Još se jednom obistinila ona stara vatikanska da “tko uđe u konklavu kao papa, iz nje izlazi kao kardinal”. Dok je svijet dva dana bez treptanja gledao u dimnjak Sikstinske kapele na najvećoj konklavi u povijesti Katoličke crkve (133 kardinala elektora), na naslovnicama portala, pa i kladionicama, pojavljivala su se lica kardinala Taglea, Parolina, Zuppija, Turksona i još nekih “sigurnih” papa.
Pisala su to eminentna imena struke, diskutiralo se s teolozima, povjesničarima Crkve, a onda se iznenada, već drugog dana glasanja, u četvrtak 8. svibnja navečer, na vatikanskom balkonu nakon bijelog dima iz dimnjaka Sikstinske kapele pojavio američki kardinal Robert Francis Prevost, novi poglavar Katoličke crkve koji će tu dužnost kao 267. nasljednik sv. Petra obnašati pod imenom Lav XIV.
Malo je reći da je svijet bio iznenađen njegovom pojavom – pa i u medijskim redakcijama zbunjeno su se gledali unaprijed pripremljeni članci o “novom papi”, no Prevosta nije bilo. Tako je “crni konj”, kako se u Vatikanu uvriježilo zvati izazivača koji papom postaje usprkos svim izgledima na kladionicama i u medijskom prostoru, zasjeo na Petrovu stolicu.
Odjeknula trgom svetog Petra: Ovo prva poruka ljudima Pape Lava XIV
Zaređen 1982. godine
Kardinal Robert Francis Prevost, odnosno papa Lav XIV., 69-godišnji je redovnik augustinac iz Sjedinjenih Američkih Država, bivši pročelnik Dikasterija za biskupe i biskup u miru biskupije Chiclayo u Peruu. U novicijat redovnika augustinaca u provinciji Naše Gospe od Dobrog Savjeta u Saint Louisu stupio je 1977., a 29. kolovoza 1981. položio je svečane zavjete. Studirao je na Katoličkom teološkom učilištu u Chicagu, gdje je diplomirao teologiju.
Kao 27-godišnjaka redovnički poglavari poslali su ga u Rim, gdje je studirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu svetog Tome Akvinskog (Angelicum). Za svećenika je zaređen 19. lipnja 1982. godine. Licencijat je primio 1984., nakon čega je poslan u misije u Chulucanas, u Piuri u Peruu, gdje je ostao od 1985. do 1986. godine. Doktorirao je 1987. s tezom “Uloga mjesnog priora u Redu svetog Augustina”. Iste je godine izabran za ravnatelja za pozive i ravnatelja misija provincije augustinaca Majke Dobrog Savjeta u Olympia Fieldsu u Illinoisu, a 1988. poslan je u misije u Trujillo kao ravnatelj združenog formacijskog projekta kandidata za redovnike augustince u vikarijatima Chulucanas, Iquitos i Apurímac.
Ondje je služio kao prior od 1988. do 1992., ravnatelj formacije od 1988. do 1998. i nastavnik od 1992. do 1998. U nadbiskupiji Trujillo bio je sudski vikar od 1989. do 1998., kao i profesor kanonskog, patrističkog i moralnog prava u bogosloviji San Carlos e San Marcelo. Za priora provincije Majke Dobrog Savjeta u Chicagu izabran je 1999. Nakon dvije i pol godine provincijski kapitul izabrao ga je za generalnog priora, a na istu službu ponovno je izabran 2007. godine.
Iznenadio društvo
Od listopada 2013. služio je kao nastavnik i provincijalni vikar do 3. studenoga 2014., kad ga je papa Franjo imenovao apostolskim upraviteljem dijeceze Chiclayo u Peruu, istodobno ga imenovavši biskupom s naslovnom dijecezom Sufar. Kanonsko upravljanje dijecezom preuzeo je 7. studenoga u nazočnosti apostolskog nuncija Jamesa Patricka Greena. Biskupom je zaređen 12. prosinca, na blagdan Naše Gospe Guadalupske, u katedrali svoje dijeceze. Služio je kao biskup Chiclaya od 26. studenoga 2015. U ožujku 2018. postao je drugi dopredsjednik Biskupske konferencije Perua.
