Mnogi građani u Hrvatskoj navikli su uz svaki obrok konzumirati kruh, po čemu su i vodeći u Europi. Također, mnogi za doručak ili užinu redovito jedu slane i slatke pekarske proizvode. Prehrambene navike koje uključuju velike količine pekarskih proizvoda u RTL Direktu komentirala je nutricionistica Irena Švenda.
“To je česta navika da se jede uz glavni obrok gdje već imamo neku žitaricu ili izvor ugljikohidrata, još dodatak kruha. To definitivno nije potrebno jer su to dodatne kalorije koje nam uz današnji način života nisu potrebne”, objasnila je Švenda na početku razgovora.
Nadalje, nutricionistica se osvrnula i na druge problematične prehrambene navike. “Mi smo isto nacija koja previše unosi životinjskih proteina. Dakle, konzumirajući previše mesa i to se jednostavno povećalo unazad 30 godina u odnosu na ono što smo jeli prije, odnosno što su jeli naši roditelji ili bake i djedovi. Jeli su puno manje mesa nego što mi danas”, poručila je.
‘Često nailazim na ljutnju preko pulta’
Također, nutricionistica je navela i savjete pomoću kojih bi pojedinci mogli jesti manje kruha. “Kad bismo jeli više žlicom, onda bi bilo manje kruha definitivno. A drugo je to da jedemo više zrna, samo zrna žitarice. To daje veću sitost, što znači da je faktor debljanja odmah manji. Znači, teško ćemo se prejesti kada jedemo ječam ili heljdu ili rižu, ali kad jedemo kruh, obično je tu neka šnitica više”, upozorila je Švenda.
Ipak, poručila je i da ona ponekad kupuje u pekarnicama, ali da pri ulasku odmah pita jednu stvar. “Ja prvo kad ulazim u pekaru pitam koji kruh je bez aditiva. Ja smatram da je to jako bitna informacija i često nailazim na ljutnju preko pulta. Svašta sam doživljavala i od prodavača, a i od kupaca pored mene, što ja pitam, maltretiram. Mislim da to nije maltretiranje jer je to osnovna stvar.
Drugo, mislim da mnogi još uvijek ne znaju da kad jedemo, recimo kao zobeni kruh ili heljdin kruh, da tu imamo tek mali postotak sedam do deset posto tog brašna, ostatak je bijelo brašno. I treće. Ja bih izbjegla krafnu. Znači, to je bijelo brašno, nikakvi nutrijenti. Onaj pekmez je šećer zapravo i pržene su u dubokom ulju”, poručila je Švenda.
Stogodišnjaci često jedu ovo jelo zimi: Otkrili sastojke zdravog variva koje i sami možemo napraviti
‘Prije je bilo više zajedničkih obroka’
Zaključno, nutricionistica je opisala načine na koje bi se pojedinci mogli zdravije hraniti, bez velike količine pekarskih proizvoda. “Ja bih rekla da smo se deorganizirali. Nismo više toliko posloženi kao što smo prije bili. Prije se više jelo, bilo je zajedničkih obroka. Danas sve više ljudi ne kuha, odnosno preskače to kuhanje.
Recimo, ako bismo pripremali jedan obrok poslijepodne, da taj isti nosimo sa sobom na posao, mogli bismo to izbjeći. Studenti mogu po menzama jesti gdje je zapravo ipak kvalitetnija ponuda jer je to onda neki cjeloviti obrok.
I drugo, zašto ne bi jeli zobene pahuljice s voćem, orašastim plodovima. Ne moraju biti nekakvi egzotični nego ono što je doma kod nas na tržištu ili nekakav glavni obrok za početak dana”, zaključila je Švenda.
