Znanstvenici su u neobičnom istraživanju otkrili da biljke “vrište” kad su u nevolji. Naravno nije riječ o zvuku koji možemo čuti, no biljke doista pucketaju ultrazvučnim frekvencijama, koje je češće kad je biljka pod stresom.
“Čak i na tihom polju zapravo postoje zvukovi koje ne čujemo, a ti zvukovi prenose informacije. Postoje životinje koje ih mogu čuti, što znači da biljke komuniciraju s okolišem”, objasnila je evolucijska biologinja Lilach Hadany sa Sveučilišta u Tel Avivu u Izraelu, kada je istraživanje objavljeno.
“Biljke neprestano komuniciraju s kukcima i drugim životinjama, a mnogi od tih organizama komuniciraju zvukom, pa je prirodno da istu metodu koriste i biljke”, pojašnjava znanstvenica.
Većina znakova je gotovo neprimjetna ljudima
Biljke pod stresom nisu toliko pasivne kao što bismo možda mislili. One prolaze kroz značajne promjene, od kojih su neke lako uočljive ljudima – poput ispuštanja intenzivnih mirisa. Također mogu mijenjati boju i oblik.
Te promjene mogu biti znak upozorenja drugim biljkama u blizini, koje tada pojačavaju vlastitu obranu, ili pak mogu privući životinje koje će ukloniti nametnike zbog kojih je biljka reagirala.
Ipak, nije bilo u potpunosti istraženo ispuštaju li biljke i druge vrste signala – poput zvukova. Prije nekoliko godina Hadany i njezini kolege otkrili su da biljke mogu detektirati zvuk. Logično pitanje koje je slijedilo bilo je: mogu li ga i proizvoditi?, prenosi Science Alert.
Otkrili ‘šapat’ rajčica i duhana
Kako bi to otkrili, snimali su rajčice i duhan u raznim uvjetima. Prvo su snimali biljke koje nisu bile pod stresom, kako bi doznali koliko glasan zvuk ispuštaju. Zatim su snimali biljke koje su bile dehidrirane ili su im bile prerezane stabljike. Snimanja su se odvijala prvo u zvučno izoliranoj komori, a potom u običnom stakleniku.
Zatim su obučili algoritam strojnog učenja da razlikuje zvukove biljaka koje nisu pod stresom, onih koje su rezane i onih koje su dehidrirane. Zvukovi koje biljke ispuštaju slični su pucketanju ili klikanju u frekvencijama koje su previše visoke da bi ih ljudi mogli čuti, ali ih se posebnim uređajima može prepoznati u radijusu većem od jednog metra. Biljke koje nisu pod stresom gotovo ne proizvode zvukove.
Nasuprot tome, biljke pod stresom znatno su bučnije – ovisno o vrsti, mogu proizvesti i do 40 klikova na sat. Biljke kojima nedostaje vode počinju klikati prije nego što pokažu vidljive znakove dehidracije, a intenzitet se pojačava kako postaju sve više žedne, dok ne uvenu i prestanu klikati.
Što je kavitacija?
Algoritam je mogao razlikovati te zvukove, kao i biljnu vrstu koja ih proizvodi. I nije riječ samo o rajčici i duhanu – testirali su i druge biljke, poput pšenice, kukuruza, vinove loze, kaktusa i mrtve koprive, koje također proizvode zvukove.
Međutim, još uvijek postoje nepoznanice – nije jasno kako se ti zvukovi točno stvaraju. U prijašnjim istraživanjima otkriveno je da dehidrirane biljke doživljavaju tzv. kavitaciju – proces pri kojem se u stabljici stvaraju, šire i pucaju zračni mjehurići. Kod ljudi to proizvodi zvuk kao kad pucketamo prstima, pa se slično može događati i kod biljaka.
Također nije poznato mogu li i drugi stresni uvjeti izazvati stvaranje zvuka – poput patogena, napada, UV zračenja, ekstremnih temperatura i slično. Nije jasno ni je li proizvodnja zvuka kod biljaka evolucijski razvijena kao prilagodba, ili je to tek nuspojava drugih procesa. No, tim je pokazao da algoritam može naučiti prepoznati i razlikovati te zvukove – stoga je moguće da su i drugi organizmi to naučili.
Okrhnula zub pa krenula povraćati i tresti se: ‘Osjećala sam se kao da mi cijelo tijelo gori’
‘Pitanje je, tko ih sluša?’
Štoviše, ti organizmi mogli bi naučiti reagirati na zvukove koje ispuštaju biljke pod stresom na različite načine. “Na primjer, moljac koji želi položiti jaja na biljku, ili životinja koja je želi pojesti, mogli bi koristiti te zvukove kao vodilju u donošenju odluka”, rekla je Hadany.
Za ljude, implikacije su jasne – mogli bismo prepoznati ‘pozive u pomoć’ žednih biljaka i zaliti ih prije nego što bude prekasno. “Sad kad znamo da biljke emitiraju zvukove, sljedeće pitanje je – ‘tko ih sluša?’” zaključila je Hadany. “Trenutačno istražujemo kako drugi organizmi, i životinje i biljke, reagiraju na te zvukove, a također proučavamo možemo li ih prepoznati i tumačiti u potpuno prirodnim okruženjima”, opisala je iduće korake.
