Morana Zibar, lovkinja iz tv emisije Potjera, podijelila je s nama zanimljivosti iz svijeta kvizova, otkrila nam je na koji način se kvalitetno pripremiti za kviz te kako njezina kćer gleda na kvizove.
Kako ste se zainteresirali za kvizove?
‘Kao i većina ljudi iz moje starije generacije, gledala sam Kviskoteku doma i brojne druge kvizove, a tad smo stvarno imali kvalitetnih televizijskih kvizova’, prisjetila se Morana i nastavila, ‘Onda sam shvatila da ja nešto i znam, baš je bio odličan osjećaj kad znaš odgovor. Shvatila sam da mi se kvizovi sviđaju i da bi u njima htjela sudjelovati, a onda sam morala čekati punoljetnost da krenem na kvizove i eto, onda sam i dočekala. Prvo što se nudilo, na što sam otišla, je bio Izazov!, odnosno hrvatska verzija kviza Jeopardy!, a zgodna mi je poveznica da je tada taj kviz vodio Joško Lokas’, veselo će Zibar.
‘I onda kreneš lagano, jedan kviz, pa drugi, pa treći, sve što ima, sve što se nudi, to je kao nekakva ovisnost. Tek su se poslije onda pojavili pub kvizovi, što je to bilo otkriće – gle, idem s prijateljima popiti pivo, a usput odgovaram na pitanja, pa može li bolje’, zaključila je Morana Zibar.
‘Zatim je krenula Potjera koja će na jesen krenuti s 12. sezonom, a onda su lagano krenuli i kvizovi na malo ozbiljnijoj razini. Imamo Hrvatski kviz Savez, imamo prvenstva, olimpijade, pa i to malo probam, da vidim kakva sam. Sve je to odjednom eksplodiralo u svim različitim smjerovima, a krenulo je kao gledanje Kviskoteke s mamom i tatom’.
Kako se pripremate za kvizove, imate li posebne metode učenja ili vježbanja?
‘Vrlo se stihijski pripremam, nema sustavnog pripremanja, barem kod nas to tako funkcionira jer svi imamo svoje normalne poslove, obitelj, obaveze, tako da ne mogu si priuštiti da sad idem sjesti i osam sati listati enciklopediju. Ako to ljudi misle da radimo, ne, ne radimo’, rekla je Morana.
‘Meni je najveća priprema zapravo hod kroz život – vidiš negdje nešto, pročitaš negdje nešto, pratiš vijesti, odeš na izložbu, odeš na putovanje, gledaš filmove i serije. Još kako prevodim, onda često koristim Wikipediju, pa te jedna stranica odvede na drugu. Zapravo je mozak spužvica koja upija, nešto će ostati, nešto neće. Sustavno pripremanje, teško’, kaže Zibar.
‘Dobra priprema je otići na pokoji pun kviz te je dobra priprema sastavljanje kvizova, što dosta radim. Ponekad se baš prisilim nešto naučiti, npr. Europsko nogometno prvenstvo, ja znam da će poslije biti pitanja o tome, pa ću se prisilit naučiti barem tko je igrao u finalu, tko je bio najbolji strijelac, neke bitne stvari’.
Imate li neki ritual ili rutinu prije nego što započnete kviz?
‘Ja sam mislila da ja nisam praznovjerna osoba, ali nekako sam na Potjeri to demantirala. Jedno vrijeme sam nosila posebnu sretnu narukvicu koju mi je kći napravila, onda triput pobijediš, pa četvrti put izgubiš, onda kažeš da ova narukvica ništa ne vrijedi’, kaže Morana i nastavlja, ‘Zatim sam jedno vrijeme svaki put prije kviza uzimala jedan bombončić od đumbira, pa razmišljam, hm, kako mi dobro ide kad uzimam taj bombončić od đumbira, sve dok ne izgubim, onda bombončić više ne valja. Uvijek imam nešto dok ne failam pa moram nešto novo naći. Naravno da je to sve glupost, ali valjda me malo uljuljuška u neki osjećaj sigurnosti’.
Je li teško ili pak zastrašujuće biti jedina žena na Potjeri?
‘Ma nije teško, potpuno je nebitno jesam li ja žena ili nisam. Mene možda malo duže treba šminkati, imam više odjeće, tehnički, odnosno logistički sam možda zahtjevnija. Mi smo svi ekipa, potpuno je nebitno tko je žena, tko nije. Neki od njih su veće žene od mene, ali neću reći koji’, nasmiješeno će Morana.
