‘OVO JE PRAVA ISTINA O ZABRANJENOM PUŠENJU’ Javno zaratili nekadašnji ‘jarani’ iz benda, isplivali brojni dosad nepoznati detalji

Foto: Božidar Vukičević/CROPIX, YouTube

Popularna grupa Zabranjeno pušenje i njezin bivši član, jedan od osnivača Nenad Janković aka Nele Karajlić krenuli su u pravnu bitku oko glazbenog opusa iz vremena kad su zajedno stvarali i nastupali.

PRLJAVCI ZADOVOLJNI POVRATKOM IMENA: ‘Nažalost, to je tek početak jedne malo duže borbe’

Nakon što je najavljeno da će Karajlić na zagrebačkom koncertu u Hala Parku izvoditi pjesme Zabranjenog pušenja, a među njima su i one koje je napisao Davor Sučić aka Sejo Sekson, grupa je zatražila sudsku zabranu.

Karajlić je 17. lipnja u Zagrebu planirao nastupiti s poznatim violinistom Stefanom Milenkovićem. Program naslovljen ‘Rock el Classico’ zamišljen je kao spoj klasične i rock glazbe, no njegovo održavanje sada je upitno.

Zabranjeno pušenje je u medijskom priopćenju zabranilo Jankoviću korištenje svih djela u kojima je Sejo Sekson upisan u bazu autora HDS ZAMP-a.

‘Obavještavamo medije, izdavače i organizatore glazbenih događaja da se po nalogu i na zahtjev autora, managementa i izdavača autorskih djela grupe Zabranjeno pušenje’, izričito zabranjuje izvođačima Stefanu Milenkoviću i Nenadu Jankoviću bilo kakav način korištenja glazbenih djela, a osobito javno izvođenje na koncertima i priopćavanje javnosti putem bilo koje vrste medija, kojih je autor Davor Sučić upisan u bazu autora HDS ZAMP-a’, stoji u priopćenju grupe.

‘Naime, bez ikakvog usmenog ili pismenog odobrenja nositelja prava Nenad Janković alias Nele Karajlić je u više navrata koristio brand i autorska djela Zabranjenog pušenja, uz sumnju da je prava na tim djelima nezakonito ustupao u poslovnim transakcijama, pri tome potpisujući ugovore u kojima se lažno predstavljao kao potpuni vlasnik autorskih i fonogramskih prava, te u kojima je drugim fizičkim i pravnim osobama ustupao intelektualno vlasništvo koje mu zakonski ne pripada’, poručuje Zabranjeno pušenje.

 

View this post on Instagram

 


A post shared by Zabranjeno Pušenje (@zabranjeno.pusenje)

‘Tragom ovakvog nezakonitog ponašanja dotični je na krajnje neukusan i neprimjeren način u suradnji sa violinistom Stefanom Milenkovićem, preradio djela odnosno izmijenio i prearanžirao izvorna glazbena djela Zabranjenog pušenja u klasičnu formu, bez ikakvog prethodnog obavještenja i odobrenja autora i većinskih nositelja prava te uz potpunu izmjenu originalnog duha, izričaja i estetike djela koje je koristio, prozivaju Jankovića.

‘Zbog svega navedenog, Zabranjeno pušenje i autor Davor Sučić povlače sve eventualno presumirane dozvole za javno izvođenje svojih djela, kako na teritoriju Republike Hrvatske, tako i u inozemstvu do ishoda sudskih tužbi za zaštitu članova i autora Zabranjenog pušenja od zloupotreba imena, autorskih djela i nezakonitog ponašanja od strane bivšeg člana grupe Nenada Jankovića i organizatora koji organiziraciju i promoviraju koncerte na kojima se krše tuđa moralna i imovinska autorska i druga prava’, zaključuje se u priopćenju grupe.

‘Ime Zabranjeno pušenje dala je moja majka’

Nenad Janković na ovo je priopćenje odgovorio opsežnom objavom na Facebooku. Osvrnuo se na nastanak grupe, razlaz sa Sejom i poslovne pothvate koji su uslijedili. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

‘Posljednjih 30 godina novinari, znatiželjnici, ljubitelji muzike, razne generacije, publika uopće, me pita, pa dobro, tko je sada Zabranjeno pušenje. Novo priopćenje koje je moj ex kompanjon Sejo Sekson iznio u javnost idealna je prilika da im konačno odgovorim.

