Nakon diskvalifikacije Šibenčanke Tine Bure, jedne od finalistica Velike nagradne igre Hrvatskog radija povodom 100. obljetnice emitiranja, uslijedio je val kritika na iscrpljujuće natjecanje za glavnu nagradu od 10.000 eura, a nedugo nakon završetka igre na društvenoj mreži Facebook je pokrenuta i stranica podrške pod nazivom “Pravda za Tinu”.
Natjecanje je održano u subotu 3. siječnja, a okupilo je 21 sudionika koji su sudjelovali u izazovu izdržljivosti, u kojem je cilj bilo što dulje držati ruku na kugli. Na početku su pravila, objašnjena natjecateljima, bila jasna – ruka mora biti mirna, bez savijanja u laktu i bez pomicanja, a svako kršenje značilo je trenutačnu diskvalifikaciju, piše ŠibenikIN. No, tijekom 14-satnog natjecanja pravila su se, prema tvrdnjama diskvalificirane, promijenila.
Naime, došlo je do promjena u tumačenju i primjeni pravila, kao i do neujednačenog nadzora žirija, koji su činili radijski voditelji, tvrdi. Kako je vrijeme odmicalo, pojedinci sudionici natjecanja su ispadali zbog navodnih manjih pomicanja ruke, ali Tina i dio prisutnih smatraju da se kriteriji nisu jednako primjenjivali na sve. Ključan trenutak dogodio se oko 20.15 sati, kada su u igri ostale samo dvije natjecateljice, ističu.
‘Čekamo li da ja odustanem ili se pravila uopće više ne poštuju’
Tina navodi kako su tada postavljene kamere koje su izravno snimale njihove ruke, ali način nadzora i sastav žirija ostali su isti. U tom dijelu natjecanja, među prisutnima se stvorio dojam da se jednoj natjecateljici daje prednost, navodno zbog njezine životne priče, tvrdi. Tina navodi i da žiri nije reagirao na upozorenja kako druga natjecateljica savija ruku, što je prema ranijem objašnjenju pravila bilo nedopušteno.
“Rečeno mi je: ‘Pa i Tina savija’. A pravila su od početka bila jasna, ruka mora biti ravna. Postavljalo se pitanje čekamo li da ja odustanem ili se pravila uopće više ne poštuju”, otkriva i dodaje kako do odustajanja nije došlo. Umjesto toga je u 23:11 sati, nakon punih 14 sati natjecanja, Tina Bura je diskvalificirana jer je navodno pomaknula prst ulijevo.
“Do tada smo imali jasno označenu liniju ispod koje prst ne smije pasti. Odjednom više nije bilo važno gore-dolje, nego lijevo-desno. Cijelo vrijeme jedna voditeljica stajala mi je iza leđa, slikala moju ruku i pratila svaki pokret, dok drugu natjecateljicu gotovo nitko nije gledao. To mogu potvrditi svi koji su bili tamo”, kaže Tina.
Tina ispričala svoju istinu
Cilj joj, kako kaže, nije osporiti pobjedu druge natjecateljice, već da se čuje i njezina strana priče te da se nada isprici HRT-a. “Pravila su se mijenjala tijekom igre i to smatram nepravednim. Obje smo bile iznimno izdržljive i snažne, vjerujem da bismo još dugo mogle stajati tamo”, poručila je Tina kroz smijeh.
Najpravednije rješenje, smatra, bi bilo da organizator dodijeli nagradu objema finalisticama jer, kako kaže, nitko ne želi oduzeti zasluženi novac, ali ovakav ishod ostavlja gorak okus. Na društvenim mrežama Tina je objavila i opširan status u kojem detaljno opisuje tijek natjecanja i razloge nezadovoljstva, koji prenosimo u cijelosti.
“Dakle, pokušat ću biti kratka, ali ne obećajem. Što se tiče humanosti odnosno nehumanosti koja se spominje, mislim da o tom stvarno ne treba previše razglabati, to je za neku drugu raspravu. Ovdje se radi isključivo o nejasnim pravilima, samoprozvanom i nepristranom žiriju (koji je, btw, bio sastavljen od novinara radija koji bi dolazili i odlazili u svoju radnu prostoriju u Bogovićevoj ulici).
‘Produkcija HRT-a već kreće s komentarima’
Dakle, pravila: krećemo od toga da pitam (tri puta) mogu li se imati slušalice, pitanje postavljeno u 8.40 ujutro. Na što dobijem odgovor: da, naravno. Nakon pet sati igre slušalice se zabranjuju? Zbog čega? Okej, puštam slušalice, idemo bez njih. Nakon šest sati igre uvode se nova pravila: stavlja se traka, označava se linija ispod koje ne smije pasti prst. Nakon pauza bi nam rekli: spustite traku ako vam je previsoko, i opet bi označili liniju.
Nakon nekakvih osam/devet sati igre produkcija HRT-a već kreće s komentarima koliko ovo traje; nitko nije mislio da će ovoliko igra trajati. Već su vidno i oni promrzli i htjeli bi kući.
Dolazim do najbitnijeg dijela igre u kojem ostajemo gospođa koja je odnijela nagradu i ja (sad je već prošlo 12 sati igre). Iz aviona je vidljivo da ni gospođa ni ja ne popuštamo; vjerujem da nisu računali na mentalno dvije jake žene koje će se boriti.
Najsporniji dio: nakon zadnje pauze (14 sati igre) kažem da mi spuste malo traku jer mi je sad već previsoko, na što dobijem odgovor: ne, sad više to ne radimo. Molim? Po kojim pravilima? Prije dva sata se moglo, sad se više ne može? Prije 10 sati se mogu slušalice, nakon pet se ne može? O čemu mi sad već pričamo?
‘Njezin motiv je školovanje sina, moj put u New York’
U redu, pristajem i na tu igru, da bi nakon 15 minuta došli do mene i diskvalificirali me zbog toga što sam pomaknula prst ulijevo. ULIJEVO. Imali smo jasnu liniju u kojoj prst nije smio pasti ispod linije; sad je problem jer je prst otišao ulijevo te mi kažu da pustim ruku.
Gospođa slavi, ja joj od srca čestitam. Bez imalo ljutnje jer, Bože moj, igrali smo se. Da bi mi kasnije tijekom te večeri te sutradan pristiglo dosta poruka od ljudi koje znam i koje ne znam da se gospođu nije gledalo koliko mene, da su samo mene promatrali i da je to bilo jako vidljivo.
Procesuiram to i mislim se: okej, njezin motiv je školovanje sina, moj motiv put u New York. Moj motiv, naravno, nije dovoljno jak da se samo gospođina ruka gleda, što je bilo u mom slučaju. Poanta mog posta je da se protiv vjetrenjača nikad ne isplati boriti, ali da imam pravo glasa i da šutjeti neću. A i neka isprika od strane HRT-a prema meni ne bi škodila. Sljedeći na redu je Survivor; sva sreća, nije u produkciji HRT-a”, poručila je Tina.
