Kad se Hiljson Mandela u silvestarskoj noći popeo na pozornicu na Trgu bana Jelačića, stariji dio publike koji je u metropoli na otvorenom čekao Novu godinu morao je biti malo zatečen pojavom ovog mladog hrvatskog glazbenika: ukazao se glave povezane u nešto nalik na bakinu najlonku, kao bijelac iz politički nekorektnih filmova koji ne može preboljeti činjenicu da nije rođen kao crnac.
No stariji ljudi koji drže do političke korektnosti ionako nisu ciljana skupina ovog pjevača: svojim trap-pjesmama on se obraća mlađim generacijama koje iskazuju veliku toleranciju prema prostačenju i cijene sitne bizarluke, brzopotezne pošalice i uvrnuti humor. Baš time obiluju pjesme ovog predvodnika trapa, podžanra hip-hopa, koji u Hrvatskoj već godinama ima iznenađujuće veliku sljedbu.
“Ne znam tko su ti stariji. Ljudi koji priznaju samo oldschool hip-hop glazbu? Jesu li to komentatori na društvenim mrežama ili ispod YouTube videa? Znamo li koliko oni imaju godina? Koliki je omjer lajkova u odnosu na broj negativnih komentara? Ne razumijem zašto se sve mora uvijek percipirati na negativan način i kada je pozitivna priča o dečku iz kvarta koji cijeli život radi glazbu i napokon ima neke rezultate. Ne bih znao ništa o sukobu generacija jer na našim koncertima vidim samo ljubav, zajedništvo i pozitivnu energiju. Mnogi roditelji zajedno ili bez djece dolaze do mene kako bi se slikali, rekli kako skupa s njima ili sami slušaju pjesme, tako da ja s tim, nazovimo ih ‘starijim generacijama’ imam samo pozitivna iskustva i nema potrebe potenciranja narativa suprotne i negativnije realnosti”, govori Hiljson Mandela.
Hiljson Mandela progovorio o djevojci koju skriva od javnosti: ‘Ne bih puno o tome’
Slojevita stvar
Izlazio je on na pozornice i u čudnijim izdanjima nego s čarapom na glavi: jedno je vrijeme njegov prepoznatljivi imidž bila roza odjeća od glave do pete, s obiljem sitnih, dugačkih rozih pletenica ispod roze šilterice… S izraženim zabavljačkim instinktom, svjestan je da je scenski nastup slojevita stvar, ne samo u glazbenom nego i u vizualnom pogledu.
Znaju za njega reći da je “novi Mišo” jer je publici na njegovim koncertima dovoljno vidjeti njegove podignute ruke da od početka do kraja, bez njegove asistencije, otpjevaju pjesmu točno do u stih.
Reakcije na njegov lik i djelo podijeljene su: klinci pokazuju elemente fanatičnog obožavanja, dok neki s prijekorom i prezirom seciraju stihove o “sisama i guzicama” koje kvare labilne dječje mozgove… No, kad u nastup mrtav hladan ubaci pjesmu “Krist na žalu” i izvede je s toliko autentične nježnosti da mu se u izvođenju te vjerske himne nakon tek ponešto oklijevanja priključi i cijela dvorana, njegova crno-bijela karakterizacija postane nemoguća.
Klasična glazba
Tko je, dakle, Hiljson Mandela? Jedan od najsvježijih i najuzbudljivijih glasova na hrvatskoj glazbenoj sceni, čije umjetničko ime priziva misao na borca za ljudska prava Nelsona Mandelu, rođen je 1985. godine u Zagrebu kao Ivan Tvrtko Kristijan Hilje.
