Voditeljica Marijana Batinić provela je obiteljski odmor u Japanu sa suprugom Matejem Pašalićem i njihovim kćerima, a po povratku je na Instagramu podijelila dojmove s putovanja. Objavila je fotografije i snimke iz Zemlje Izlazećeg Sunca te otkrila kako joj se teško bilo vratiti kući, ali i da je tijekom leta doživjela neugodno iskustvo.
“Ne znam pretjerujem li kad kažem da mi povratak kući nikad nije tako teško pao kao ovaj iz Japana. Kulturološki šok – čim sam ušla u avion. Neki Francuz povisio ton na moje dijete jer je malo spustila sjedalo (što je, naravno, dozvoljeno), ali on je smatrao da nema dovoljno prostora za noge”, započela je.
“Na aerodromu u Zurichu me u prolazu netko slučajno udario i samo produžio, bez isprike. Jurimo na transfer, nitko se neće pomaknuti na pokretnim stepenicama… Odjednom smo se opet našli među namrgođenim, otresitim i zabrinutim licima, čast iznimkama naravno. I sve se to nekako prenese na tebe”, napisala je.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
‘Čudesna zemlja’
“Japan mi se u mnogočemu čini nedostižnim. Čudesna zemlja, najljubaznijih ljudi na svijetu. Prijevoz točan u sekundu. Javni WC-i, ma s 5 zvjezdica, trava kao od pliša, parkovi iz bajke. Odjeveni su kao da su izašli iz crtića, a školske uniforme bude nostalgiju za nekim ljepšim vremenima. I nigdje na svijetu se nisam osjećala sigurnije – iako baš i ne govore engleski. Torbu sam bezbrižno ostavljala gdje stignem, a naočale i etui koje sam zaboravila u garderobi odmah su predani zaštitaru. Prolaznici su dvaput mojim curama poklonili kišobrane jer je počela padati kiša. Redovi u kojima se nitko ne gura. Hrana za bogove! I to ne u skupim restoranima, već i u malim kvartovskim trgovinama.”
Ipak, Batinić je primijetila i izazove u japanskoj kulturi: “Osim alkohola, sve je jeftinije nego kod nas. Gradovi bez smeća, jer svaki Japanac svoje otpatke nosi kući. Ali upravo u tome možda leži i njihov najveći problem – u ‘smeću’ koje odnose doma. Uz svu svoju čaroliju, Japan nosi i jednu tihu tugu. Pretjeranu kontrolu emocija – ljudi gotovo nikad ne pokazuju ljutnju ni frustraciju, sve zadržavaju u sebi. Usamljenost i otuđenost veliki su problem, a virtualni odnosi (roboti, likovi iz crtića, chatovi) često zamjenjuju prave veze i prijatelje.”
Na kraju, voditeljica je zaključila: “Ali bez obzira na drugu stranu medalje, Japan me dirnuo svojom energijom, smirio neusiljenom finoćom. I nadam se da ću mu se jednog dana vratiti. Možda kad djeca budu veća… ili bez njih. Odlazak iz Japana nije samo put kući nego rastanak. A teško se rastati i od jednog njihovog izuma koji će mi svakodnevno nedostajati. Jer rodila se ljubav!”