Ime Zabranjeno pušenje dala je moja majka davne 1980. godine, pred naš prvi nastup 27. 11. u Petoj sarajevskoj gimnaziji. U to je vrijeme Davor Sučić (Sejo Sekson) bio u vojsci. Do njegovog povratka iz vojske Zabranjeno pušenje je periodu imalo više koncerata, od čega jedan pred prepunom Skenderijom kao predgrupa Bijelom dugmetu. Iza nas je ostao i jedan snimak. Pjesma „Penzioneri na more idu zimi“ za koju je muziku napisao Davor Sučić, a tekst Mirko Srdić (Elvis J. Kurtović).

Sudbina je htjela da ja, kao osnivač grupe, postanem njen frontmen i da grupa, od izlaska prvog albuma, u lipnju 1984. godine, u vrlo kratkom periodu doživi veliku popularnost: Ta popularnost došla je, između ostalog, i zbog toga što je publika, preko mene, vezala Zabranjeno pušenje s Top listom nadrealista.

Uz mnoge uspone i padove, Zabranjeno pušenje se održava u vrhu jugoslovenskog rocka zahvaljujući, dobrim pjesmama, ali i ne manje dobrim izvođačima. Istina je da je Sejo autor mnogih pjesama grupe Zabranjeno pušenje, ali isto tako je istina da sam autor mnogih pjesama i ja. Ali najveća istina je to da nije bilo onoga koji ih pjeva, od njih ne bi bilo ništa!

Sejo i ja se razilazimo pred sam rat. Na njegovu inicijativu. Rekao mi je da sa mnom više ne može raditi. Nije mi rekao da želi da ja napustim Pušenje! Ja odlazim u Beograd i tamo, u novim okolnostima, nastavljam raditi ono što jedino znam. Krećem s ponovnim radom Zabranjenog pušenja. U tom trenutku, čak četiri člana „novog Pušenja“ su originalni članovi grupe. (Predrag Rakić) Šeki, (Predrag Kovačević) Kovalski, (Dražen Janković) Drale i ja. Čak smo se, kao parodija na Jugoslaviju, nazvali Krnje Zabranjeno pušenje.

Koju godinu kasnije, do mene je došla vijest da je Sejo osnovao svoje Zabranjeno pušenje. Za razliku od mog, Sejino Pušenje nije imalo niti jednog jedinog starog člana. Uglavnom, raja iz Zagreba. Žao mi je što Sejo ima potrebu da objašnjava da je on Zabranjeno pušenje i pored osam vlastitih albuma.

Ja, devedeset sedme izdajem album „Ja nisam odavle“ pod imenom Zabranjeno pušenje. Na tom albumu pojavljuje se veliki hit, Ženi nam se Vukota. Kao i svaki veliki hit, i ovaj okreće moju karijeru naopako. Zahvaljujući toj pjesmi, koja je, dobivši posebnu verziju na romskom jeziku, poslužila Emiru Kusturici u filmu Crna mačka beli mačor, nama se, nenadano, pruža prilika da sviramo po cijelom svijetu. Tu priliku smo iskoristili! Zvali smo se Emir Kusturica and the No Smoking Orchestra. Emir je bio noseća figura projekta, a No Smoking je, po prirodi stvari, brand kojeg sam ja unio u projekt. Ja sam i u toj grupi bio frontmen i autor većine pjesama.

Radi zdravstvenih problema i određenih nesuglasica s bendom, ja, nakon 13 godina rada, napuštam No smoking. Odlučujem da se više ne bavim muzikom. U tom periodu, saznajem da je Sejo zaštitio ime Zabranjeno pušenje. Nije mi bilo pravo! Nitko me ništa nije pitao! Da me pitao, ja bih mu, vjerojatno, dao dozvolu. Međutim, nisam imao namjeru da se tužakam po sudovima, jer, jednostavno, život je ljepši kad se ljudi vole.

