Kad se osoba suočava s kroničnom bolesti, dovoljni su joj izazovi i poteškoće koje bolest nosi sama po sebi, ali kad naiđete na uporno i konstantno nerazumijevanje okoline, pa čak i doktora, život se može pretvoriti u pravu noćnu moru. Tako su 43-godišnju Riječanku godinama uvjeravali da umor, iscrpljenost, nesanice, smanjen libido i anksioznost nisu posljedica bolesti štitnjače već da je to sve na psihičkoj bazi.
Nakon poroda blizanaca 2007. godine, Maja Franković je počela osjećati trnce u rukama, stalno je osjećala nervozu i ljutnju i bila jako iscrpljena. Također se i jako udebljala, ali je te simptome pripisivala činjenici da je tijelu treba malo vremena da se oporavi nakon poroda te ima dvoje male djece koja su zahtijevala konstantnu pažnju.
Međutim, stanje se nije popravljalo pa je Maja ipak potražila liječničku pomoć. Oni su joj rekli ono na što je i sama isprva pomišljala – tijelo se još oporavlja nakon poroda, a trnci u rukama su zbog nošenja dviju malih bebi. Ipak, vrijeme je prolazilo, a njoj nije bilo bolje.
Simptomi koji ne prolaze
“Oko tri mjeseca nakon poroda suprug i ja smo, s blizancima, šetali u trgovačkom centru. Sjećam se da smo sreli jednog gospodina, koji također ima blizance, a on nam se nasmiješio i kazao: ‘bit će lakše kasnije'”, prepričava Maja koja dodaje da se njezino stanje mjesecima nakon poroda i dalje nije poboljšavalo.
“Dva mjeseca od tog susreta sam ponovno otišla na hitnu. I dalje sam bila loše, pa čak i gore. Još uvijek sam osjećala trnce, bila depresivna, anksiozna i strahovito umorna. Nekad se nisam imala snage niti iz kreveta dići. Kad sam to frustrirano objasnila doktoru, on me prepoznao. Naime, bio je to otac dvojice blizanaca kojeg sam onomad srela u trgovačkom centru. On mi je tada rekao da mi oni na hitnoj ne mogu pomoći već da idem na imunologiju: Inzistirajte da Vam naprave sve pretrage, vama očito nije dobro, a doma imate dvoje male djece što vam situaciju čini dodatno izazovnijom'”, prisjeća se Maja njegovih riječi.
Maja je poslušala savjeti i otišla je na imunologiju gdje je ustrajala da joj naprave sve pretrage.
‘To vam je sve u glavi’
Pokazalo se da ima hipotireozu, a testiranjem antitijela je utvrđeno da Maja ima Hashimotovu bolest. Inače, riječ je o autoiminoj bolesti koja zahvaća štitnjaču prilikom koje imunološki sustav ubija stanice koje stvaraju hormone štitnjače. Zato u organizmu ima premalo hormona.
Maji je kao terapija prepisan hormon Euthyrox u obliku jedne tablete dnevno. Tako je vrijeme je prolazilo, ali je usprkos utvrđenoj dijagnozi i prepisanoj terapiji, Maja i dalje osjećala iste one simptome koji nikako nisu prolazili.
Ona je uporno pokušavala objasniti endokrinolozima da se osjeća veoma loše, a oni su, kako kaže, uporno ignorirali njezine simptome i govorili da to nije od štitnjače. “To vam je sve u glavi”, rekli bi Maji. I tako godinama.
Maja je jedva funkcionirala na dnevnoj razini
Maja je sama sebi morala pomoći kako zna i umije. Čitala je najnovije studije o svojoj bolesti kako bi shvatila kako da si olakša situaciju. Naišla je i na podatke o jednoj klinici u Belgiji za koje je pretpostavila da bi joj mogli pomoći, ali joj je to bilo preskupo.
U međuvremenu, anksioznost, nesanica, depresija, ljutnja, prekomjerna iscrpljenost i nervoza nikako nisu prolazili i Maja jedva da je mogla funkcionirati na dnevnoj razini.
U jednom periodu je na svoju ruku naručivala prirodne hormone s Tajlanda i sama si ih dozirala. “Imam dvoje djece koji su tada bili mali i samo sam htjela da mi bude bolje”, kaže ona.
Loši nalazi
Jednom prilikom, nakon još jednog uvjeravanja da joj je zdravstveno stanje loše, doktor joj je prepisao uputnicu za psihologa. Bio je uvjeren da simptomi nisu od štitnjače i da Maji treba pomoć druge vrste. Bilo je to 2015. godine kada je Maja prelomila i ona i suprug su nekako skupili novce i platili pregled u klinici u Bruxellesu.
Prvi put kad je došla u Belgiju, napravljene su joj kompletne i veoma detaljne pretrage te je ispunila upitnik koji se sastojao od čak 24 stranice A4 formata.
“Sjećam se da mi je tada doktor, gledajući u nalaze, rekao: ‘Vi se još i jako dobro držite s obzirom na to koliko su Vam nalazi loši'”, kaže Maja kojoj je na neki način laknulo nakon što ju je netko iz medicinske struke ozbiljno shvatio.
Štitnjača povukla i niz drugih problema u organizmu
Naime, nepravilni rad štitnjače je poremetio brojne druge procese u organizmu koji nisu bili adekvatno liječeni. Falilo joj je minerala i vitamina, a nije mogla spavati jer je imala iznimno niske razine melatonina, inzulinsku rezistenciju i niske razine hormona rasta. “Bile su to sve ‘sitnice’, ali se toga nakupilo što je dovelo do mog veoma lošeg zdravstvenog stanja.
Maji su liječili sve ove simptome, pazeći pri tome i da razine vitamina D, vitamina B12 i željeza također budu na optimalnoj razini i tada je “sve napokon profunkcioniralo”.
“Kad smo sve te vrijednosti doveli u red, odnosno na optimalne razine, nakon veoma dugo vremena, ponovno sam se osjećala dobro, kao ona ‘stara ja'”, prisjeća se Maja koja je dotičnu kliniku u Bruxellesu posjetila još jedanput. Želja joj je bila tamo nastaviti redovne kontrole i pretrage, ali to nije bilo moguće zbog prevelikog financijskog opterećenja.
Danas su joj hormoni uredni
“Tijekom moje prve posjete toj klinici sam u Bruxellesu provela tri dana, a ukupni trošak boravka i obavljanja pretraga me stajao između 1500 i 2000 eura”, kaže Maja koja je u međuvremenu uspjela i u Hrvatskoj pronaći endokrinologinju koja “je doživljava”.
“Sluša me, a to mi je najbitnije. Kad joj kažem da mi nije dobro, obavljamo pretrage da ustanovimo što treba dozirati”, kaže Maja kojoj su danas hormoni uredni i da je relativno zadovoljna. I dalje pije hormon Euthyrox, redovno provjerava željezo i dva do tri puta godišnje kura vitamina D i vitamina B12.
Kako je tijekom jednog dužeg vremenskog perioda bila u jako lošem psihičkom stanju, a doktori su joj govorili da je simptome umislila, Maja kaže kako je sretna što je danas uopće i živa. “Mislim da bi nas doktori prvenstveno trebali početi slušati. Moje tijelo mi je jasno davalo do znanja, ali me oni nisu ozbiljno shvaćali. Svi smo mi različiti i treba nas gledati kao individue. Neke simptome koje ja imam, možda druga osoba s Hashimotovom bolesti neće imati, ali zato može imati neke drugačije probleme. Trebali bi početi slušati nas pacijente i prema tome određivati tretman liječenja”, kaže nam Maja.
