Otkriveno koja je najzaraznija bolest na svijetu: Jezivo je kako se širi

Pandemija koronavirusa pokazala je jeziv potencijal širenja bolesti u globaliziranom svijetu. Od zaraze populacije životinja u ruralnoj Kini do bolesti koja je poharala čitav svijet, korona je ozbiljno uzdrmala ne samo zdravstvene sustave u čitavom svijetu, već i politički poredak.

Iako se pokazalo kao najveća zaraza ikad zabilježena na svijetu, virus covida-19 zapravo nije ni blizu najinfektivniji. Naime svaka infekcija im vrijednost koju stručnjaci zovu R0 koja pokazuje na koliko će ljudi zaraženi vjerojatno prenijeti bolest. Primjerice, za R0 od dva, svaki pacijent zarazit će dvoje drugih. Oni će zatim zaraziti još četvero. I tako epidemija započinje.

Mjera R0 pokazuje kako će se infekcija širiti u populaciji. Ako je veća od jedan (kao u gornjem primjeru), rezultat je širenje bolesti. R0 od jedan znači da broj zaraženih ostaje stabilan, a ako je manji od jedan, bolest s vremenom najčešće nestaje.

Cijepljenje znatno pomaže zaustaviti širenje

Zarazne bolesti šire se različitim putevima i jako se razlikuju po stupnju zaraznosti. Neke se prenose kapljično, dok se druge šire putem krvi, ubodom kukaca, ili unosom kontaminirane hrane i vode.

Najzaraznija bolest na svijetu zapravo su ospice. Zadnjih godina ponovno su se proširile diljem svijeta, uključujući i razvijene zemlje poput Velike Britanije i SAD-a. Iako postoji više čimbenika koji pridonose tom trendu, glavni razlog je pad cijepljenja djece. Na to su utjecali poremećaji poput pandemije covida i globalnih sukoba, ali i širenje dezinformacija o sigurnosti cjepiva.

Broj R0 za ospice iznosi između 12 i 18. Ako napravite izračun, dva ciklusa prijenosa od prvog zaraženog mogu dovesti do čak 342 oboljela. To je nevjerojatan broj od samo jednog pacijenta, ali na sreću, cijepljenje smanjuje širenje tako što smanjuje broj ljudi osjetljivih na infekciju, piše Science Alert.

Mislili su da samo ima mrlju na nosu, a zatim je otkrila rak: ‘Počela je krvariti, nastale su kraste’

I kozice su jako zarazne

Ospice se prenose sitnim česticama u zraku koje nastaju kašljanjem ili kihanjem. Nije potreban izravan kontakt, necijepljena osoba može se zaraziti samo ulaskom u prostoriju u kojoj je zaražena osoba boravila i do dva sata ranije.

Ostale jako zarazne bolesti s visokim R0 vrijednostima uključuju vodene kozice (10–12) i covid, čija se vrijednost razlikuje ovisno o podvarijanti, ali uglavnom se kreće između osam i 12. Iako se mnogi pacijenti potpuno oporave, te bolesti mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija poput upale pluća, napadaja, meningitisa, sljepoće, pa čak i smrti.

Na drugom kraju spektra, niža zaraznost ne znači nužno da je bolest manje opasna. Primjer je tuberkuloza (TB), s R0 vrijednošću od ispod jedan pa do četiri, ovisno o lokalnim uvjetima, poput životnih prilika i kvalitete zdravstvene skrbi.

Za liječenje tuberkuloze trebaju četiri antibiotika

Uzročnik je bakterija Mycobacterium tuberculosis. TB se također prenosi zrakom, ali sporije, obično zahtijeva dugotrajan bliski kontakt s oboljelim. Zaraze se češće javljaju u zatvorenim sustavima, kao što su zatvori ili skloništa.

Prava opasnost tuberkuloze leži u težini liječenja. Kada se razvije, potrebno je kombinirano uzimanje četiri antibiotika tijekom najmanje šest mjeseci. Standardni antibiotici poput penicilina nisu učinkoviti, a infekcija se može proširiti i izvan pluća, na mozak, kosti, jetru ili zglobove.

Štoviše, raste broj slučajeva lijekovima otporne tuberkuloze, kada bakterije više ne reagiraju na jedan ili više antibiotika iz terapije.

Ugostitelj otkrio jela koja mogu biti jako opasna: ‘Tempirana bomba za trovanje’

Izrazito je važan kolektivni imunitet

Druge bolesti s nižom zaraznošću uključuju ebolu, koja je vrlo smrtonosna, ali se prenosi samo bliskim fizičkim kontaktom s tjelesnim tekućinama. Njezin R0 iznosi od 1,5 do 2,5. Bolesti s najnižim R0, ispod jedan, uključuju bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS), ptičju gripu i gubu. Iako su manje zarazne, jako su opasne.

Preventivne mjere poput cijepljenja igraju ključnu ulogu, ne samo u zaštiti pojedinca, već i u smanjenju prijenosa na one koji se ne mogu cijepiti, poput dojenčadi, trudnica i osoba s teškim alergijama ili oslabljenim imunitetom. Oni su ujedno i najosjetljiviji na infekcije. Tu je presudan kolektivni imunitet, jer otporni ljudi štititi osjetljive od širenja zaraze.