Majka mu je operna pjevačica i prvakinja HNK-a Diana Hilje. Zahvaljujući toj činjenici, njegov odnos s glazbom postao je prisan i intenzivan vrlo rano: prvi se put našao na pozornici kao mali statist u dobi od četiri godine, i to na Zagrebačkom biennaleu u operi Miroslava Belamarića “Priče iz Bečke šume” uz majku. Do puberteta je jako volio klasičnu glazbu i često bio u kazalištu, a onda ga je otac odveo u zbor Zagrebački dječaci, gdje mu je mentorica bila dirigentica Jasenka Ostojić Radiković.
“Rodio sam se s odličnim sluhom i odmalena sam išao na zbor. Tata je htio da budem bankar, ali sam se ja od malih nogu bavio glazbom. Čak sam pjevao i u operi s 13 ili 14 godina i nastupao u Americi sa zborom Zagrebački dječaci. Kada mi je to postalo dosadno, napravio sam rock-bend Prazna lepinja i nakon toga je došao KUKU$. Mama me oduvijek podupirala u mojim glazbenim pothvatima, makar joj se nekada i ne sviđao način izričaja”, ispričao je Hiljson u jednom intervjuu, a KUKU$ koji spominje naziv je popularne skupine koja okuplja domaće trap-izvođače i djeluje u Zagrebu već deset godina, a osim njega, čine ga još Ivan Godin odnosno Goca R.I.P. te Mislav Kljenak (poznat kao Iso Miki).
Jaki u Zagrebu
Upravo je grupa KUKU$ bila prva koja je donijela trap na ovu scenu. Godine 2014. objavili su album “Flexikon” s devet pjesama, a u lipnju 2023. izašao je i album “X” kojim su proslavili dekadu postojanja. Put do uspjeha vodio ih je kroz “susjedstvo”, dok su u rodnom gradu naišli na rezerviranost…
“Puno se puta dogodi da uspiješ negdje drugdje pa te tek onda prepoznaju doma. Mi smo na vrhu karijere bili jaki u Zagrebu i trudili se biti još jači, ali tek kad su “‘Oće k…” i “Real Slavs” postali iznimno popularni izvan granica Hrvatske, postali smo zvijezde i u Hrvatskoj.
Koliko god smo se kroz tekstove trudili, sve što smo napravili bilo je da nam publika kaže da je to okej, a kada su to počeli govoriti u Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Srbiji, onda su i kod kuće rekli da smo super. To je tužno zbog toga što ljudi pokazuju da samo gledaju što će drugi reći jer sami ne prepoznaju nešto što im se sviđa niti to znaju reći jasno i glasno”, kaže Hiljson Mandela.
Nove ulice
Njegove pjesme “Ankaran” i “7 ujutro” vrtoglavo su se popele na vrh Billboardove ljestvice najslušanijih pjesama, pozicije o kojoj “stara garda” popularnih i cijenjenih domaćih glazbenika ne može ni sanjati. Neobično je to saznanje, pogotovo ako se uzme u obzir da je riječ o glazbi koja se u tradicionalnim medijima pojavljuje iznimno rijetko: njezin su habitat, naime, društvene mreže i platforme za slušanje glazbe na internetu.
“Internet su naše nove ulice. Svi se na internetu svađaju, prijete jedno drugomu, gledaju što drugi rade, zaljubljuju se, vrijeđaju se. Sve se preselilo na internet, pa tako i ulica. Osim toga, nema više ni klinaca na ulici kao prije. Školski tereni također su prazni. Imamo sreće da je Hrvatska bila druga u nogometu na Svjetskom prvenstvu pa se dio klinaca vratio na ulicu. Danas više ne možeš doći nekome pred kuću, pozvoniti mu na zvono i pozvati ga da izađe. Danas više i ne moraš izaći iz svog stana da bi se družio s prijateljima”, govori Hiljson Mandela.
Stihovi njegovih pjesama zaista su “prljavi” – toliko da mnoge od njih nije moguće citirati ovdje. One govore o opscenom grupnom seksu, o djevojkama koje tijelo koriste kao valutu pale vrijednosti, o drogi i kriminalu, jurnjavi kroz noć u skupim automobilima… (Ironično, Hiljson Mandela ne posjeduje vozačku dozvolu niti je ikad planira steći jer za sebe misli da nije u stanju voziti ne samo automobil nego čak ni bicikl.)
