U nedavnoj objavi na svojim društvenim mrežama svećenik Stjepan Ivan Horvat podijelio je emotivan tekst o bračnim partnerima. U kratkom vremenu njegova je objava prikupila više od četiri tisuće pozitivnih reakcija te gotovo 500 komentara.
“Kad umre muž, ne odlazi samo čovjek s kojim si dijelila dom… S njim odlazi i dio tvoje priče. Nestaju planovi koji nikada nisu napravljeni. Gube se riječi koje nikada nisu izgovorene. Zagrljaji za koje si mislila da su sigurni sutra – nestaju.
Kad muž umre, krevet postaje prevelik. Tišina u kući toliko je teška da se čini kao da vrišti. Šalice ostaju na svom mjestu, ali jedna se više ne koristi. Njegova odjeća još uvijek nosi njegov miris, ali svakim danom on blijedi – kao da i on želi otići”, napisao je svećenik na početku objave.
Kad umre muž, ne odlazi samo čovjek s kojim si dijelila dom…
S njim odlazi i dio tvoje priče.
Nestaju planovi koji…Objavljuje Stjepan Ivan Horvat u Ponedjeljak, 18. kolovoza 2025.
‘Teško je objasniti tu prazninu’
“Teško je objasniti tu prazninu. Nije to samo odsutnost osobe… To je odsutnost zajedničkog života. Pogleda koji te razumio bez riječi. Pitanja: “Jesi li jela?” Riječi: “Odmori, ja ću to napraviti”. Prisutnosti suputnika koji je, unatoč svim manama, bio tu.
Kad muž umre, umire i dio tebe. Onaj dio koji je živio da s njim dijeli. Da se smijete glupostima. Da se ljutite zbog sitnica. Da se grlite bez razloga. Bol ostaje. Ali ostaje i nešto drugo…
Sjećanje na ono što je proživljeno – i dobro i loše, sve ono što je tu priču učinilo vrijednom. Zato, ako ga još uvijek imaš, zagrli ga. Reci što osjećaš, čak i ako se čini očitim. Oprosti ono što može čekati i imaj manje ponosa. Jer jednoga dana to “sutra” za koje si mislila da je sigurno pretvorit će se u “nikada više”. (Nepoznat autor)”, zaključio je Stjepan Ivan Horvat u objavi.
Nižu se komentari na objavu poznatog svećenika: ‘Mučki znam baciti otrovnu strelicu’
‘Najveća trauma za čovjeka’
Brojni vjernici komentirali su objavu Horvata. “Odlazak supruga ili supruge smatra se možda najvećom traumom za čovjeka. Odlazi tada i dio tebe. Oni sitni rituali tada najviše fale. Ali taj odlazak je samo privremen, sresti ćemo se opet u vječnosti”, mišljenje je jednog pratitelja.
“Istina, ali to razumije samo onaj koji je to prošao”, “Ja nažalost znam da je ovo više od istine”, “Ostaju samo sjećanja, neka neobjašnjiva tišina, tuga, praznina, a najviše fališ sam sebi jer više nisi ista osoba”, “Istina, vrijeme ne liječi ništa. Samo te dovoljno smiri da prihvatiš ono što moraš. Nestane dio tebe”, nizali su se komentari.
