Svijet se nalazi usred krize otpornosti na antibiotike, koja doprinosi smrti gotovo 5 milijuna ljudi godišnje. No, bakterije nisu jedini mutirajući patogeni zbog kojih bismo trebali biti zabrinuti. Prema riječima nekih istraživača, gljivične infekcije također se prilagođavaju izvan dosega naše medicine, uzrokujući “tihu pandemiju” koju je potrebno hitno riješiti.
“Prijetnja gljivičnih patogena i otpornosti na antifungalne lijekove, iako je rastući globalni problem, izostavljena je iz rasprava”, objašnjava molekularni biolog Norman van Rhijn sa Sveučilišta u Manchesteru u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Ovog rujna Ujedinjeni narodi organiziraju sastanak u New Yorku o antimikrobnoj otpornosti, koji uključuje rasprave o otpornim bakterijama, gljivicama, virusima i parazitima. Uoči ovog događaja, van Rhijn i međunarodni tim znanstvenika pozivaju vlade, istraživačku zajednicu i farmaceutsku industriju da “gledaju dalje od samo bakterija”, piše portal Science Alert.
Savjet žene koja je preživjela opaki rak: ‘Koliko god strašno zvučala dijagnoza, ona ne znači kraj’
Hitno djelovanje
Gljivične infekcije, pišu u dopisu za The Lancet, izostavljene su iz previše inicijativa koje se bave antimikrobnom otpornošću. Bez hitne pažnje i djelovanja, neke posebno opasne gljivične infekcije, s kojima se već zarazi 6,5 milijuna ljudi godišnje i koje uzrokuju smrt 3,8 milijuna ljudi godišnje, mogle bi postati još opasnije.
“Neproporcionalan fokus na bakterije zabrinjava jer su mnogi problemi s otpornosti na lijekove tijekom proteklih desetljeća bili posljedica invazivnih gljivičnih bolesti, koje su uvelike zanemarene od strane zajednice i vlada”, pišu van Rhijn i njegovi kolege, koji dolaze iz institucija u Kini, Nizozemskoj, Austriji, Australiji, Španjolskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Brazilu, Sjedinjenim Američkim Državama, Indiji, Turskoj i Ugandi.
Svjetska zdravstvena organizacija objavila je 2022. godine Popis prioritetnih patogena gljivica – “prvi globalni napor da se sustavno postave prioriteti među gljivičnim patogenima”.
Opasni patogeni
Patogeni koji su smatrani najopasnijima za ljudsko zdravlje uključuju Aspergillus fumigatus, koji dolazi iz plijesni i inficira dišni sustav; Candide, koja može uzrokovati gljivičnu infekciju; Nakaseomyces glabratus, koji može inficirati mokraćno-genitalni trakt ili krvotok; i Trichophyton indotineae, koji može inficirati kožu, kosu i nokte.
Najugroženije su starije osobe ili oni s oslabljenim imunitetom. U usporedbi s bakterijama ili virusima, gljivice su složeniji organizmi, najsličniji životinjama po svojoj strukturi. To otežava i poskupljuje razvoj lijekova koji ubijaju gljivične stanice bez oštećenja drugih važnih stanica u tijelu.
“Za liječenje dubokih ili invazivnih gljivičnih infekcija dostupne su samo četiri sistemske antifungalne klase, a otpornost je sada pravilo, a ne iznimka za te trenutno dostupne klase”, pišu autori dopisa.
Opaka bolest koja se često vraća: Novi krvni test može pomoći u liječenju
Mrtva utrka
U proteklih nekoliko desetljeća pojavilo se nekoliko obećavajućih novih antifungalnih lijekova, no utrka između patogena i lijekova ubrzana je dijelom zbog agroindustrije. “Čak i prije nego što ovi lijekovi stignu na tržište nakon godina razvoja i kliničkih ispitivanja, fungicidi sa sličnim načinima djelovanja razvijaju se u agroindustriji, što dovodi do unakrsne otpornosti za kritične prioritetne patogene”, objašnjavaju istraživači u svom dopisu.
Antifungalna zaštita je potrebna za sigurnost hrane. Pitanje je kako uravnotežiti sigurnost hrane s mogućnošću liječenja sadašnjih i budućih otpornih gljivičnih patogena. To je dilema o kojoj se puno raspravljalo u kontekstu antibiotika, ali ne toliko za antifungalne lijekove. Van Rhijn i njegov tim preporučuju globalni dogovor o ograničavanju određenih antifungalnih lijekova na specifične svrhe, kao i suradničke propise za uravnoteženje sigurnosti hrane s ljudskim zdravljem.
Sastanak UN-a ovog rujna “mora poslužiti kao početna točka” za usklađen i raznolik pristup antimikrobnoj otpornosti, zaključuju istraživači. Ne smije se zanemariti nijedan mikrob. Studija je objavljena u časopisu The Lancet.
