Obitelj Babić iz Zagreba, u veljači ove godine preselila se u malo mjesto na otoku Ugljanu. Za portal direktno.hr ispričali su svoju priču o odlasku iz velikog grada u mir i tišinu, ali i djelomičnu izolaciju života na otoku.
“Iskreno, na početku sam bila dosta skeptična i nisam znala hoću li se naviknuti na takav način života jer sam cijeli život provela u gradu. Međutim, moj suprug me već dulje vrijeme nagovarao i na kraju smo odlučili napraviti taj korak. Danas živimo u jednom malom mjestu na Ugljanu i uživamo u jednostavnoj, mirnoj svakodnevici”, kaže Michelle Babić, koja se sa suprugom Filipom i sinčićem Jonom skrasila na otoku.
Tamo su stigli u veljači, a preseljenje je zapravo potaknulo dugogodišnji san njezina supruga Filipa, koji je oduvijek maštao o životu uz more.
“Suprug me godinama nagovarao da se preselimo na more jer mu je to bila velika želja, a tamo već imamo kuću, što je bio veliki plus. Ja sam dugo bila skeptična, ali na kraju smo odlučili riskirati i preselili smo se. Kuća je još u renovaciji, ali sve ide svojim tokom i pokazalo se da smo donijeli dobru odluku”, priča Michelle.
(Foto: Jure Miskovic/CROPIX)
Bez velikih šokova
“Naši prvi dani na otoku prošli su bez prevelikih šokova. Jednostavno smo se odmah navikli. Bili smo pozitivno iznenađeni koliko je ovdje mirno i opušteno, posebno u usporedbi sa Zagrebom. Sve ide sporije i bez stresa. Posebno nas je iznenadilo koliko su dućani prazni izvan sezone – na početku nam je to bilo pomalo smiješno jer nismo navikli. Najviše su nas osvojili more, priroda i jednostavnost života bez gužve, svjež zrak i svakodnevna prilika da uživamo u sitnicama koje u gradu često prođu nezapaženo”, govori Michelle, spominjući ono što najviše cijeni u otočkom načinu života.
Kako se potreba za većim prostorom poklopila s poslovnim prilikama, sve se posložilo gotovo prirodno.
“Kad smo se preselili na otok, oboje smo imali online poslove. Suprug je tada tražio novi posao i u pravo vrijeme otvorila mu se prilika, na otoku se istovremeno otvorio novi Hilton hotel, gdje se zaposlio. Ja i dalje radim online kao content creator, ali planiram pronaći još nešto uz taj posao, možda ovdje na otoku ili opet online. Na kraju se sve u životu nekako posloži u svoje vrijeme”, kaže Michelle.
Kad su obitelji i prijateljima priopćili svoju odluku, reakcije su bile pomiješane.
“Svi su bili pomalo šokirani i iznenađeni jer kad kažeš da se seliš na otok, zvuči kao da ideš na Mars. I meni je u početku tako zvučalo kad mi je suprug prvi put predložio tu ideju. Ipak, na kraju su nas svi podržali. Posjetili su nas, vidjeli gdje živimo i kako nam je lijepo. Shvatili su da ovdje imamo sve što nam treba i da nam je predivno. Sada su svi sretni zbog nas i znaju da nismo ni na Marsu ni na drugoj strani Mjeseca – zapravo smo blizu Zagrebu, udaljeni svega dva i pol sata vožnje”, objašnjava Michelle.
Poznata po svom sadržaju na društvenim mrežama, Michelle često dijeli trenutke iz svakodnevnog života na otoku, što kod njezinih pratitelja izaziva pozitivne reakcije.
“Najviše volim pokazivati ljepotu prirode otoka, jer ovdje je stvarno sve prekrasno. Čak i svakodnevni put do Jonina vrtića sada je potpuno drugačiji – okružena sam prirodom, bez buke i stresa. Upravo takve trenutke volim dijeliti na društvenim mrežama, a ljudi najčešće komentiraju kako smo donijeli dobru odluku i kako Jona ovdje ima divno djetinjstvo”, kaže.
Zimi je pusto, ali ima to svoje čari
Osim prirode, života bez gužve i stresa, ističe i zajedništvo među ljudima.
“Sada smo u studenom, a vrijeme je predivno. Mnogi misle da je mana života na otoku to što je zimi pusto, ali nama to uopće ne smeta. Ima i to svoje čari. Mir i tišina nakon sezone zapravo nam gode. Jedino što ponekad zna biti izazov je bura, pogotovo ako se poklopi s putovanjem trajektom do Zadra, no to se rijetko događa. Naravno, na otoku nema baš svega – primjerice teretane, kina, pedijatra, ginekologa ili više trgovina – ali Zadar je udaljen samo 20 minuta trajektom, pa nam je sve dostupno. Vjerujem da će se s vremenom više raditi na tome da mladi ostanu ovdje jer potencijala stvarno ima puno”, ističe Michelle.
“Iskreno, tipičan dan preko tjedna kod nas izgleda prilično slično kao i kod većine drugih obitelji. Jutro počinje spremanjem sina za vrtić. Nakon toga suprug odlazi na posao, a ja radim od kuće. Poslijepodne idem po sina u vrtić, a ako je lijepo vrijeme, uživamo u šetnji do kuće. Slijedi ručak, odmor i igra. Vikendom volimo otići u šetnju, na kavu ili istraživati okolna mjesta. Imamo i psa, pa ga svakodnevno šetamo. Volimo biti vani, družiti se i jednostavno uživati u životu”, opisuje Michelle njihov svakodnevni ritam.
Djeca su puno više vani, igraju se…
Prednosti otočkog života posebno se vide kroz odgoj djeteta. “Primijetila sam da se djeca ovdje puno više igraju na svježem zraku i više provode vrijeme u društvu. Puno tih igara podsjeća me na djetinjstvo – skrivača, lovice i slične igre. Naš sin ima puno više prostora za igru i istraživanje. Kad smo živjeli u Zagrebu, šetnja i sloboda kretanja bili su potpuno drugačiji. Ovdje slobodno trči i istražuje, što smatram velikom prednošću. Grad ima svoje prednosti, ali priroda i mir ovdje nadoknađuju sve”, kaže.
Za kraj, Michelle ima i savjet za one koji razmišljaju o preseljenju na otok ili u manja mjesta:
“Često mi se javljaju prijatelji koji planiraju napustiti Zagreb i pitaju za savjet. Moj odgovor je uvijek isti – ne bojte se napraviti taj korak. I ja sam u početku bila skeptična, ali odlučili smo riskirati i vidjeli da nam ništa ne nedostaje. Preseljenje nam je donijelo mir, više slobode, blizinu prirode i kvalitetnije zajedničko vrijeme. Nije uvijek jednostavno i zahtijeva određeni rizik, ali ono što dobijete često nadmašuje sve strahove. Uvijek se možete vratiti, ali možda vas, kao i nas, ugodno iznenadi koliko vam ta promjena zapravo može donijeti.”
*Tekst je nastao u okviru projekta ‘Tko će ostati?’ kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
