Poznata glumica progovorila o bolnoj temi: ‘Prestala je jesti i pričati, nije htjela ići doktoru’

Branko Katić (Foto: Ranko Suvar / CROPIX)

Za mjesec dana, točnije, 10. listopada obilježavat će se Svjetski dan mentalnog zdravlja. Prigoda je to kad se pokušava podići svijest o problemima mentalnog zdravlja koje ne utječe samo na oboljelu osobu već i na njezinu obitelj i okolinu.

Svjesna je toga i glumica Branka Katić, koju je javnost gledala u seriji ‘Novine’, čijoj majci je bio dijagnosticiran bipolarni poremećaj, a o čemu je svojedobno i sama govorila.

Tako je ispričala kako je njezina mama prvi put u depresiju pala kad je njoj bilo deset godina, a cijeloj obitelji taj je period bio izrazito težak jer se u to vrijeme nije govorilo o važnosti mentalnog zdravlja.

Branka Katić u seriji ‘Novine’ (Foto: Neja Markicevic / CROPIX)

“To je bio potpuni šok”

“Prestala je jesti, pričati, nije se htjela kupati niti ići k doktoru, to je bio potpuni šok jer nismo znali što se događa. Kad smo je napokon uspjeli odvesti k doktoru, a nije htjela jer je mislila da je to sramota, da odlazak k psihijatru znači da je luda, to je još jedna stvar za koju se nadam da je danas bolja…

U to vrijeme malo je tko išao na psihoterapije, barem iz kruga ljudi koje smo mi znali”, ispričala je glumica prije godinu dana u intervjuu za Telegram te dodala:

“Tata, moja starija sestra i ja u prvi mah bili smo u čudu. Nismo znali što se događa. Kao da je odjednom postala neka druga osoba. Prije toga bila je vesela i nježna mama. Odjednom je dobila izgubljen, prazan pogled, svega ju je bilo strah. I nije željela pomoć. Dugo je odbijala da odemo k liječniku, kasnije je vrlo teško prihvatila da mora redovno uzimati terapiju i to do kraja života”.

Evo čime se danas bavi Indirin bivši muž: S plesačicom Colonije odselio iz Hrvatske, a onda i promijenio ime

“Najviše me plašio taj njen pogled”

Također, 54-godišnja je u razgovoru priznala i kako se bojala da više nikad neće imati onu mamu koji voli i poznaje.


“Najviše me plašio taj njen pogled i odsutnost, zatvorenost, nesposobnost da podijeli svoju muku s nama i osjeti bilo kakve lijepe osjećaje. Plašila sam se hoće li se ikada uspjeti vratiti i opet biti ona moja mama koju volim i znam.

U fazi depresije bila je potpuna otuđenost, izgubljenost, nemogućnost obavljanja bilo koje aktivnosti. Ništa je nije zanimalo, nije htjela da bilo tko dolazi”, pojasnila je.