica, partnerica i prijatelj u nevolji.