Ali, ne lezi vraže, mene je, nakon sedam godina apstinencije, grupa mladih ljudi okupljenih oko tadašnjeg projekta Beer fest u Beogradu, uspjela nagovoriti da ponovno nastupam. Moj uvjet je bio da nastupam pod imenom Dr. Nele Karajlić. Iz više razloga. Prvi je što ne želim da Seji uskačem kao konkurencija, jer mislim da ima mjesta za obojicu, a drugi je, što je u sredini u kojoj sam ja djelovao kao umjetnik brand Dr. Nele Karajlić bio mnogo jači od branda Zabranjeno pušenje. To, nažalost, Seji nije bilo dovoljno, već je svakom mom promoteru slao pisma u kojima se žalio da se moje ime ne smije vezati za ime Zabranjeno pušenje. Kako? Da promijenimo povijest? Da taj podatak izbrišemo iz glave svima onima kojima sam ja metafora za Zabranjeno pušenje. A njih je ogromna većina. Ali, ja sam imao isti cilj kao i Sejo! I ja sam želio da se moje ime što manje veže za Zabranjeno pušenje. Trudio sam se da na koncertima ne izgovorim to ime! Zvao sam je „Moja najdraža rock atrakcija“!

I ja, kao i Sejo, odlučujem da zaštitim ime Zabranjeno pušenje. Ne da bi ga nosio, nego da bi tako bio zaštićen od stalnih Sejinih napada na moje promotore. O pravdi da ne govorim.

Tada mi se Sejo javlja! U dugim razgovorima koje sam imao sa Sejom, nismo došli do kompromisa. Ja sam htio da vlasnici imena budemo obojica, po pola, a on je htio sebi sve. Nije imao sluha za moje prijedloge. O tome će izgleda, odluku, ipak, donijeti sud.

Ja, u međuvremenu, pokrećem uzbudljiv projekt Rock el Clasico, sa Stefanom Milenkovićem i nakon par koncerata, dobivamo poziv iz Zagreba. Rijetko kad sam bio tako uzbuđen! Nakon trideset i kusur godina, ponovo u gradu koji čini neizbrisivi dio moje mladosti, nezaboravne koncerte, snimanje drugog albuma, borbu za opstanak poslije afere Maršal. Nakon New Yorka, Londona, Pariza, Moskve, Barcelone, Buenos Airesa, Milana… ponovo u Zagrebu!

Sejo, međutim, pokreće kampanju protiv tog koncerta radi dvije numere u kojima je on autor. Mislio sam da je čast i sreća kada ti ljudi obrađuju pjesme, i kada se tvoje note sklapaju s Johannom Pachelbelom i Vivaldijem. Moja pjesma Bubamara ima na stotine obrada diljem svijeta i na to sam ponosan. Moj drug Sejo nije tog mišljenja. Na žalost, te dvije pjesme više neće biti u sklopu projekta. Ima mnogo drugih čiji sam ja autor i nosilac autorskih prava.

Uglavnom, sudbina Zabranjenog pušenja, jeste na neki način i sudbina zemlje u kojoj je nastalo, ali postoje i mnogi drugi svjetski bendovi kojima je sudbina dala sličan tok. Genesis, Police, Beatlesi… Svako od članova ovih grupa je kasnije imao svoje karijere, pod svojim imenom. Moje ime je Dr. Nele Karajlić, pa mi nije jasno zašto i Sejo nije nastavio karijeru pod imenom Sejo Sekson. Najbolji primjer je Oasis oko kojeg su se dva brata posvađala, a nisu Balkanci. I pored te svađe, obojica imaju svoje zasebne karijere i pored toga što je jedan od njih apsolutno većinski autor velikih hitova te grupe. Jasno je da je u njihovim glavama vladao razum. Što više puta izvodite pjesme to su one „skuplje“ na tržištu, a autor dobiva svoj dio.

Što se tiče Sejine navodne zabrane da izvodim pjesme Zabranjenog pušenja, takvu zabranu mu ni jedan sud nigdje na svijetu neće dozvoliti. Izvođenje bilo čijih pjesama na koncertima je dozvoljeno svakom muzičaru. Za ova izvođenja se uvijek plaća naknada, tako da izvođenje nitko i nigdje ne može zabraniti. Što se prijetnji sudskim postupcima tiče, ja sam za iste spreman, mada mislim da u toj utakmici neće biti pobjednika.

Nadam se da ovo nije kraj priče o Zabranjenom pušenju. Šteta je što nismo bili u stanju dogovoriti se i zbog nas, i zbog publike, a najviše zbog naših pjesama koje su postale dio kulturnog naslijeđa ovih prostora.’