Na konferencija “AI & Čovjek: Novo normalno”, koja se danas održava u Zagrebu, u organizaciji medijske kuće Motus Media, razgovara se o granicama i mogućnostima partnerstva s umjetnom inteligencijom, o njezinoj ulozi u svakodnevici, te o promjenama koje već danas oblikuju obrazovanje, tržište rada i naš svakodnevni život.
Na panel raspravi “AI: Prijatelj, psiholog ili samo alat?” sudjelovali su Daniel Milošević, mag. psych., Centar za zdravlje mladih, Dina Hrastović, članica Upravnog odbora, CroAI te Filip Macukić osnivač i direktor, Mediartem AI. Moderatorica je Renata Potočnik, direktorica Educomm PR, programskog partnera konferencije. Uvodna tema bio je ChatGPT, no panelisti su podsjetili na efekt Eliza iz šezdesetih.
“To je efekt koji je bio chatbot, profesor na MIT ga je napravio, a ponašao se kao neka vrsta psihoterapeuta. On bi vašu izjavu preformulirao u pitanje, tu se pokazalo da ljudi na tako jednostavnom modelu kreću razvijati emocije, izjavljuju da ih model razumije bolje nego prijatelji i slično. To je vrsta antropomorfizma, gdje neživim stvarima dodajemo ljudske karakteristike. Ovdje je to specifično kod AI”, objasnio je Macukić.
Mladi i AI
Dina Hrastović kazuje o razlikama između generacija. “Činjenica da živite u gradu i imate pametni telefon već znači da ste korisnici AI. On postoji mnogo dulje, a glavna je novost podjela na generativnu i negenerativnu AI, koju manje razumijemo.
Govorimo o naprednim modelima analize i donošenju odluka. Generativna se pojavila sa ChatGPT-om i drugim botovima. Svatko s internetom može postaviti pitanje i dobiti odgovor. Ne volim marketinške “generacije x,y,z…”.
Više je dio klastera, grupa. I kod generacije koja se rodila prije digitalnog doba imali smo razlike, neke su grupe više naginjale korištenju novih rješenja, drugi manje. Pripadam generaciji koja je odrasla na tehnologiji, no moj šest godina mlađi brat potpuno je u tome. Tu se već vidi razlika. Mladi od AI traže brzo i jednostavno rješenje. Stariji razmišljaju kako postaviti pitanje, kako koristiti ChatGpt i druge botove, tu je možda razlika”, kazala je Hrastović.
Jača se usamljenost
Milošević ističe da jača usamljenost, a lako se izgubiti u ubrzanom načinu života i tehnološkom svijetu koje “nema ni sunca niti mjeseca, nego je uvijek dostupan”. “Taj svijet nema granica i nudi nam jako puno prostora. Univerzalna je ljudska potreba za pripadanjem, jedna od tri osnovne psihološke, a kad je teško iz nekog razloga povezati se s ljudima posežemo za onim što je najbrže i najefikasnije.
Onda od Chata traže savjet, podršku, što god im dođe”, rekao je psiholog. Postavilo se i pitanje tinejdžera, zašto pomoć traže od AI a ne od roditelja? Taj problem je mnogo dublji, istaknulo se, nego kod odraslih.
“Kad govorimo o usamljenosti, ona ne odražava kvantitetu nego kvalitetu odnosa. Možemo biti usamljeni među stotinama ljudi, a biti doživljen uz jednu osobu.
Tinejdžer koji bira interakciju s tehnologijom umjesto ljudima pitanje je iz niza razloga. Možda je ljut na roditelje, nešto su mu zabranili… Važne su slučajne, prolazne interakcije za koje nemamo vremena, prekinemo moment povezivanja s djetetom, a dijete dobije poruku da nije bitno i ide tamo gdje ima prostor. ChatGPT će vas uvijek ohrabriti, dati podršku, ali i dalje ćete biti sami. U komunikaciji s AI smo i dalje sami, nema osobe, nema odnosa”, rekao je Milošević.
Zastrašujuć izvještaj
Macukić kaže otkud ta iluzija. “To potvrđuje i studija Harvarda, zadnji izvještaj bio je zanimljiv i zastrašujuć. Trenutačno je prvi razlog korištenja generativne AI “prijateljevanje”. Međuljudski odnosi su zahtjevni, a botovi su vječno strpljivi, puni komplimenata, lažni prijatelji koji jedva čekaju da im se obratiš.
No, nemoguće je imati odnos, to je algoritam, alat. Ja ih zovem ‘fast food odnosima’. To su kompleksni softveri koji nam pomažu u informiranju i drugim stvarima, ali međuljudske odnose moramo imati s ljudima. I međuljudski odnosi imaju informacijski element, ali to nije presudno. Iluzija dolazi iz toga što ti alati, koji su u vlasništvu velikih kompanija kojima je interes profit – a profit raste korištenjem alata…
Oni su programirani da, što god upišemo, stavljaju u pozitivan kontekst i potiču daljnje korištenje, sugeriraju interakciju. To je OK, ali većina ljudi nema taj kritički osvrt, djeca i stariji primarno kao i ljudi s psihičkim tegobama koji su najranjiviji.”
Odnos partnera
Hrastović kaže da su se u SAD-u počele pojavljivati brakorazvodne parnice zbog emocionalnog odnosa jednog partnera s alatom baziranim na AI. “Sjetite se vremena prije GPT-a, ogromna je drama bila oko društvenih mreža i gaming zajednici, na činjenici da se ljudi upoznaju online. Bilo je teško prihvatljivo kako stvaramo odnose s ljudima koje nikada nismo vidjeli.
