Eurovizijska kolumna Andree Guše
“Dora i Eurosong, tko to još gleda?”, slavna rečenica koju ste sigurno čuli ili pročitali barem jednom u životu. Jer, nitko to ne gleda, nitko ne komentira, nikog nije briga…Osim, kako se čini, skoro čitave države. Ovih dana kao da je baš svatko imao nešto za reći na temu pobjedničke pjesme Dore i našeg ovogodišnjeg predstavnika na Eurosongu, Marka Bošnjaka, koji, za slučaj da ste ovu informaciju propustili ili odlučili ignorirati, ima samo 21 godinu.
Zamislite ovu situaciju – volite nešto, pratite nešto, fan ste nečega i ostvari vam se ta dugogodišnja želja da postanete dio tog nečeg, a onda se ujutro probudite i vidite da se neki ljudi tako silno trude vaše veselje pretvoriti u očaj. Javljaju se svećenici, političari, voditelji, ljudi svih profesija u ovoj državi od tri i nešto milijuna “izbornika”, i gaze po snu jednog mladića. Neki se čak pozivaju na Bibliju, dok istovremeno rade suprotno kršćanskom nauku, “bacajući kamenje” i osuđujući nekog koga ustvari ni ne poznaju. Nije vam se svidjela pjesma? Nije vam se svidio nastup? Pa što sad. Neke godine ćete biti zadovoljni predstavnikom, neke godine nećete. I Zemlja će se u oba slučaja nastaviti okretati.
Činjenica je da je, sviđalo se to nekom ili ne, pobjeda Marka Bošnjaka na Dori čista kao suza. I prije nego što mahnito počnete tipkati komentar koji glasi: “Ne, nije, njega je izabrao žiri”, dopustite da vam objasnim. Na Eurosongu se godišnje natječe do 40ak država, od kojih njih gotovo pola svog predstavnika bira putem nacionalnih izbora. Svaki od tih izbora ima svoja definirana pravila glasanja. Na Dori se koristi proporcionalni sustav glasanja, koji je u suštini puno pošteniji od načina glasanja na Eurosongu. Takav sustav koristi većina država na svojim nacionalnim izborima, no u ponešto drugačijim omjerima. Primjerice, kod nekih država pobjednik se bira po modelu 33-33-33, dok je u nekim državama prisutan 60-40 omjer itd. Dora koristi 50-50 omjer, kakav se koristi na Eurosongu. To znači da i publika i žiri dodjeljuju isti broj bodova, ali na Dori se bodovi publike dodjeljuju proporcionalno ovisno o postotnom učinku pjesme u ukupnom broju glasova, što znači da publika zapravo ima daleko veću prevagu u biranju pobjednika
Usporedba Bošnjaka i Neme potpuni je promašaj
U slučaju Dore, budući da se bodovi publike zbrajaju proporcionalno (na Eurosongu se bodovi publike dijele po sistemu 1-8, 10, 12), te jer se radi o bitno smanjenom broju članova žirija koji može dati bodove, ovakav način glasanja je puno pošteniji i stoga je usporedba Bošnjakove pobjede na Dori s pobjedom Švicarske na Eurosongu prošle godine promašena. Naime, u Dora načinu glasanja žiri daje bodove po eurovizijskom sistemu tako da pjesmama dijeli bodove 1-8, 10 i 12. Jedan izvođač u ovakvom sustavu glasanja može dobiti maksimalno 96 bodova žirija (8×12). Ukupan broj bodova koji može dati publika iznosi 464. Ova brojka nije izmišljena, već je ustvari zbroj osam setova bodova (8×58). Bodovi se publike dodjeljuju proporcionalno na način da pojedina pjesma dobije onoliko bodova koliki je postotni udio glasova publike ostvarila od ukupnog broja glasova (putem telefona i SMS poruka). Primjerice, ako neka pjesma ostvari ukupno 10 posto glasova, dobit će 46 bodova.
Budući da na Eurosongu sudjeluje 37 država, to znači da jedan izvođač tamo može dobiti čak 36 maksimalnih (36×12) bodova žirija (budući da države ne mogu glasati same za sebe). U situacijama gdje žiri na Eurosongu ‘masovno’ nagradi neku pjesmu maksimalnim bodovima, drugim državama postaje gotovo nemoguće preskočiti ih. Švicarski predstavnik Nemo prošle je godine pokupio 12-ke od čak 22/37 žirija, što je gotovo 60 posto.
