Liječnik zagrebačkog KBC-a o simptomima rijetke zloćudne bolesti: ‘Javlja se osjećaj slabosti’

Multipli mijelom je vrsta raka plazma stanica kod kojeg se abnormalne stanice nekontrolirano razmnožavaju u koštanoj srži, a ponekad i u drugim dijelovima tijela. Bolest često uzrokuje bolove u kostima, povećan rizik od prijeloma, probleme s bubrezima, oslabljen imunološki sustav, kao i simptome poput slabosti i zbunjenosti. Dijagnoza se postavlja analizom razine različitih antitijela u krvi i urinu, a potvrđuje se biopsijom koštane srži.

Posljednjeg četvrtka u mjesecu ožujku, obilježio se Međunarodni dan multiplog mijeloma. Ovaj dan ima važnu ulogu u podizanju svijesti o bolesti te važnosti ranog prepoznavanja simptoma i pravovremenog liječenja. O ovoj opakoj bolesti razgovarali smo s dr. sc. Josipom Batinićem, dr. med., specijalist internist, subspecijalist hematologije sa Zavoda za hematologiju KBC-a Zagreb.

“Multipli mijelom je zloćudna novotvorina krvotvornog sustava svrstavana u skupinu zloćudnih novotvorina zrelih B limfocita prema podjeli Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) tj. U grupu bolesti nazvanih monoklonske gamapatije (zbog prisutnosti monoklonskog proteina koji se najčešće nalazi u gama frakciji u elektroforezi serumskih proteina). Karakteriziran je nekontroliranom proliferacijom monoklonskih plazma stanica u koštanoj srži. Multipli mijelom se ubraja u rijetke bolesti. Incidencija multiplog mijeloma u Hrvatskoj iznosi 4,2 do 4,8 na 100 000 stanovnika godišnje. Učestalija je u starijoj životnoj dobi, medijan dobi pri dijagnozi je 68 godina, a nešto je veća učestalost u muškaraca te u pripadnika crne rase“, pojašnjava doktor Batinić.

Mogući vanjski uzroci

Mijelom je druga najčešća zloćudna novotvorina krvotvornog sustava, nakon ne-Hodgkinovih limfoma, i čini 17 % svih hematoloških zloćudnih novotvorina, odnosno oko 1 % svih zloćudnih novotvorina, kaže doktor Batinić. Uzrok bolesti još uvijek nije poznat, pretpostavlja se da postoji genska predispozicija.

“Kao mogući vanjski uzroci navode se utjecaj radioaktivnog zračenja, višegodišnja izloženost pesticidima i sredstvima za čišćenje. Smatra se da su u razvoju multiplog mijeloma prisutne tri faze: monoklonska gamapatija neutvrđenog značenja (eng. MGUS – monoclonal gammopathy of undetermined significance), asimptomatski ili šuljajući multipli mijelom te simptomatski mijelom.

Navedena tri oblika se razlikuju po kliničkoj prezentaciji, točnije odsutnosti ili prisutnosti simptoma i oštećenja organa. MGUS i asimptomatski mijelom se smatraju premalignim stanjem i po definiciji ne smiju imati simptome i/ili znakove oštećenja drugih organa. MGUS i asimptomatski mijelom prema sadašnjim preporukama nije potrebno liječiti već samo pratiti zbog rizika od razvoja u simptomatski mijelom“, pojašnjava doktor Batinić.

Bunt zbog novog šefa na Rebru: Evo tko je Fran Borovečki i zašto nije po volji svima

Simptomi bolesti su anemija, bol u kostima, umor, mršavljenje

Klinička slika simptomatskog mijeloma je u početku nespecifična, najčešći simptomi su anemija tj. osjećaj slabosti (73 %), bol u kostima (58 %), umor (32 %), gubitak tjelesne težine (24 %). Rjeđe se javljaju simptomi poput pojačane sklonosti krvarenju po koži i sluznicama (13 %), hiperviskoznost, recidivirajuće infekcije (13 %), različit stupanj bubrežnog oštećenja (20 %), kaže doktor Josip Batinić sa Zavoda za hematologiju KBC-a Zagreb.

„Često se u kliničkoj praksi koristiti akronim CRAB (od eng. C – calcium, R – renal, A – anemia, B – bone) za opis najčešćih laboratorijskih i/ili kliničkih manifestacija: hiperkalcemija tj. povišena razina kalcija u krvi, bubrežno oštećenje, anemija i koštane lezije koje definiraju simptomatski mijelom. Simptomi mogu biti posljedica učinka samih tumorskih stanica u koštanoj srži zbog čega zdrava koštana srž (krvotvorne matične stanice) ne mogu normalno funkcionirati.

