Vještina pregovaranja prilikom kupnje na tržnicama, sajmovima ili uličnim štandovima, može biti korisna kako bi proizvode dobili po što nižoj cijeni. Ipak, radi se o vještini koja nekima baš i ne ide od ruke, a izazov ponekad predstavljaju i prodavači koji ne pristaju na niže cijene.
Primjerice, uobičajeno je da kupac prodavaču ponudi nižu cijenu po kojoj želi kupiti proizvod, nakon čega prodavač nastoji ispregovarati što bolju ponudu kako proizvod ipak ne bi prodao prejeftino. Kupac i prodavač u konačnici se tada najčešće nađu ‘na pola puta’.
O uspješnoj prodaji, ali i varanju kupaca, govorio je takozvani ‘kralj’ buvljaka, Elvir Osmanović iz Travnika. Elvir je Rom za kojeg kažu da ima ‘doktorat’ iz cjenkanja, a o detaljima svog posla Elvir je govorio u videu kojeg je na društvenim mrežama objavilo Bugojno Danas.
‘Znaš kako mi znamo tko ima para’
“Znaš kako mi znamo tko ima para, a tko nema. Ako vidimo da je malo dobrostojeći, njemu je 10-20 maraka, ono što je drugome bilo marka. Ako hoćemo nešto ‘uvaliti’, kažemo da je ispravno, prodamo pokvareno. No, cjenkaju se. Najskuplja stvar na ovoj pijaci košta do 100 maraka. Znači, nema ovdje skupljih stvari”, poručio je Elvir.
Također, Elvir je dodao i da traži žene koje imaju volju za radom. “Eto, vidite kakav sam, imam 60 kila s krevetom. Tražim sebi ženu da hoće raditi, da hoće pričati. Imam puno robe, ovo je sve moja roba. Trebaju mi 2-3 žene, eto, ne može jedna ovdje, treba više žena raditi. Znači, trebaju mi žene koje vole pričati i raditi. Ja imam robe na prostoru od 68 metara. Mi Romi ne želimo raditi za male plaće u firmama, pa radije prodajemo na pijaci”, opisao je Elvir.
Snimatelj je Elvira zatim upitao o vrsti robe koju prodaje. “Ima automobila, registriranih i neregistriranih. Ima svega. Ja imam šest štandova. Mi Romi smo najpozitivniji narod na svijetu. Dajemo i džaba onome koji nema para. Dolaze i kupuju ovako sebi ovo što mogu”, zaključio je.