Papa Franjo imenovao ga je članom Kongregacije za kler 2019. godine, a 2020. članom Kongregacije za biskupe. 15. travnja 2020. papa ga je imenovao apostolskim upraviteljem dijeceze Callao, a 30. siječnja 2023. i prefektom Dikasterija za biskupe i predsjednikom Papinske komisije za Latinsku Ameriku. Pola godine poslije promoviran je i kao kardinal. Velečasni Art Purcaro, izvanredni profesor na Sveučilištu Villanova, medijima je otkrio koliko je novi papa zapravo jednostavan.
Upravo je Purcaro putovao u Italiju kako bi proslavio 50. obljetnicu svog zaređenja za svećenika, a u planu mu je bila večera s obitelji u tradicionalnom rimskom restoranu Sor’Eva na Tiberu. Iako kardinal Prevost nije mogao prisustvovati večeri zbog novemdialesa, devetodnevnog žalovanja za preminulog papu Franju, ipak je iznenadio društvo.
Veliko iznenađenje u Vatikanu: Amerikanac Robert Prevost novi je poglavar Katoličke crkve
Osoba bez ambicija
“Kad se večera privodila kraju, ušetao je Bob (u američkim medijima papa Lav XIV. bio je poznat kao jednostavni “otac Bob”, nap. a.). Držao je crni kišobran boreći se s kišom koja je te večeri padala. Ovo je tip osobe kakav je Bob Prevost – jednostavno je svratio”, prisjetio se otac Purcaro. Dvojica svećenika poznaju se desetljećima. Zajedno su radili u Peruu, a kasnije u Rimu. Purcaro je novog papu opisao kao osobu bez ambicija, rezerviranu i pobožnu.
“Bob se jako brine za ljude, posebno za one koji su ostavljeni po strani”, istaknuo je Purcaro, dodajući da je to došlo do izražaja u njihovu radu u Peruu. Velečasni Robert Hagan, još jedan dugogodišnji prijatelj, rekao je medijima da je Prevost bio njegov mentor dok je studirao za svećenika u Wisconsinu kasnih 90-ih. “Imao je iskru u očima, spokoj na licu. On je čovjek koji je uravnotežen. Nije bio sklon drami. Bio je smiren”, rekao je Hagan.
Zanimljivo je da su obojica prijatelja pohađala isto sveučilište kao i novi papa – Villanovu. Zajedno su pratili košarkaške utakmice i navijali za Chicago Bullse. “Kad se pojavio na tom balkonu, bilo je kao da se pojavio član obitelji”, rekao je Hagan, priznajući da još ima problema s navikavanjem na papino novo ime jer je za njega on i dalje samo Bob. Sve ovo upućuje na to da je svijet, ili barem onaj njegov katolički dio koji čini 1,4 milijarde ljudi na planetu, dobio vikara Kristova i pontifexa maximusa koji će nastaviti utabanim stazama jednostavnosti, bez pompe i dramatike.
Mlad i zdrav
U prilog mu ide i činjenica da je relativno mlad i dobrog zdravlja, pa mu kršćanski svijet želi što dulji pontifikat, možda i da nadmaši papu koji je posljednji prije Prevosta kao papinsko ime uzeo ime Lav. Riječ je o Lavu XIII., čija su dostignuća bila tako velika da se nijedan papa od 1903. nije “usudio” uzeti ime Lav. Moramo ga spomenuti, makar kratko, jer odluka svakog pape o imenu koje će uzeti nije nimalo slučajna, već se može smatrati naznakom kako će voditi Crkvu i kojim će smjerom krenuti. A papa Lav XIV. (ili Leon – kad je već Vatican News na hrvatskom objavio Leon, a Institut za hrvatski jezik Lav, pa više ništa nikomu nije najjasnije), krene li stopama svog “lavovskog” prethodnika, imat će posla preko glave.