Na Dori glasovi žirija nemaju toliku moć kao na Eurosongu. Iako je Marko Bošnjak završio četvrti kod publike na Dori, razlika u bodovima bila je uhvatljiva. Konkretno, Marko je kod glasova publike zaostao samo dva boda za Magazinom (47-49), dok su Lelek od publike dobile 69 bodova, a Ogenj 78, što je manje od 10 bodova razlike. Da je Ogenj dobio samo dva posto sveukupnih bodova više, pobijedio bi. S druge strane, Baby Lasagni je za dominaciju nad Nemom nedostajalo 10 posto bodova više, premda, s obzirom na drugačiji sustav glasanja na Eurosongu, ovaj je postotak teško precizno procijeniti. Nemo je nad drugoplasiranim mjestom žirija (Francuska) imao čak 147 bodova prednosti. Za usporedbu, 2021. godine, kada je na Eurosongu pobijedio Maneskin, 141 bod žirija značilo je razliku između prvog i sedmog mjesta. Baby Lasagna je u uvjetima iz 2024. godine morao osvojiti nevjerojatnih 381 ili više bodova publike, što nitko, osim Ukrajine 2022. godine, do sad nije ostvario. Ovdje se dakle radi o gotovo nemogućem scenariju u realnim uvjetima, što dakako nije bio slučaj na Dori, gdje je dohvat prvog mjesta bio dostižan.
Hoćemo li u finale?
Hrvati su se zbog međunarodnog žirija ove godine dignuli na noge, no upravo su stranci oni koji glasuju na Eurosongu. Također, visoki bodovi za Marka od međunarodnog žirija na Dori mogu biti dobar temelj za nadu da bi i žiri na Eurosongu mogao prepoznati Hrvatsku, ali prije nego što mahnito počnete tipkati komentar “da žiri glasa samo u finalu Eurosonga, a da mi polufinale nećemo proći”, hajdemo to zajedno secirati.
Mnogi u ovom trenutku svoje mišljenje da Hrvatska ove godine neće vidjeti finala Eurosonga argumentiraju stanjem na kladionicama, gdje se Hrvatska u ovoj fazi ne miče s 31. mjesta (od njih 37). Zvuči zabrinjavajuće, istina, no ovdje se radi o kladionici na pobjednika, a ne kladionici koja predviđa prolazak u finale. Hrvatska kao pobjednik Eurosonga scenarij je koji je i s “Rim Tim Tagi Dim” nažalost bio neostvariv, stoga je sasvim realno očekivati da nas Europa neće ni s puno više polarizirajućom pjesmom izglasati za pobjednika. Iskreno, ni ja, koja sam velika obožavateljica “Poison Cake” pjesme ne bih uplatila novac na našu pobjedu, ali ako govorimo o uplati na prolazak Hrvatske, to je već druga priča. Treba svakako sačekati da izađu kladionice za polufinala, kako bismo o tome imali bolju sliku.
Drugo, Hrvatska se ove godine nalazi u jako teškoj konkurenciji prvog polufinala, gdje će se s nama za prolazak boriti države poput Ukrajine i Švedske, a tu su također i Estonija koja šalje TikTok hit “Espresso Macchiato”, Nizozemska koja je trenutno četvrta na kladionicama i Belgija od čijeg se predstavnika također puno očekuje. Put do finala definitivno je težak, ali svakako ostvariv. Tim Marka Bošnjaka tim je profesionalaca, a nije na odmet ponoviti kako je Marko i sam obožavatelj Eurosonga i kako sigurno ništa neće prepustiti slučaju. Nastup s Dore za “Poison Cake” sigurno nije onaj koji ćemo gledati na Eurosongu, a što se vokala tiče, Marko će se do svibnja zasigurno uvježbavati na isti način kao što je to radio Baby Lasagna te je šansa mala da će mu se isti kiksevi ponoviti. Važno je podsjetiti se i kako je Marko Bošnjak još kao dijete pobijedio na pjevačkom showu, stoga je činjenica da se radi o vrhunskom vokalistu, kojem zasigurno nije nemoguća misija uz malo vježbe pogoditi visoke note.
Kako god bilo i kakav god rezultat ostvarili ove godine na Eurosongu, sigurno je da će Marko i njegov tim dati sve od sebe da osvjetlaju obraz Hrvatskoj. Imati 21 godinu i preuzeti titulu predstavnika zemlje od Baby Lasagne, koji je ljestvicu postavio jako visoko, nije mala stvar. Eurosong je natjecanje, ali je istovremeno i zabavan show i tome bismo trebali pristupiti kao takvom. Govorancije o nekom sotonizmu, otrovima i ne znam-ti-čemu-sve-ne, su upravo to – samo govorancije. Pravi otrov dolazi iz ružnih riječi i loših želja, a ne iz stihova pjesme jednog mladića. Poziv na bojkot bi trebali usmjeriti na hrpu drugih stvari u državi i svijetu, a ne na dječački san. Ako vas u kontekstu svega što se događa oko nas najviše trenutno brine pjesma koju šaljemo na Eurosong, možda su vam krivo posloženi prioriteti.
I za kraj – Marko, sretno, možeš ti to!
Marko Bošnjak poslao moćnu poruku nakon kritika: ‘Kriv sam po optužnici’
