Milka Podrug Kokotović, istaknuta hrvatska kazališna i filmska glumica te dugogodišnja članica dubrovačkog Kazališta Marina Držića, preminula je danas u Splitu u 95. godini života, potvrdili su njezini bliski prijatelji.
Rođena u Splitu, školovala se na državnim glumačkim školama u Zagrebu i Sarajevu, gdje je i diplomirala 1953. godine. Nakon jedne sezone provedene u šibenskom kazalištu, postala je 1954. članica dubrovačkog Kazališta Marina Držića, u kojem je ostavila dubok i trajan trag s više od 150 odigranih uloga kroz gotovo pola stoljeća.
Milka je bila oličenje karakterne glumice širokog repertoarnog raspona – od klasičnih tragedija do modernih drama i komedija. Glumačku karijeru povremeno je obogaćivala i angažmanima izvan matičnog kazališta, poput nastupa u zagrebačkom Teatru &TD i splitskom HNK-u, ali je Dubrovnik ostao njezina umjetnička kuća.
Voditeljica progovorila o detaljima mučnog razvoda: ‘Čudim se kako sam preživjela’
Uloge jakih žena
Od 1964. godine redovito je nastupala na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je ostvarila neke od svojih najzapaženijih uloga. Izdvajaju se njezine interpretacije u dramama Brechta, Krleže i Dürrenmatta, kao i nezaboravne izvedbe u djelima domaćih autora, osobito Marina Držića i Iva Vojnovića.
Poseban umjetnički pečat ostavila je u ulogama jakih, životom prekaljenih žena, osobito onih iz dalmatinskog podneblja. Njene izvedbe Jele iz “Ekvinocija” i Marije iz “Tužne Jele” ubrajaju se među antologijske trenutke hrvatskog glumišta.
Podrug Kokotović ostavila je trag i na filmu i televiziji. Glumila je u važnim ostvarenjima poput Babajinih “Mirisa, zlata i tamjana”, Vrdoljakove “Mećave”, te u kultnim TV serijama kao što su “Naše malo misto” i “Tuđinac”. Za izniman doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti, 1993. godine nagrađena je prestižnom Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo.
Milka Podrug Kokotović ostat će upamćena kao glumačka veličina izrasla iz dalmatinskog tla, žena snažne scenske prisutnosti, profinjene interpretacije i duboke ljudske topline. Njezin odlazak ostavlja prazninu u hrvatskom kazalištu, ali i trajnu ostavštinu u srcima gledatelja i kolega.