Stižu zvučna imena: Tomašević otkrio tko će sve pjevati na Trgu za Novu godinu
Infantilne rime
Prošlogodišnji radijski hit “Cura s kvarta” možda je i najpristojnija pjesma u njegovu repertoaru – govori o momku s bolećivom infatuacijom prema susjedi, vlasnici malog psa, zbog koje i on razmišlja o udomljenju četveronožnog ljubimca. “Ona sa kvarta je cura, uh, uh / Živi odma preko puta, uh, uh / A u tajicama guza, uh, uh / Puca kada vodi cucka van, mala / Stalno je u parku na street workout / Smije mi se cijela ulica / Imaš najbolje dupe u kvartu / Je li s druge stranе šumica?“
Na radiju se može čuti i Hiljsonov “Ankaran“, koji je zapalio zagrebački trg u novogodišnjoj noći. “Mala, evo me, stižem / Ajde spusti to niže još / Samo budi bez brige / Reci gdje bi da idemo…” Očito, ovo su tekstovi koji nemaju baš nikakvu pretenziju da budu moralno ili intelektualno nadahnuće. Njihov autor, međutim, zna da igra na sigurno kad piše ovakve tekstove jer se u praksi pokazalo da hrvatska publika najtoplije prihvaća rime “s pola mozga“ – pošalice bez dubljeg značenja, benigne prostote i infantilne rime. I KUKU$ se probio svojim trapom upravo zbog nekih lokalnih pošalica i zezancija: pjesme “‘oću k…“ i “Real Slavs“ – koje govore o noževima, alkoholu i guzatim ženama – priskrbile su im slavu.
“U Hrvatskoj su oduvijek prolazile takve smješnije pjesme. Publici u Hrvatskoj kroz pjesme se stalno servira nešto jako ozbiljno pa im ovakva naša zezancija dobro dođe kao neki odmor od svih tih ozbiljnih pjesama, da malo udru brigu na veselje kako ne bi razmišljali o tužnoj svakodnevici“, govori Hiljson Mandela.
Suradnja sa Stokom
Odmak od “pjesmuljaka“ koji dominiraju njegovim opusom Hiljson je počeo raditi u proteklih nekoliko godina. S poznatim zagrebačkim reperom Stokom snimio je pjesmu “Bog zna“ i time probio granicu žanra – s obzirom na to da trap obično ne trpi izlete u vjerske teme. Više se o Hiljsonu da naslutiti iz te pjesme nego iz svih zajedno koje je prethodno snimio.
Stihovi idu ovako: “Bog zna, vozio sam brzo, nikad nije bilo dosta / Duša gori, nema predaje dok traje borba / Gledam sebe u ogledalu, al’ se ne poznam / Nije bitno oko vrata tozla, to i Bog zna / Grešan pogled koji uvijek skrivam ispod đozla / Rime mi je dao On i flow koji vozam / Zašto ovaj cijeli svijet se vrti oko novca? / Nеmam odgovor na pitanja, to samo Bog zna…“
Malo ozbiljnije izdanje dečka s čarapom na glavi nudi i pjesma “Sam u mraku“, u kojoj govori o problemima s mentalnim zdravljem. Otkrio je kako su mu se mnogi ljudi javili i rekli da im je ta pjesma pomogla.
Stvarna depresija
“Htio sam progovoriti o tome jer sam se i sam suočio s takvim problemima, a često mi se javljaju fanovi koji proživljavaju isto. Ono što me posebno zabrinjava jest to da je riječ o 14-godišnjacima, ponekad i mlađima, koji imaju određene probleme s mentalnim zdravljem. To me posebno potrese jer ja sam se s time suočio u dvadesetima, a sad vidim da ima puno mlađih koji to proživljavaju. Moram priznati da mi je bilo teško napisati pjesmu takve tematike u ovom žanru, mislim da bi mi u nekom drugom bilo lakše, ali svejedno sam zadovoljan kako je ispalo“, rekao je.