Posljedica toga su anemija, s posljedičnom općom slabosti i umorom te rjeđe niski trombociti i posljedično veća sklonost krvarenju. Zbog oslabljenog funkcioniranja koštane srži i zdravih plazma stanica nastaje oštećenje imuniteta i veće sklonosti infekcijama. Jedna od glavnih karakteristika simptomatske bolesti su osteolitičke koštane promjene (jednostavno rečeno rupe u kostima) zbog kojih se mogu javiti koštane boli, a nerijetko i prijelomi kostiju“, pojašnjava doktor Batinić.

Dijagnostika bolesti

U dijagnostici i praćenju bolesnika s multiplim mijelomom, osim uobičajenih nalaza kompletne i diferencijalne krvne slike i općih biokemijskih pretraga, nezaobilazno mjesto imaju metode analize proteina u serumu i urinu, imunopatohistološke metode (na uzorcima bioptata kosti i punktata koštane srži) te radiološka obrada kostiju, kaže naš sugovornik.

„Od metoda analize proteina ključno mjesto imaju elektroforeza serumskih proteina, kvantitativno određivanje imunoglobulina (IgG, IgA, IgM), imunofiksacija proteina seruma i/ili urina te kvantitativno određivanje slobodnih lakih lanaca u serumu i/ili urinu i njihovog omjera (kappa/lambda omjer). Biokemijskim analizama proteina dobiva se uvid u aktivnost bolesti (veličina M komponente) i indirektno u veličinu tumorske mase (dokazan je proporcionalan odnos između veličine M komponente i veličine tumorske mase). Za direktni dokaz veličine tumorske mase tj. broja monoklonskih plazma stanica nužno je učiniti imunopatohistološke i/ili citološke analize koštane srži.

Važno mjesto imaju i citogentske analize (kariogram i FISH analiza; od eng. flourescent in-situ hybridization) kojima se dokazuju karakteristične citogenetske promjene (najčešće zahvaćen gen za teški lanac na kromosomu 14) koje imaju prognostičko značenje) (određene citogenetske promjene označavaju bolest visokog rizika odnosno loše prognoze). Nezaobilazan dio dijagnostičke obrade je radiološka obrada skeleta kojom se potvrđuje prisutnost osteolitičkih lezija. Za radiološku obradu se mogu koristiti klasične rentgenske snimke cijelog skeleta (sada već zastarjela metoda) te sve više zastupljene novije tehnike kao što su niskodozna kompjuterizirana tomografija cijelog tijela (eng. low-dose whole body CT) i magnetska rezonancija (MR). Među njima sve veću važnost ima pozitron-emisijska tomografija u kombinaciji s kompjuteriziranom tomografijom (PET-CT)“, pojašnjava dijagnostičke metode naš sugovornik.

HGSS-ovci ne mogu vjerovati čemu su svjedočili: ‘Ima li kraja ljudskoj gluposti?’

Dostupnost lijekova se brzo mijenja

Multipli mijelom je za sada još uvijek neizlječiva bolest, kaže doktor Batinić. Kod malog broja bolesnika, do 10 % bolesnika može se postići dugotrajna remisija bolesti, više od deset godina pa je riječ tzv. funkcionalnom izlječenju.

„U Hrvatskoj je trenutno dostupna većina lijekova koji se koriste u standardnim protokolima za liječenje multiplog mijeloma (prema međunarodnim i hrvatskim preporukama). Neki od njih su dostupni za liječenje bolesnika od same dijagnoze dok su neki dostupni za liječenje relapsa i/ili refraktorne bolesti tj. kada se bolest ponovno vrati ili ne reagira na primijenjenu terapiju. Dostupnost lijekova se u posljednjih nekoliko godina brzo mijenja (uglavnom na bolje) ovisno o novim podacima iz kliničkih ispitivanja i regulaciji od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Od inovativnih lijekova u Hrvatskoj za sada nisu dostupna tzv. bispecifična protutijela i CAR-T stanična terapija. Za sada niti u većini zemalja EU nisu široko dostupni navedeni lijekovi, ako su dostupni onda se koriste za manje grupe bolesnika, točnije najčešće one koji su postali refraktorni (ne reagiraju) na standardne lijekove. I u ovom području dolazi do promjena, ovisno o novim saznanjima iz kliničkih ispitivanja, mnogo kliničkih ispitivanja je još u tijeku. Veliki ograničavajući faktor za dostupnost bispecifičnih protutijela i CAR-T stanične terapije je njihova cijena“, zaključuje doktor Batinić.