Lav XIII. izabran je za nasljednika svetog Petra kada mu je bilo 67 godina, pa se dvojica papa podudaraju donekle i godinama. Budući da je, za to doba, imao vrlo dug pontifikat od čak 25 godina i 150 dana, postao je najstariji papa u povijesti Katoličke crkve, doživjevši 93 godine i 140 dana života. Kada je 20. veljače 1878. godine, nakon jednog od najdužih pontifikata u povijesti Crkve, umro papa Pio IX., na Petrovu stolicu zasjeo je čovjek koji će premostiti jaz između konzervativnog doba i izazova moderne ere.
Patnje radnika
Lav XIII. ostao je zapamćen kao papa koji je pokušao otvoriti Crkvu prema svijetu a da nije žrtvovao njezine temeljne dogme. Najpoznatiji je dokument njegova pontifikata enciklika Rerum Novarum iz 1891., kojom je utemeljena katolička socijalna doktrina. U tom tekstu papa se osvrnuo na patnje radnika u industrijskom dobu, pozivajući na pravedniju raspodjelu bogatstva, priznanje prava na privatno vlasništvo, ali i na sindikalno udruživanje – što je u to vrijeme bio prilično radikalan stav iz vatikanske perspektive. Zbog toga je često nazivan i “papom radnika”.
Zagrepčani u čudu, iznenada odjeknulo diljem grada: ‘Eee kod mene ne staje, to nisam doživjela’
Rerum Novarum
Rerum Novarum nije samo teološki dokument, bio je to pokušaj da Crkva odgovori na marksizam i liberalni kapitalizam vlastitim jezikom, temeljenim na etici, dostojanstvu rada i obitelji. To njegovo najpoznatije djelo postavilo je temelje katoličkog socijalnog nauka, usredotočenog na prava radnika, pravedne plaće, pravo na privatno vlasništvo, ali i potrebu solidarnosti između klasa. Bila je to revolucionarna gesta za jednog papu – podrška radničkoj borbi u vremenu u kojem su mnogi u Crkvi još zazirali od industrijskog svijeta.
Ništa manje revolucionaran nije bio ni izravni prethodnik pape Lava XIV., svijetu omiljeni i još neprežaljeni papa Franjo. Prvi svoga imena, pokojni je papa odbio živjeti u Papinskim odajama, vozio se u skromnom Fiatu, gnušao se svakog luksuza, prao je i ljubio noge siromašnima koje je volio iznad svega, a baš po takvim gestama, poput Prevostova “navraćanja” na večeru s prijateljima unatoč tomu što to ne bi smio prema vatikanskim pravilima, bio je poznat i Franjo.
Papa Lav XIV. preuzima Petrovu stolicu u trenutku kada je Katolička crkva možda pod većim pritiskom nego ikada u svojoj novijoj povijesti. Ratovi, migracije, ekološke katastrofe, polarizirana društva, kriza identiteta mladih, teškim koracima razotkrivene seksualne afere unutar Crkve koje još nisu potpuno zacijeljele – sve je to tek dio prtljage koja čeka novog poglavara.
Miris promjene
Povrh svega, Crkva se nalazi i na vlastitoj prekretnici – balansira između vjernosti tradiciji i potrebe za reformama koje bi je zadržale relevantnom u sve sekularnijem svijetu. Neki kardinali žele učvrstiti nauk i stisnuti remen, drugi ga željno žele otkopčati. Lav XIV. u tu napetu arenu ulazi kao mirni redovnik s kišobranom, ali sa zadatkom koji bi pokolebao i najratobornijeg lavovskog borca. Njegova reputacija umjerenog, promišljenog i duhovno usmjerenog vođe mogla bi biti upravo ono što Crkvi sada treba – netko tko neće mahnito potezati za revolverima promjene niti se oglušivati na vapaje vjernika da Crkva progovori jezikom današnjice. Očekivanja su visoka, a zbilja kompleksna.
