Pršut je omiljen specijalitet u više hrvatskih regija. Njegov specifičan okus rezultat je dugotrajnog sušenja, koje može trajati i do dvije godine, uz minimalnu upotrebu dodatnih sastojaka. Neizostavni je dio “meza”, serviran uz sir, masline i vino.
U Hrvatskoj je najpoznatiji drniški pršut, poseban po tome što se soli isključivo morskom solju. Ima karakterističan blago dimljeni okus, čvrstu, ali mekanu teksturu i prepoznatljivu aromu. Zahvaljujući svojoj kvaliteti i tradiciji proizvodnje, zaštićen je oznakom izvornosti na razini Europske unije.
Međutim i druge zemlje regije pokušavaju biti konkurentne u proizvodnji domaćih mesnatih proizvoda. Iako je naš pršut zaštićen, u susjedstvu smišljaju nove metode za poboljšanje ovih delicija.
Svinje hrani neobičnim namirnicama
Tako je Marko Jevtić iz Srbije, iako po struci pogrebnik, privukao pažnju javnosti zbog svog neobičnog pristupa uzgoju svinja. Hrani ih visokokvalitetnim voćem i povrćem, što je ideja koja mu je pala na pamet nakon slučajnog poziva prijatelja. Zahvaljujući tom inovativnom načinu prehrane, kilogram njegovog pršuta sada doseže cijenu od čak 300 eura.
Jevtić svoje svinje hrani neuobičajenim namirnicama poput jagoda, banana, kupusa, pa čak i ananasa, iako citruse ne vole. Kada su odbile jesti ananas, odlučio je od njega napraviti rakiju. Već devet godina uzgaja svinje, a posljednje četiri godine ih drži na posebnoj prehrani.
Trenutno ima 800 svinja na dvije farme, a kako bi ih nahranio, svakodnevno prelazi i po stotinu kilometara. Iako ima radnike, većinu posla obavlja sam, od ranog jutra do kasne noći. Unatoč napornom radu, obitelj mu je na prvom mjestu – supruga mu pruža veliku podršku, a djecu često vodi na farmu jer obožavaju životinje.
Ključ dugog života vam je nadohvat ruke: Mnogi ne znaju važnu stvar o namirnici koju jedu
Sanja da Đoković proba njegov pršut
Kaže da žali što se malo ljudi želi baviti poljoprivredom i smatra da je zbog loših radnika bio prisiljen pokloniti svoje koze i kokoši. Iako neki smatraju da je njegov pršut preskup, za njega je to odraz poštenog rada, unatoč tome što vodi i dva pogrebna poduzeća.
“Tristo eura po kilogramu i prodaje se isključivo cijeli but. Mnogima je to skupo, ali ja nemam ni neku veliku količinu, a i dug je proces pravljenja pršuta. Od praseta do gotovog proizvoda moraju proći tri godine jer tom prasetu od prašenja do 20-ak kilograma treba tri-četiri mjeseca, onda se tovi od 12 do 15 mjeseci i onda još jednu godinu i neki mjesec se suši na Zlatiboru. Trebate svaki dan ispratiti taj proces, a ne samo pustiti pa što bude”, rekao je.
Kaže da sanja o tome da Novak Đoković posjeti njegovu farmu i proba njegov pršut. Smatra da je Đokoviću bilo teško postati najbolji tenisač svijeta, baš kao što je i njemu izazov dokazati da proizvodi najzdraviji pršut na svijetu. Ipak, odlučan je u svom cilju i ne odustaje.