Kad znate da je posrijedi odrastao čovjek bez vozačke dozvole, počne vam upadati u oko činjenica da se u većini njegovih pjesama spominje, barem ovlaš, jurnjava brzim i skupim automobilima. I sam glazbenik govori da je opsjednut automobilima, iako nema nakanu nikad sjesti za volan. Čak je i protagonista pjesme “Sam u mraku“ smjestio na vozačko sjedalo: “Kada si sam u mraku, sam u mraku / Čuvaj živu glavu i vozi ravno, zajebi zavoje / Kada si sam u mraku, sam u mraku / Demoni šapću sve jasnije i ti gubiš razum /Kada si sam u mraku, sam u mraku / Jako se bojiš, al’ ne postoji ni razlog zašto / Kada si sam u mraku, sam u mraku / Znaj da nikad nisi sam, s tobom uvijek idem ja…“
Pjesma “Vrag na violini“ također “strši“ iz Hiljsonova opusa kao osobito dirljiva i ozbiljna. Njome je, kako kaže, htio “uhvatiti taj osjećaj koji doživljavaju ljudi kojima je depresija stvarna, ali i pokazati da se s time borimo i mi koji smo naizgled uspješniji“.
“Anđeo“ za hit godine
Domaća nagrada za publici omiljenu pjesmu godine, Cesarica, mogla bi pripasti duetu Hiljsona Mandele i Miach, pjesmi “Anđeo“, koja je u konkurenciji s još 11 pjesama. Nije to veliko iznenađenje jer moderna produkcija i pamtljiv tekst već na prvo slušanje ulaze u uho. Autori pjesme su Ivan Hilje, Mia Čičak i Mihovil Šoštarić, a pjesma bilježi gotovo dva milijuna preslušavanja na Spotifyju, dok je na YouTubeu dosegnula gotovo 5 milijuna pregleda u samo nekoliko tjedana od objave. Također je zauzela broj 1 na Billboard ljestvici te broj 1 na HR TOP 40 listi, a našla se i u YouTube trendingu. Na TikToku je prate brojni plesni izazovi: mladi je jednostavno obožavaju.
Konzervativniji dio publike uzvinutih je obrva promatrao uspon ovog mladog glazbenika: ruku na srce, takvo dušobrižništvo je opravdano ako se uzme u obzir upitna kvaliteta glazbe i akutni moralni i intelektualni deficit tekstova. No svojim je (rijetkim) nastupima u srednjostrujaškim medijima Hiljson naposljetku stekao poštovanje i okorjelih “hejtera“, pokazavši se kao elokventan čovjek s kičmom. Baš je takav dojam ostavio i u jednom prošlogodišnjem intervjuu u udarnom terminu u RTL-ovu “Direktu“, kad je preduhitrio nakanu novinarke da ga dovede na sklizak teren pitanjem o vjeri. Naime, povod razgovoru bio je njegov koncert na kojem su stotine mladih s njim, bez glazbene podloge i bez trunka ironije, uglas pjevale pjesmu “Krist na žalu“, koju Mandela prema vlastitom priznanju – obožava.
“Da, vjernik sam, ako to želite znati. Vjera je dio mog života, odgojen sam u vjeri, majka mi je uvijek govorila da se, kada je teško, okrenem Bogu i tamo potražim odgovore koje ne bih dobio na svjetovnoj razini. Definitivno sam od malih nogu u tome. Ali ne mogu za sebe reći da sam dobar vjernik“, rekao je, pokazavši da je pitanje vjere u našem društvu gotovo u jednakoj mjeri kontroverzno kao i tema nasilja, droge i opscenog seksa.
