Doći licem u lice s vlastitom smrtnošću daje potpuno novi pogled na život, a nerijetko može dovesti i do žaljenja onih koji su suočeni sa smrću. Naime, medicinska sestra koja pruža palijativnu skrb podijelila je pet najčešćih žaljenja koje njezini pacijenti imaju na samrtnoj postelji i ono za što bi voljeli da su imali hrabrosti učiniti prije nego je, nažalost, bilo prekasno.
Ova zdravstvena djelatnica iz Massachusettsa u SAD-u, podijelila je anonimno svoje uvide u postu na jednom blogu. Istaknula je kako “ljudi puno rastu kada se suoče s vlastitom smrtnošću”.
“Naučila sam da nikad ne podcjenjujem nečiji kapacitet za rast. Promjene kod nekih su bile doista fenomenalne. Svaki je pojedinac iskusio razne emocije, kao što je i očekivano – poricanje, strah, ljutnju, grižnju savjesti, više poricanja i na kraju – prihvaćanje. Svaki pojedini pacijent pronašao je svoj mir prije no što je otišao, svaki od njih”, napisala je na početku.
Mnogi žale što su propustili važne trenutke sa svojim voljenima
Nadalje, prema njezinim riječima, najčešće žaljenje koje vidi je kada mnogi od njih požele da su imali hrabrosti živjeti život kakav su željeli, a ne život koji drugi očekuju od njih. Većina ljudi shvatila je da nije ostvarila niti polovicu svojih snova i umrla je žaleći zbog nekih odluka koje su donijeli.
Još jedno uobičajeno žaljenje koje su ljudi podijelili sa zdravstvenim radnicima je bilo to što su poželjeli da nisu tako naporno radili jer su na taj način propustili ključne trenutke sa svojom djecom ili partnerima, piše The Mirror.
Čovjek s rijetkom dijagnozom: 78 godina je svaki dan gledao u to, a nikad nije otišao k liječniku
Zadovoljili se osrednjim životom
Također, mnogi umirući pacijenti su, gledajući unatrag, poželjeli da su imali više hrabrosti izraziti svoje osjećaje. Mnogi su ljudi priznali da potiskuju svoje emocije kako bi održali mir s drugima, ali to je značilo da su se zadovoljili osrednjim životom i da nikada nisu postali ono što su doista mogli postati. Nadalje, mnogi su požalili što su izgubili kontakt s prijateljima te su poželjeli da su prijateljstvu posvetili vrijeme i trud koji zaslužuju, a u malo manjoj mjeri bili toliko zaokupljeni vlastitim životima.
Prema riječima ove medicinske sestre, mnogi su pred smrt rekli kako bi voljeli da su si dopustili živjeti sretniji i ispunjeniji život. “Strah od promjene natjerao ih je da se pretvaraju pred drugima i pred sobom da su zadovoljni. A duboko u sebi, samo su žudjeli da se dobro nasmiju. Kada umirete, više ne razmišljate o tome što drugi misle o vama. Kako je divno ne opterećivati se time još za vrijeme života i jednostavno se smijati, mnogo prije nego što umrete”, zaključila je ova medicinska sestra.
