Bipolarni afektivni poremećaj (BAP), za kojeg je nekad bio uvriježen izraz “manična depresija“, se svrstava u poremećaje raspoloženja, a sam naziv potječe od latinskih riječi bi (dva), polar (potpuno suprotno) i affectus (duševno stanje, snažan osjećaj, strast, težnja), stoga je jasno da BAP označava duševno stanje koje ima dva suprotna pola (povišeno i sniženo raspoloženje), ali to nikako ne znači da osoba ima dvostruku ličnost (kako se često pogrešno tumači od strane okoline).
Naime, BAP karakterizira izmjenama epizoda depresije s epizodama manije ili hipomanije, za razliku od unipolarne depresije, kod koje se hipomana ili manična epizoda nisu nikada javile, dok polovinu vremena u svom životu bipolarni bolesnik provede u normalnom raspoloženju. Oko 33% života osoba oboljela od BAP-a provede u depresiji, oko 11% u maniji ili hipomaniji i oko 6% u izmjenama faza, piše Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.
Oko 1% opće populacije boluje od ovog poremećaja, a u 60% bolesnika BAP počinje depresivnom epizodom i nije lako diferencijalno dijagnostički ga razlikovati od unipolarne depresije, dok je njihovo razlikovanje klinički važno jer je liječenje različito. Naime, unipolarna depresija se liječi antidepresivima dok je bipolarna depresija jedina vrsta depresivnog poremećaja za koju je primjena antidepresiva upitna, a osnovni lijek za liječenje BAP-a je stabilizator raspoloženja.
Najčešće se javlja između 15. i 30. godine
Antidepresiv se daje kratko vrijeme samo u epizodi teške bipolarne depresije i to obavezno uz antipsihotik ili stabilizator raspoloženja, a čim dođe do kliničkog poboljšanja, antidepresiv treba isključiti i u terapiji ostaviti stabilizator raspoloženja i/ili antipsihotik, dok terapija isključivo antidepresivima u neprepoznatih bipolarnih bolesnika dovodi do brze izmjene faza, izaziva pojavu miješanih epizoda koje je jako teško liječiti i povećava suicidalnost oboljelih, kažu stručnjaci.
Poremećaj se najčešće javlja između 15. i 30. godine života, podjednako je zastupljen kod oba spola, učestalost je oko jedan posto, postoji genetska sklonost te se češće javlja u pojedinim obiteljima, čak do 80 posto. Bipolarni poremećaj kod djece je moguć, te se najčešće dijagnosticira kod starije djece i tinejdžera, a kao i kod odraslih, bipolarni poremećaj kod djece može izazvati promjene raspoloženja od velike hiperaktivnosti ili euforije (manije) do padova, tj. teške depresije, kažu na službenoj stranici Mayo Clinic.
Kod ove grupe pacijenata, suicid je čest (15 do 25 posto slučajeva), a također je i češća zloupotreba psihoaktivnih supstanci i alkohola. BAP se ispravno dijagnosticira samo u 20% slučajeva, kod 31% oboljelih se postavi pogrešna dijagnoza ponavljajućeg depresivnog poremećaja, a kod ostalih 49% dijagnoza se uopće ne postavi, ističu znanstvenici.
Kada posumnjati na bipolarnu depresiju?
Prije nego se postavi točna dijagnoza oko 35% oboljelih od BAP-a ima izražene simptome kroz razdoblje od najmanje 10 godina. Bipolarni poremećaj spada u teške endogene psihoze, ali ne oštećuje bolesnikovu ličnost, pa između napada bolesnik izgleda zdrav, napominju stručnjaci. Nešto je češća kod debljih osoba.
Uzrok pojave BAP-a nije u potpunosti razjašnjen, ali se smatra da je rezultat interakcije genetskih, bioloških, socijalnih i psiholoških faktora, dok neki od faktora rizika uključuju naslijeđe, poremećaje neurotransmitera, hormonske disbalanse, stres i traumatske događaje, dodaju stručnjaci.
