Prije punih 25 godina, točnije, 28. svibnja 2000. godine, Nova TV, prva komercijalna televizija, počela je s emitiranjem televizijskog programa. U narednih 25 godina izredali su se tu brojni uspješni projekti i neke od najgledanijih emisija među Hrvatima, a u više od dva desetljeća rada, i brojna poznata lica prošla su kroz studio Nove TV.
I premda su neki dolazili, a drugi pak odlazili, jedno nas svakodnevno pozdravlja već skoro punih 20 godina. Riječ je o voditeljici Romini Knežić, koja je na Novu TV stigla sada već davne 2006. godine, te danas slovi za jedno od omiljenih lica ove televizijske kuće.
S voditeljicom Dnevnika Nove TV razgovarali smo o njezinim početcima na Novoj, uspomenama i ritualima prije svake emisije, ali i izazovima koje sa sobom nosi voditeljski posao.
“Nisam vjerovala da ću se tako dugo zadržati”
Za početak, Nova TV uskoro slavi svoj 25. rođendan. Sjećate li se svojih početaka na Novoj? Kako su izgledali?
Kad jednom uđete u taj svijet koji nikada ne spava, teško iz njega izađete. Moji počeci na Novoj TV bili su u crnoj kronici, nesreće, ljudske tragedije, mjesta u kojima se informacije traže između policijskih informacija, bolničkih kreveta i obitelji kojima se svijet srušio u jednoj sekundi. Tada poluautocesta Rijeka Zagreb, zvali smo ju još i cestom smrti, odnijela je toliko života da i danas kada prolazim određenim dionicama posebno u tunelu Javorova kosa, prođe me jeza. U crnoj sam naučila provjeravati činjenice pet puta i nositi težinu riječi koje mogu ili pomoći ili nekoga povrijediti… Upravo me crna naučila točnosti, brzini, ali i poniznosti. Danas, s odmakom vremena gledam na te dane s dubokim poštovanjem, jer u tim pričama zabilježena je istina o onoj tankoj crti između života i smrti, o ljudima koji, bez obzira na sve, moraju nastaviti živjeti.
Sljedeće godine će biti punih 20 godina kako ste ovdje, jeste li te 2006. godine mogli zamisliti da će baš Nova TV biti vaša kuća naredna dva desetljeća?
Nisam vjerovala da ću se tako dugo zadržati na jednom mjestu, ali uz posao, događa se tu i vaš život. I vrijeme prođe samo tako, a da se ne okreneš. Iako sam ostala dugo na jednome mjestu, moje iskustvo bilo je dinamično i dalo mi osjećaj kontinuiteta i rasta.
Romina Knežić o trenutku koji ju je duboko traumatizirao: ‘Izletjela sam s mokrom kosom van’
“Slobodno vrijeme je moj najbolji ulog u sebe”
Pretpostavljam da ste u ovih 19 godina stvorili brojne uspomene na Novoj TV, koji vam je možda najljepši ili najdraži trenutak koji pamtite?
Uspomenama nema kraja, svaki Dnevnik je zrnce moje povijesti, koji se odmah drugi dan zaboravi. Jer, u novinarstvu je sve vrijedno dok traje, danas ste tu, sutra tko zna gdje…
Imate li možda neke rituale prije svake emisije, nešto što nikad ne preskačete prije javljanja u Dnevnik Nove TV?
Znamo obično malo zapjevati prije jer u sat i 20 koliko traje Dnevnik, koncentracija mora biti na razini zadatka, a vaš dan je počeo u šest ujutro…
Radne kolege nerijetko nam postanu i prijatelji, naročito kad s istima dijelimo radni prostor dugi niz godina. Jeste li vi na Novoj stvorili prijateljstva, s kim se od kolega privatno družite?
Ne prođe dan, a da se ne popije kava. To je tih petnaest minuta rituala kada vrijeme uspori, smijeh oko sitnica, trenutak u kojem se skriva ona nenametljiva, svakodnevna bliskost. A slobodno vrijeme je moj kapital u koji ulažem pažljivo bez pritiska, moj najbolji ulog u sebe i ljude koje volim.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Jedan od najvećih izazova je ostati vjeran sebi”
Voditeljski posao sa sobom nosi i brojne izazove, nepredviđene situacije, nije uvijek ni lako uskladiti sve poslovne obaveze s onim privatnim. Kako vi balansirate ta dva svijeta? Što vam možda predstavlja najveći izazov u ovom poslu?
Voditeljski posao ovako izvana izgleda glamurozno, svjetla, kamere, šminka, ali iznutra to je posao koji zahtjeva pripremu i brzu prilagodbu. Jedan od najvećih izazova je ostati vjeran sebi, autentičan, a istovremeno profesionalan. Ovaj posao ne poznaje klasično radno vrijeme, zato je ključno postavljati granice. Ravnoteža nije konačna, to je nešto što gradimo svaki dan, korak po korak. Ljudi od voditelja očekuju energiju, osmijeh. Istina i mi smo ljudi, imamo svoje teške dane, brige i umore. Naučila sam da nije slabost priznati da nešto nije savršeno te da i osjetljivost može biti snaga.
Kad niste pred malim ekranima, kako se najradije opuštate? Imate li neki skriveni hobi za koji ne znamo?
Slobodno vrijeme je moj svemir u kojem gradim svoj mir. Volim čitati i uživati u šetnjama u prirodi i tu uvijek sretnem zanimljive slučajne putnike. Ljude koje s tobom podijele trenutak svoga života i ostave ti nešto vrijedno, neku uputu ili smjernicu, koju ugradiš u svoj program. To su sitni blagoslovi, meni jako posebni i snažni. I kad vrtim požutjele stranice neke knjige i kada se čuje onaj list kako šušne, što reći… milina.
