Nakon što je odlučila zaključiti svoju novinarsku karijeru i posvetiti se ugostiteljstvu otvorivši konobu na Malom Lošinju, Mirjana Hrga povukla se djelomično iz javnog života. Pritom je promijenila i mjesto boravka, pa iz Zagreba otišla u malo mjesto. Od tad na svojem Facebooku opisuje djeliće iz privatnog života, a ne libi se komentirati aktualnosti, bilo da se radi o domaćem ili međunarodnom pitanju.
Ovog je puta podijelila negativno iskustvo s lokalim domom zdravlja na Malom Lošinju. Naime, nazvala je liječničku ordinaciju i javila joj se, pretpostavlja medicinska sestra. “Odgovara s druge strane neka zena ocigledno u godinama, hrapavog, u startu drskog glasa”, opisala ju je Hrga te dodala kako je trebala informaciju kad liječnik radi i rekla joj da bi došla.
“A zašto? Što vam je”, upitao ju je glas s druge strane slušalice, na što je Hrga pojasnila da je već šest dana prehlađena te da joj ide na gore, ne na bolje. “Ona će na to kao direktor Svemira: ‘A jel imate Covid'”, nastavila je Mirjana tipkati njihov razgovor. “Da znam što mi je, ne bih zvala Vas jer mrzim ići liječniku”, kazala joj je. “A ne! Prvo nabavite test, testirajte se. Ne možete doći ovdje ako imate Covid! Kako to mislite”, odgovorila joj je medicinska sestra.
‘Niti da me pita koje simptome imam’
“Ne možeš doći u zdravstvenu ustanovu ako si bolestan? OK, dajte mi bilo kakvu korisnu uputu, pomoć. Pokušavam objasniti. ‘Gospođo, ja sam u Osoru (30-tak km dalje). Tu nemamo ni dućan poslijepodne, a kamoli apoteku'”, pokušala je Hrga.
Nervozno i neumoljivo, sugovornica nije htjela popustiti. “Ne znam. Pošaljite nekoga da Vam ode u susjedno mjesto po test. Bez testiranja ne možete ovdje”, rekla joj je, a Hrgi se to nije svidjelo.
“Dakle, ‘zdravstvena djelatnica/medicinska sestra’ prisiljava me da tražim uslugu od sugrađana da odrade posao službe koju plaćam cijeli život, a nisam im ni euro potrošila. Samo uplatila. Da takva može imati plaću! Niti da me pita koje simptome imam… ništa. Dno”, nastavila je ugostiteljica.
‘Sram me s takvima imati posla’
“Zovem njoj nadređenog misleći da se ‘sestra malo otela kulturi i kontroli’, međutim u Uredu koordinatora, nitko se ne javlja. Zovem u Rijeku, ravnateljicu svih njih. Ona je na sastanku, a tajnica ‘pomaže’ tako da daje nevjerojatan savjet: ‘Pošaljite mail’. Dno. Bahato”, smatra ona.
“Kako da se s takvima nosi čovjek u godinama koji je jedva savladao telefonske pozive, a umrijet će ne znajući kako poslati taj (inače beskorisni) mail. Samo sramote struku. U tom nesretnom Domu zdravlja/seoskoj rasturenoj ‘organizaciji’ za čak par tisuća stanovnika, skidam kapu hitnoj i epidemiološkoj službi. Oni zadivljuju, ali ni oni ne mogu popraviti dojam primitivnih neprofesionalaca. I da umirem, više im se ne bih javila. I u bolesti me sram s takvima imati posla”, zaključila je ona.