Tada smo isto imali situaciju da se odnosi raspadaju jer komuniciramo s nekim s drugog kontinenta. Sada smo otišli stepenicu dalje. Postavlja se pitanje možemo li partneru koji smatra da je ChatGPT njegova srodna duša dati da brine o maloljetnoj djeci?
Tu je mnogo posla za stručnjake, treba vidjeti koliko smo spremni prihvatiti to novo normalno. Hoćemo li stopirati neke stvari ili prihvatiti, to je stvar i političkih rasprava”, kazala je Hrastović.
View this post on Instagram
Usamljene skupine
Psiholog Milošević govori o potencijalima te ugroženim skupinama. “Postoje skupine koje su više usamljene, kojima nije dostupna svakodnevna interakcija, ne osjećaju se kompetentnima, tu su tjeskoba i drugo. Bilo kome od nas može se dogoditi izlet u traženju podrške od AI. Svi možemo doživjeti krizu ili objektivno stresan događaj, a razumijevanje možda u tom trenutku nećemo dobiti od okoline. Tako da smo svi podložni. Ali, OK, ako vam je tada lakše natipkati sve GPT-u, u redu. No, neka to bude prvi korak kako se nositi s tim tegobama, a ne završna destinacija.
Možda nam otvaranje putem AI omogući stvaran odnos sa stvarnim ljudima. Prije su ljudi pisali misli, strahove, u dnevnike i bilo bi im lakše jer bi sa sobom proradili taj sadržaj pa bi im bilo lakše porazgovarati s drugim. Važno je da shvatimo da za istinske i dobre odnose treba truda, treba pretrpjeti i frustracije, nezadovoljstva, naći se na sredini gdje ćemo zadovoljiti i naše potrebe, a da druga osoba zadovolji svoje.
Kod AI se ne moramo odreći ničega, ona je 0-24 tu, nikada im nismo dosadni, stalno postavlja podpitanja, a u stvarnosti nije tako. Važno je uskladiti očekivanja od odnosa sa realnošću. To je put koji nam otvara vrata povezivanja s drugima. Ovaj dio zaigranosti, opuštenosti, brzopletih reakcija i isprika, mislim da je to bitno u današnjem imperativu savršenosti koji nas udaljava od drugih ljudi. Mijenjamo se, kao i raspoloženje, logično je da nismo uvijek iste volje, nekad smo i iziritirani”, kazao je psiholog.
View this post on Instagram
Sudske parnice
Hrastović ističe da treba znati da, kada su se pisali dnevnici, mi smo bili jedini vlasnici tog dokumenta, a sad se sve više otvara pitanje može li se sudskim nalogom tražiti ispis svih razgovora.
“Iznenadilo me koliko se ljudi razlikuju po stavovima. Kod Facebooka je sve javno, kod GPT-a ne bi trebalo biti, ali se proljetos dogodilo da su se na Googleu mogli naći razgovori. Treniranje modela nije problem, nego tko sve može pristupiti tim podacima. Ova 2025. je daleko najmoćnija po pitanju sudskih parnica, od filmske do glazbene industrije i slično.
Universal Record je dobio 1,5 milijardi dolara od jednog modela radi autorskih prava. Sve fotografije nas danas, ako ih stavimo na Facebook, gubimo autorska i distribucijska prava na taj sadržaj jer smo ga digli online”, ističe Hrastović.
Najveći igrači
Macukić kaže da većina najpopularnijih modela ima postavke da uči na vašoj interakciji, a ručno se mora ta opcija isključiti. “Sve što staviš u alat tehnički zauvijek ostaje u kompaniji koja je dužna zauvijek čuvati vaše razgovore. Aktivno pratimo hoće li sudovi i policije imati uvid u naše razgovore te hoće li kompanije biti dužne dati te razgovore.
Microsoft i Google tu su najveći igrači. Kad su na Google searchu izašli naši razgovori, to je popravljeno, ali dokazuje fragilnost tih alata. Bio bih oprezan koliko je moguće. Sumnjam da će moj razgovor izaći, ali kroz postavke se možemo djelomično zaštititi.
Poslovni modeli koji se plaćaju, doslovce dobivate ugovor da se sve koristi u skladu s GDPR. CoPilot tu kod poslovnih korisnika nudi najviše”, kazao je. Hrastović ističe da poslodavci žele korištenje AI alata, ali nisu voljni platiti.
Ljudi su jako opušteni
“Imate brdo zaposlenika koji u te modele stavljaju povjerljive podatke. Ljudi su zapravo jako opušteni. Kompanije barataju osjetljivim podacima i ubacuju to olako u besplatne ili jeftinije modele”, zaključuje Hrastović.
“Ono što je važno jest da kratkoročni učinci smanjenja usamljenosti kod AI-a mogu djelovati dobro, ali kad je produljeno korištenje alata i kad počnemo shvaćati da smo i dalje sami, taj osjećaj nepovezanosti s ljudima se još više produbljuje. Počinjemo se povlačiti iz društva.
To olakšavajuće rješenje dugotrajnim korištenjem nas udaljava od odnosa. Što se povjerenja tiče, zastrašujuće je koliko je lako povjerovati umjetnoj inteligenciji. Kod ljudi vam treba mnogo vremena da bi se osjećali dovoljno sigurno. Pa nećete na prvom susretu dati sve informacije drugoj osobi… Tako bismo trebali i sa AI, a generalno svi trebamo usporiti. Nema brzog odnosa, generalno pozivam na usporavanje”.