S jedne strane, tu su progresivni vjernici i svećenici koji žele da Crkva jasno progovori o ulozi žena, LGBTIQ+ osobama, braku svećenika, kao i o odnosu prema umjetnoj inteligenciji i biotehnologiji – temama koje nisu postojale ni u najluđim snovima pape Lava XIII. S druge strane, tradicionalisti zazivaju “reset” na pretkoncilske postavke, zazirući od svakog mirisa promjene. A sve se to odvija u digitalnom dobu, u kojem svaka papina riječ biva secirana u realnom vremenu, a svaki čin može izazvati lavinu komentara i kontroverzija na društvenim mrežama.
U svom prvom službenom obraćanju Kardinalskom zboru nakon izbora, u subotu 10. svibnja, otkrio je nadahnuće iza imena koje je odabrao – ono koje, prema njegovim riječima, odražava trajnu predanost Crkve ljudskom dostojanstvu i socijalnoj pravdi. Pozdravljajući kardinale, papa im je zahvalio na tome susretu, ali i na onima koji su mu prethodili, a koji su, kako je rekao, bili bolni zbog gubitka pape Franje, zahtjevni zbog zajedničke odgovornosti, ali i, prema obećanju koje je dao Isus, bili bogati milošću i utjehom u Duhu.
Bijeli dim nad Sikstinskom kapelom: Kardinali izabrali novog papu
Uskrsni događaj
“Vi ste, dragi kardinali, papini najbliži suradnici i to mi daje veliku utjehu u prihvaćanju jarma koji zasigurno daleko nadilazi moje ili bilo čije druge snage. Vaša me prisutnost podsjeća da me Gospodin, koji mi je povjerio ovo poslanje, ne ostavlja samog u izvršavanju te odgovornosti. Prije svega, znam da uvijek mogu računati na njegovu pomoć i, njegovom milošću i providnošću, na vašu blizinu i blizinu tolike braće i sestara diljem svijeta koji vjeruju u Boga, ljube Crkvu i podupiru Kristova namjesnika molitvom i dobrim djelima”, istaknuo je papa.
Zahvalio je dekanu Kardinalskog zbora, kardinalu Giovanniju Battisti Reu, istaknuvši kako im je njegova mudrost, koja je plod dugoga života i dugogodišnjeg vjernog služenja Svetoj Stolici, uvelike pomogla u ovom vremenu. Zahvalio je i komorniku Svete rimske crkve, kardinalu Kevinu Josephu Farrellu, na, kako je rekao, dragocjenoj i zahtjevnoj ulozi koju je odigrao tijekom razdoblja “sede vacante”, tj. razdoblja između smrti pape i izbora njegova nasljednika odnosno saziva konklave. Istaknuo je kako usmjerava svoje misli i na braću kardinale koji zbog zdravstvenih razloga nisu mogli biti prisutni te da im se pridružuje u zajedništvu ljubavi i molitve.
“U ovom trenutku, koji je istodobno tužan i radostan te providonosno obavijen svjetlom Uskrsa, želio bih da zajedno gledamo na odlazak pokojnog pape Franje i na konklavu kao uskrsni događaj, etapu u dugom egzodusu kroz koji nas Gospodin nastavlja voditi prema punini života; i u toj perspektivi povjerimo ‘Ocu milosrđa i Bogu svake utjehe’ (2 Kor 1, 3) dušu preminulog pape i budućnost Crkve”, rekao je papa Lav. Istaknuo je da je papa samo ponizni sluga Boga i svoje braće. “Papa, počevši od sv. Petra pa do mene, njegova nedostojnog nasljednika, ponizni je sluga Boga i svoje braće, ništa drugo nego to. To je dobro pokazano primjerima mnogih mojih prethodnika. To vidimo i u primjeru pape Franje”, rekao je te dodao da se to očitovalo u njegovu stilu potpunog predanja Bogu tijekom službe, ali i spokojnog povjerenja u trenutku njegova povratka u Dom Očev.
