Pisanje oporuke sigurno smo svi vidjeli na filmu, no malo ljudi u stvari zna kako ova pravna praksa funkcionira. Oporučno nasljeđivanje ukratko omogućava osobi da odluči tko će naslijediti njezinu imovinu nakon smrti.
Oporuka je dokument kojim osoba izražava svoje želje o raspodjeli imovine, uključujući novac, nekretnine i druge vrijednosti. Nasljednici su određeni prema uvjetima navedenim u oporuci, što pomaže spriječiti nesuglasice među obitelji i nasljednicima
Pisanje oporuke je najbolji način da se osigura da volja pokojnika bude provedena u djelo, iako nasljednici imaju pravo na nužni dio te ne mogu zakonski biti izuzeti iz podjele imovine. Usprkos tome, relativno su česte zavrzlame u kojima u ljudima nije jasno je li nešto legalno ili ne, pa savjetovališta imaju pune ruke posla.
Žena brinula o majci, brat joj sad želi prodati stan
Zamislite hipotetsku situaciju u kojoj sestra godinama brine o teško bolesnoj majci, dok brat, koji živi daleko, rijetko dolazi i šalje samo povremene poruke. Kada majka postane potpuno ovisna o tuđoj pomoći, sestra daje otkaz i preuzima skrb, živeći s majkom od skromne socijalne pomoći.
Međutim ova situacija nije samo zamišljeni scenarij, već primjer jednog slučaja iz Hrvatske. Nakon majčine smrti, kćer je na ostavinskoj raspravi saznala da će stan morati podijeliti s bratom, koji traži da ga hitno prodaju, iako ona nema gdje otići. Stan od 37 kvadrata vrijedi dovoljno za dobru zaradu, ali nedovoljno da ona osigura novi dom.
Odvjetnik Krešimir Medved objašnjava da su ovakve situacije, gdje žene preuzimaju skrb o starijim članovima obitelji i nakon njihove smrti ostaju bez imovine, nažalost česte.
Hrvatu očuh oporukom ostavio stan, jednoj stvari ne vjeruje: ‘Da li takva oporuka vrijedi’
‘Uvijek je bolje ako se vlasnici dogovore’
Prema njemu, sestra bi mogla ostati u stanu samo ako je majka u oporuci navela doživotno pravo uživanja ili stanovanja. Ako takvo pravo ne postoji, brat može zatražiti razvrgnuće suvlasništva, što može dovesti do sudskog procesa, piše Dnevno.
Na sudu bi vještak procijenio je li stan moguće podijeliti, što je rijetko izvedivo. U slučaju nesuglasica, stan bi se procijenio i zatim prodavao na javnoj dražbi.
“Uvijek je bolje ako se vlasnici dogovore i sami daju stan u prodaju jer će tako postići bolju cijenu, no to nije uvijek moguće kada jedna strana odbija suradnju”, objašnjava odvjetnik.
‘To onda zna potrajati’
Medved ističe kako je majka mogla osigurati sestri prava na stan potpisivanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ovaj pravni instrument omogućuje da osoba koja se brinula o roditelju naslijedi imovinu u cijelosti, čime drugi nasljednici gube pravo na nužni dio.
“Da je takav ugovor bio sklopljen, sestra bi preuzela vlasništvo nad stanom, bez bratove mogućnosti da traži svoju polovicu. Nažalost, kada se ugovor o doživotnom uzdržavanju ne sklopi, samo briga o roditelju nije dovoljna da bi se osiguralo nasljedstvo“, objašnjava Medved. “Zbog toga je važno da oni koji skrbe o starijim članovima obitelji ranije razmisle o pravnim sredstvima koja mogu zaštititi njihova prava.”
Medved upozorava kako ovakvi slučajevi nerijetko završavaju na sudu i mogu trajati godinama. “Ako se jedna strana protivi, postupci razvrgnuća suvlasništva znaju trajati,” napominje odvjetnik. Stoga savjetuje svima koji se nalaze u sličnoj situaciji da već za života roditelja ili članova obitelji planiraju, kako bi izbjegli dugotrajne sudske procese i potencijalnu neizvjesnost oko svog budućeg doma.
