U crkvama diljem Francuske sve je primjetniji jedan tihi, ali značajan povratak – sve više mladih žena, osobito obraćenica, tijekom mise nosi čipkaste šalove poznate kao mantile. Ova nekada uobičajena katolička praksa, gotovo nestala iz suvremene liturgije, doživljava novo značenje među vjernicama koje žele dublje uroniti u duhovnost i liturgijsko iskustvo.
„To je duhovni ritual koji mi pomaže da bolje doživim euharistiju. Znak da u tom posebnom trenutku želim biti samo za Boga“, svjedoči Eva, 30-godišnjakinja iz Lyona koja se prije osam godina preobratila na katoličanstvo. Za francuski dnevnik La Croix pojašnjava da joj mantila pomaže ograničiti vidno polje i usredotočiti se na ono bitno tijekom mise.
Ova tradicija, koju su žene u Katoličkoj crkvi redovito poštivale do sredine 20. stoljeća, danas se ponajviše prakticira u tradicionalističkim krugovima i zajednicama koje slijede izvanredni oblik rimskog obreda – poznatiji kao tridentska misa. No, sve češće ju preuzimaju i mlađe žene koje tek ulaze u vjeru.
Odjeknula poruka zagrebačkog svećenika: ‘Ne pomaže u poslu, ne sudjeluje u odlukama’
Izraz duhovnosti
Sociologinja religije Isabelle Jonveaux sa Sveučilišta u Fribourgu ističe da je nošenje mantile često povezano s potrebom obraćenica da vjeru izraze i kroz vanjske znakove.
„To je prirodan dio njihova duhovnog puta. Vjerska odjeća može biti izraz duhovne ozbiljnosti, pa čak i svojevrsnog radikalizma“, pojašnjava.
Na studiju u pariškom Collège des Bernardins, Eva se upoznala s Pavlovim poslanicama, osobito Prvom poslanicom Korinćanima, u kojoj se ženama preporučuje pokrivanje glave tijekom molitve.
„Ta me poslanica duboko dotaknula i pomogla mi razumjeti važnost tijela u liturgiji“, kaže.
Slično razmišljanje ima i Héloïse, 25-godišnjakinja iz katoličke obitelji koja je tek čitanjem Pavlovih tekstova do kraja shvatila simboliku crkvene odjeće. Počela je nositi mantilu prvo nedjeljom, a zatim i radnim danima, posebice tijekom tridentske mise piše portal Vjera.hr.
‘Mjesto samo za Boga’
Za Marion, 43-godišnju obraćenicu koja je prije katoličanstva prošla kroz iskustvo islama, mantila je čin poštovanja prema svetosti euharistije, ali i prema ženskom tijelu.
„Žensko tijelo je svetište jer nosi u sebi potencijal novog života. Nošenje mantile moj je način da iskažem poštovanje prema Božjoj prisutnosti“, kaže.
Camille, 23-godišnja studentica i obraćenica, navodi da joj pokrivanje glave pomaže u unutarnjoj sabranosti. „To nije znak podložnosti muškarcima, nego način da ostavim mjesto samo za Boga“, ističe. Mantila joj pomaže izbjeći vanjske podražaje, uključujući muške poglede, i zadržati pogled na oltaru.
Sve sugovornice naglašavaju kako je njihova odluka osobna i duhovno motivirana, a ne nametnuta ili uvjetovana rodnim ulogama. „To je čin slobode i poniznosti pred Bogom, ne pred ljudima“, poručuju, svjesne da njihova praksa može izazvati čuđenje ili nerazumijevanje u modernom društvu.