Simbolika imena
“Sakupimo ovu dragocjenu ostavštinu i nastavimo svoje putovanje, potaknuti istom nadom koja dolazi iz vjere”, istaknuo je papa. Ono što ohrabruje jest da je novi papa većinu svog života proveo daleko od vatikanskih kulisa – u misijama, na ulicama Latinske Amerike, među siromašnima, studentima i mladim svećenicima. Rijetko se viđa da papa na ovu funkciju dolazi s toliko praktičnog pastoralnog iskustva, u kombinaciji s akademskim, pravnim i administrativnim znanjem. Njegovo poznavanje hispanskog svijeta te duboko ukorijenjeno razumijevanje američke katoličke dinamike čine ga jedinstvenim mostom između Sjevera i Juga, između Vatikana i periferije, baš kao što je to bio i blagopokojni Franjo. Neki ga već nazivaju “papom mostova”, iako on sam o tome vjerojatno nikada ne bi progovorio – jednostavno bi ih počeo graditi.
Tu je i simbolika imena. Odabir imena Lav nije samo hommage slavnome prethodniku, već i suptilan podsjetnik da Crkva zna kako njezina snaga ne leži u glasnosti, nego u jasnoći i mudrosti. Lav XIII. poznat je po tome što je otvorio prozor prema modernom svijetu a da nije srušio zidove vjerovanja. Ako Lav XIV. krene istim smjerom – hrabro, ali s poštovanjem prema temeljima – pred Crkvom bi moglo biti razdoblje tihe, ali temeljite obnove. No neće mu biti lako. Globalna Katolička crkva danas je poput razapete mreže – jedan kraj vuče u Amazoniju, drugi u Kalabriju, treći u Seul, a četvrti u Nairobi. Od pape se očekuje da govori svim tim jezicima, ne samo doslovno nego i duhovno, kulturno, teološki. A sve to dok nosi bijelu reverendu i potpisuje dokumente koji mogu promijeniti tijek povijesti. Svijet se nalazi pred ili u Trećem svjetskom ratu, o čemu je papa Lav XIV. govorio i pred više od 100.000 vjernika tijekom svoga prvog nedjeljnog angelusa, na Nedjelju Dobrog pastira i na Majčin dan. Točno u podne predvodio je molitvu Regina Caeli s vjernicima okupljenima na Trgu svetoga Petra, poručivši posebno mladima da se ne boje i da odgovore pozivu Crkve i Krista.
“U današnjem dramatičnom kontekstu Trećeg svjetskog rata koji se vodi u dijelovima svijeta, i ja apeliram na moćnike svijeta ponavljajući ove uvijek relevantne riječi: nikad više rat!”, poručio je. Podsjetio je na ogromnu tragediju Drugog svjetskog rata, koji je završio prije 80 godina, odnijevši 60 milijuna života. Papa se zatim osvrnuo na moderne ratove koji danas muče svijet. “U srcu nosim patnju voljenog ukrajinskog naroda”, rekao je, a izrazio je i suosjećanje s narodom u pojasu Gaze, pozivajući da se ulože svi napori kako bi se što prije postigao istinski, pravedan i trajan mir.
I možda, baš zato što nije bio “papabile”, što nije nosio auru favorita ni na teološkim seminarima ni na kladionicama, svijet sada gleda prema Lavu XIV. s određenom dozom nade. Jer ako Crkvi nešto nije potrebno u budućnosti, to je još jedan moćnik koji dolazi s unaprijed napisanim govorima. Potreban joj je vođa koji zna slušati tišinu, razumjeti kontekst i djelovati kad je to potrebno. Onaj koji će uzeti kišobran i doći na večeru – iako mu to nitko nije rekao da mora. Jer to ne čini papa. To čini čovjek. A svijet možda najviše od svega treba baš to – papu koji je čovjek među ljudima, baš kao što je to bio i Franjo.