Nažalost, bipolarni poremećaj se još uvijek dosta kasno i pogrešno dijagnosticira što odgađa liječenje i time nepovoljno djeluje na ishod bolesti, pa se najčešće dijagnosticira depresija, a hipomanična i manična faza poremećaja često prođe nezamijećeno. S obzirom na brojne simptome i raznoliku kliničku sliku, dijagnoza se postavlja najčešće vrlo kasno (u prosjeku, pet do deset godina nakon početka bolesti), stoga je bitno znati je prepoznati i na vrijeme liječiti, upozoravaju znanstvenici.
Vrste bipolarnog poremećaja
Postoje različite vrste bipolarnog poremećaja: bipolarni poremećaj tipa I, bipolarni poremećaj tipa II, ciklotimijski poremećaj (ciklotimija) te drugi specifični i nespecifični bipolarni i srodni poremećaji. Kod bipolarnog poremećaja tipa I manične epizode traju najmanje sedam dana ili su toliko teške da osobi treba hitna medicinska pomoć, dok epizode depresije obično traju najmanje dva tjedna, opisuju stručnjaci.
Kod bipolarnog poremećaja tipa II manične epizode su manje intenzivne i nazivamo ih hipomaničnim epizodama, a one se izmjenjuju sa depresivnim epizodama, pa je riječ o manje ozbiljnom poremećaju, dok kod ciklotimijskog poremećaja (ciklotimija) raspoloženja variraju između kratkih razdoblja hipomanije i blage ili umjerene depresije tijekom razdoblja od najmanje dvije godine, pa se radi o blažem obliku bipolarnog poremećaja.
Neurološke bolesti sve su češće: Pandemija utjecala na stavove i strukturu mozga
Kod drugih specifičnih i nespecifičnih bipolarnih i srodnih poremećaji simptomi ne ispunjavaju kriterije za prethodno navedene tipove, ali osobe i dalje imaju značajne abnormalne promjene raspoloženja, definiraju stručnjaci.
Ako su prisutne sljedeće karakteristike vrlo vjerojatno je riječ o depresiji u sklopu BAP-a: obiteljska anamneza pozitivna na ovaj poremećaj, prva depresivna epizoda prije 25. godine života, nagla pojava ili nagli gubitak simptoma, atipični depresivni simptomi (hipersomnija, pojačan apetit, žudnja za slatkišima, povećanje tjelesne težine), sezonska obilježja (depresija u jesenskim i zimskim mjesecima), miješana depresija (depresivno raspoloženje uz psihomotornu agitaciju, iritabilnost ili ubrzan misaoni tok), brze izmjene raspoloženja, borderline struktura ličnosti, ciklotimični temperament, zlouporaba sredstava ovisnosti, komorbiditet s bulimijom, antidepresiv inducira hipomaniju, nedostatak terapijskog odgovora na više od tri antidepresiva.
Slavne osobe s bipolarnim poremećajem
U zadnje vrijeme se sve više govori o bipolarnom poremećaju, najviše zahvaljujući slavnim holivudskim glumcima koji otvoreno govore ili su govorili o svojoj bolesti (Rosemary Clooney, Catherine Zeta Jones, Jim Carrey, Robin Williams, lik Carrie Mathison koju u seriji “Domovina” tumači Claire Danes).
Mnogo poznatih ličnosti pati ili je patilo od ovog poremećaja, a najčešći je u glumaca i pjevača. Među poznatim osobama su Selena Gomez, Demi Lovato, Mariah Carey, Jean Claude Van Damme, Catherine Zeta Jones, Russell Brand, Carrie Fischer, Amy Winehouse, Kurt Cobain, Kanye West, Mel Gibson, Ernest Hemingway, Frank Sinatra, Stephen Fry, Jean Pauley, Ronald Braunstein i mnogi drugi.
*Tekst je nastao u okviru projekta ”Mentalno zdravlje u službi sretnijeg društva” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
