Uoči Božića, poznati franjevac Stjepan Brčina koji vodi popularne Duhovno-duhovite večeri u bazilici svetoga Antuna Padovanskog, govorio je o smislu blagdana, a osvrnuo se i na molitelje koji se svake prve subote u mjesecu okupljaju na trgovima te adventska slavlja na kućicama u gradu.
“Ako pratite mise kroz cijeli ovaj advent, upravo nas je Božja riječ upozoravala o umjerenosti, o molitvi, o tišini. Što dobivamo kroz ovaj komercijalni advent? Dobivamo hranu, piće, kao da je festival hrane i pića. U duhu adventa trebamo biti osjetljivi na one koji su u potrebi. Nekad nam nije teško otići i davati tolike novce za nekakve delicije, to je u redu. Tko može, super, ali se pitam, ostaje li nam u srcu taj osjećaj prema siromašnima, prema ostalima”, poručio je Brčina u razgovoru za Media Servis, pri čemu je poručio i da pravi advent završava s Badnjim danom, a ne početkom siječnja.
“O tome se i govori – ako provodimo sada isprazno advent, znači na fešti, na zabavi, na hrani, na svemu ostalome pa što ćete to držati u siječnju? Ako imaš onu duhovnu dimenziju, da si doživio živo iskustvo Boga, rođenja Isusa u svome srcu kroz sakrament pomirenja, euharistije i molitve naravno da se ta radost neće ugasiti. Moja radost ne ovisi o lampicama. Kaže ‘čarolija Božića’. Koja čarolija? Nije to nikakva čarolija. Isus je stvarna, povijesna osoba koja se rodila”, objasnio je Brčina.

‘Kao da su ti molitelji velika provokacija za društvo’
Nadalje, Brčina se osvrnuo i na prekomjernu kupovinu uoči Božića. “Zašto sada cijeli ovaj šoping. Ne možeš proći kroz grad, kroz trgovine i svi su izluđeni jer moraju svi pokupovati poklone i to već prelazi cijene. Ja bih volio da se može pratiti kad ta djeca otvaraju te poklone. Jesu li zadovoljni? Ti više ne možeš naći poklon da je dijete zadovoljno. On pogleda, okrene čokoladu, pogleda marku. Nema u nama više nikakve jednostavnosti”, navodi. Brčina je poručio i da je osjećaj straha veliki neprijatelj.
“Nije dovoljno samo reći ‘ja sam vjernik, ja vjerujem’. Treba imati pouzdanja. Dakle, ljudi danas kažu da su vjernici, a onda u rječniku čuješ stalno pesimizam i dozu straha. Joj, strah me za posao, strah me za zdravlje, strah me za djecu, strah me za rat, strah me za ovo, strah me za ono. Glavno oružje sotone je strah. Mi svi imamo određenu dozu straha koja je sasvim normalna, ali strah koji nas paralizira, strah koji nas zatvara, strah koji nas izolira, strah koji nas ubija, on nije normalan. Ako si vjernik, probaj nekako zauzeti stav povjerenja u Boga”, savjetovao je.
Zaključno, Brčina se osvrnuo i na molitelje na trgovima, pri čemu je poručio da je Hrvatska slobodna država te da svatko ima pravo raditi što hoće, ali da zabrane ne doprinose ničemu. “Tako da nekada nekome iziđe, kao da su ti molitelji velika provokacija za društvo, ali upravo ta njihova provokacija je uspjela potisnuti sve van, da se vidi zapravo tko što misli, kako upravlja, kako reagira. Zašto smo se svi zalijepili za to? Je li nama stvarno najveći problem u Hrvatskoj molitelji ili zabrana ili ovo ili ono. Ja ne znam stvarno kome to toliko smeta, osim ako nećemo gledati ovu duhovnu dimenziju. Smeta sotoni, a sotona ima svoje sluge tako da jedino on ne može podnijeti molitvu”, poručio je Brčina.