Preost je, zapravo, kroatizirano Prevost
Nije dugo trebalo da u sinjskoj krajini zavlada oduševljenje kada je za papu izabran kardinal Prevost jer to je, tvrde, zapravo, na hrvatskom Preost, prezime koje nosi tek nekoliko Sinjana, a potječe iz Francuske, još iz Napoleonova doba. Priču o prezimenu još je prije nekoliko godina počela detaljno istraživati dr. sc. Danica Ramljak, sestra Boška Ramljaka, alkarskog vojvode, časnika HV-a i prekaljenog ratnika koji je slovio kao jedan od miljenika generala Ante Gotovine, čija je majka Preost, kao i sestra oca peterostrukog alkarskog slavodobitnika i generala Hrvatske vojske Ognjena Preosta. Cijela obitelj Preost u Sinju ima daleku vojnu povijest, još iz doba Austro-Ugarske. Preosti vjeruju da je baš Ognjen Preost ponikao iz loze Jean-Baptistea Prevosta, Napoleonovog vojnika koji je ostao u Dalmaciji zaljubivši se u ovaj kraj, ostavši tu oduševljen narodom i duhom otpora još prije dva stoljeća.
Kazuju u Sinju da su Ognjen Preost i kardinal Prevost u mnogočemu slični – alkarski slavodobitnik, general HV-a, bivši šef Vojne sigurnosno obavještajne agencije VSOA-e zaljubljenik je u jahanje i konje, baš kao i papa. Danas kada hrvatsko nebo nadlijeću francuski vojni zrakoplovi Rafalei, čiju je nabavu zagovarao baš Preost, a nad Crkvom bdije francusko prezime Prevost, simbolika postaje još značajnija. U Prvom svjetskom ratu, pak, poginuo je Ante Preost, inače iseljenik iz Sinja u Argentinu, koji je dulje vrijeme živio i boravio upravo u Chicagu u SAD-u, odakle je današnji papa Lav XIV. Vjeruje se da su Preosti zapravo kroatizirani Francuzi Prevosti ili Provosti, a prezime je u Hrvatsku stiglo još tijekom Napoleonove vladavine Dalmacijom početkom 19. stoljeća.. U Hrvatskoj danas, prema podacima koje prikuplja geneaološki portal Acta Croatica, živi samo nekoliko Preosta u samo tri domaćinstva u Sinju i Zagrebu. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno deset, pa je njihov broj ostao podjednak.
Dr. sc. Danicu Ramljak, inače bivšu ravnateljicu Instituta “Ruđer Bošković” te savjetnicu Svjetske banke, i prije novog pape zanimalo je podrijetlo prezimena pa je istraživala i došla do spoznaje da je predak obitelji Preost, vjerojatno njezin čukundjed, došao iz Francuske. Novinarima je ovih dana ispričala kako je prije nekoliko godina, za vrijeme posjeta prijateljima u Francuskoj,doznala da tamo postoji frizerski salon s prezimenom Provost. Posebna je zanimljivost da u Sinju od trojice braće samo jedan ima prezime Preost, a drugoj je dvojici, najvjerojatnije greškom službenika u matičnom uredu, navedeno prezime Preosti. Sve članove obitelji Preost(i) Sinjani su oslovljavali nadimkom Furlani. Taj nadimak upućuje na to da su Preost(i) stigli u Sinj iz Furlanije, koja je u vrijeme Napoleonove vladavine bila u sastavu Francuske. “Osim u Hrvatskoj, prezime Preost postojalo je i u Argentini, ali je ugašeno. Ante Preost, stric moje majke koji je poginuo u 1. svjetskom ratu, živio je u argentinskom gradu Ushuaia, gdje je postojala velika hrvatska kolonija”, rekla je dr. sc. Ramljak za Slobodnu Dalmaciju. Posjeti li papa Lav XIV. na jednom od svojih budućih pastoralnih putovanja Hrvatsku, bila bi velika čast da dođe i u alkarski grad, gdje bi ga njegovi Preosti, doznajemo, radosno dočekali kao jednog od svojih dalekih rođaka.
Kardinal Puljić dobio je dva milijuna “lajkova”
Mons. Franjo Topić, svećenik, teolog, počasni predsjednik HBK-a Napredak i predsjednik Paneuropske unije BiH, imao je priliku iz prvog reda gledati “rađanje” novog pape, iako to uopće nije očekivao.