‘Ponekad osjetim na nekakvim komentarima ili porukama koje dobivam, da sam možda pod malo debljim povećalom, uvijek se gleda jesam li se počešljala, imam li podočnjake, kako sam obučena, dok mislim da na dečkima to nitko ne primjećuje’, zaključila je Zibar.
Ima li manje žena u kvizaškom svijetu?
‘U televizijskim kvizovima je uvijek bilo manje žena, sjećam se još kad sam kao mala gledala Kviskoteku, možda bi svaka peta bila žena, još sam dobro i rekla. A ako pogledamo sad na Potjeri, opet smo na sličnom postotku, rekla bih da ako je u ekipi jedna žena, to je već uspjeh’, rekla je Zibar i priznala, ‘Stalno mi žene prilaze i govore ‘Joj, kako je to meni odlično, Potjera, baš razmišljam da se prijavim, ali ne bih ja to mogla’. Kada ih pitam zašto, najčešće odgovore da će se osramotiti’.
Je li taj strah povezan s položajem žena u društvu?
‘Vjerojatno na neki način, onako latentno je, ne izravno. Postoji neko neskriveno pravilo, kviz, to je pametovanje, nemaju žene što pametovati. Dobro, možda ja sada malo izvlačim više nego što toga u stvarnosti ima, ali točno vidim u razgovoru sa ženama da je prisutno baš to, ‘Možda ja to ne bih smjela, možda ja to ne bih trebala, joj što će mi reći, još što će muž reći’, tako da, možda. Voljela bih reći da nije, ali možda ima nešto u tome’, zaključila je Moran Zibar.
Imate li neku anegdotu ili zanimljiv događaj iz svoje kvizaške karijere?
‘Jednom prigodom sam u Potjeri branila 400 tisuća kuna tadašnjih, imala sam četvero natjecatelja koji su svi otišli na višu ponudu i svatko je obranio više od sto tisuća kuna. To je iznos za koji se, ja mislim, nikada više nije igralo’, prisjetila se Morana.
‘Bili su jako simpatični, ali pritisak ih je pojeo, a i ja sam bila pod ogromnim pritiskom. Cijeli studio je bio u tišini, da je prošla muha, čuo bi se zamah krilima. Uspjela sam obraniti, ali nekako vidiš da je tim ljudima u očima tuga. Ali, onda smo svi zajedno otišli na pivo, cijela ekipa, ostali dosta dugo i sprijateljili se’.
Koji je vaš najveći karijerni uspjeh?
‘Definitivno pobjeda u epizodi Kviskoteke, do koje sam ikad došla ipak došla. Iako to više nije bila ona HTV-ovska stara Kviskoteka, nego ona jedna sezona koja je išla na Novoj TV.
Ali, svim je kvizašima Kviskoteka nekakav sveti gral, to mi je značilo dobitak. Čak mi nikakva nagrada nije trebala, samo mi je trebalo da ja to mogu, da znam da sam pobijedila dva muškarca i da sam dobila Kviska da ga stavim na policu, meni je to bio vrh svijeta!’, veselo je rekla Zibar.
Koja je vaša najdraža uspomena iz djetinjstva?
‘Sjećam se kako me je, kad sam imala, ne znam, 11, 12 godina, mama učila skakati na glavu. Provodili smo ljeto u okolici Nina, kupali smo se u Petrčanima i to je meni bilo strašno kul, jer mamu ne smatraš kul, ništa što mama radi, nije kul’, rekla je Morana i nastavila, ‘Ali evo, mama je mene naučila skakati na glavu i sjećam se da smo cijeli dan skakale s mola i provele usavršavajući moju tehniku skakanja na glavu. To mi je posebno draga uspomena, pogotovo jer mi je mama ove godine umrla, tako da mislim da je ovo lijep način za pamtiti mamu’.
Smatra li vaša kćer da ste vi kul?
‘Ne. Većinu toga što radim – ‘Mama, cringe, joj, zašto si to stavila na Instagram, jesi li ti svjesna kako ti izgledaš’. Znači taj gen z, baš su grozni i baš su nekakve visibabice nježne, nemaju uopće smisla za zezanciju’, kaže Morana Zibar.
‘Većina stvari koje radim nju sramoti, kviz joj nije nimalo zanimljiv i to je valjda normalno. Kao što rekoh, meni moja mama nije bila kul, druge jesu, ali ono, tvoja mama ti je najdosadnije biće na svijetu’.