“Slučajnost je htjela da sam već prije smrti pape Franje imao dogovorene sastanke u Rimu, tako da sam mogao prisustvovati činu papina sprovoda, ali i osjetiti nevjerojatnu atmosferu koja je vladala u Vatikanu, kako na Trgu sv. Petra tako i u cijelom Rimu, od trenutka papine smrti do obraćanja ‘habemus Papam’”, kaže mons. Topić, koji je u Vatikanu boravio kao pratnja umirovljenom vrhbosanskom nadbiskupu, kardinalu Vinku Puljiću.
Upravo je Puljić bio prvi uz novog papu Lava XIV. na balkonu nakon što je on predstavljen svijetu. Zanimljivo je to, ali i simbolično, iz više razloga. Puljić je, naime, bio jedan od kardinala s najviše iskustva u konklavama – ovo mu je bila treća i vjerojatno posljednja jer će ove godine napuniti 80 godina pa više neće moći birati. No, zanimljivo je da je upravo Lav XIII., koji je preminuo 1903. godine i po kojem je donedavni kardinal Robert Prevost uzeo papinsko ime, uspostavio Nadbiskupiju vrhbosansku te sarajevsku i banjolučku biskupiju.
Neki tvrde da je Nostradamus predvidio smrt pape Franje i njegovog nasljednika: ‘Doći će crni papa’
Radost i čast
“Kardinal Puljić u posljednji je trenutak, zbog zdravlja, donio odluku da ipak ide u Vatikan. Bila mu je to velika radost i čast. S obzirom na njegove obaveze, nismo imali priliku mnogo se družiti. Ja sam bio u našem Zavodu sv. Jeronima u Rimu i imao sam priliku susresti i vatikanskog državnog tajnika Pietra Parolina, koji je po svim ‘kladionicama’ bio favorit, a imao sam priliku razgovarati i s umirovljenim nadbiskupom zagrebačkim, kardinalom Josipom Bozanićem“, kazuje nam Topić. Kaže da je i sam kardinal Puljić bio obasut “pažnjom” jer je samo za njega na društvenim mrežama stiglo oko dva milijuna “lajkova”. Ističe kako je trenutak iščekivanja bijelog dima iz dimnjaka Sikstinske kapele bio neopisiv.
“Tada je na trgu zavladala potpuna euforija, procjene su govorile da se okupilo oko 65.000 ljudi, sve su osiguravale četiri tisuće pripadnika sigurnosnih snaga, trčalo se, mene su strani novinari vukli za rukav da dam izjavu, mislim da sam dao dvadesetak intervjua, kako našim tako i stranim televizijama, portalima…”, kaže Topić, kojim smatra da su se kardinali relativno brzo složili o novom papi iz više razloga. Po njegovu mišljenju, kardinalima je jasno da Crkva mora zadržati kontinuitet internacionalizacije, što je pravac koji je zadao papa Franjo.
“Treba napomenuti da je upravo papa Franjo postavio kardinala Prevosta prefektom Dikasterija za biskupe, ali i kardinalom. Dakle, bez pape Franje Prevost bi teško postao kardinal. On je, pak, u prvim danima dao do znanja da želi da kardinali ostanu još nekoliko dana. Bila je to, naime, prilika da se upoznaju neki kardinali iz drugih krajeva svijeta koji se nikada nisu upoznali”, ističe mons. Topić te dodaje kako je kardinal Puljić po izlasku iz konklave bio umoran, ali veseo. Informacije iz konklave tajna su, doznaje se tek da je prvo glasanje u srijedu bilo dosta “rastreseno”, ali su kardinali već idućeg dana počeli skupljati većinu oko Prevosta, što je u četvrtom krugu glasanja i odlučeno te je pušten bijeli dim.
“Papa Franjo, osim uz siromašne, stao je i uz ekologe. Kao svog sveca zaštitnika uzeo je sv. Josipa, zaštitnika svih ljudi, ali i samoga Života, a život je sve oko nas i valja ga čuvati. Bit će zanimljivo vidjeti koje će poruke poslati novi papa. Svakako će nastaviti s ekumenizmom i međureligijskim dijalogom, što je uostalom već desetljećima vatikanskim dekretima određeno kao obaveza”, zaključuje mons. Topić.
