Ove nedjelje katolici u Hrvatskoj obilježavaju Svetkovinu Krista Kralja (lat. Festus Christi Regis) ili Nedjelja Krista Kralja (Dominica Christi Regis, Dominica Regni Christi) je svetkovina u liturgijskom kalendaru koja se u Katoličkoj Crkvi slavi zadnje nedjelje prije početka došašća.
Puni naziv svetkovine je Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja (Sollemnitas Domini Nostri Iesu Christi Universorum Regis). Svetkovina Krista Kralja posljednja je nedjelja liturgijske godine. Slavi se posljednjih dana mjeseca studenoga i proslavlja Kristovo Kraljevstvo: Krista kao Gospodara vremena i povijesti, početaka i kraja cijeloga svijeta i svih stvorenja. Liturgijska boja je bijela.
Povodom svetkovine oglasio se objavom i najpopularniji svećenik na društvenim mrežama pater Stjepan Ivan Horvat.
“Danas slavimo nedjelju Krista Kralja!
Moj Kralj je rođeni Kralj.
Biblija kaže da je On je Kralj Židova.
On je Kralj Izraela.
On je Kralj pravednosti.
On je Kralj svih vremena.
On je Kralj Neba.
On je Kralj slave.
On je Kralj kraljeva i on je Gospodar gospodara.
Dakle, to je moj Kralj.
Pitam se, da li ga znate. Da li Ga znate?
Ne pokušavajte me prevariti. Da li znate moga Kralja?
David je rekao da Nebesa kazuju slavu Božju i svod nebeski naviješta djelo ruku Njegovih.
Moj Kralj je jedini za kojega ne postoji način mjerenja koji može objasniti Njegovu bezgraničnu ljubav.
Ni najjači od teleskopa ne može ugledati rubove plaža sa zalihama Njegovih darova.
Nijedna barijera ne može zasmetati Njemu kod izlijevanja Njegovih blagoslova.
Dakle, dakle, On je ustrajno snažan.
On je u cijelosti iskren.
On je vječno siguran.
On je besmrtno milostiv.
On je kraljevski moćan.
On je nepristrano milosrdan.
To je moj Kralj.
On je Sin Božji.
On je spasitelj grešnika.
On je centralna figura civilizacije.
On stoji sam u sebi.
On je veličanstven.
On je jedinstven.
On je neusporediv.
On je besprimjeran.
On je najviši.
On je nadmoćan.
Dakle, On je najuzvišenija ideja u književnosti.
On je najveća osoba u filozofiji.
On je najveći problem uzvišenih kritika.
On je temeljna doktrina istinske teologije.
On je tjelesna potreba duhovne vjere.
To je moj Kralj.
On je čudo sveg vremena.
On je superlativ svega dobroga čime Ga vi prizivate.
Dakle, On jedini može zadovoljiti potrebe svih nas istovremeno.
On donosi snagu slabima.
On je dostupan iskušavanima i ispitivanima.
On simpatizira i On spašava. On je snažan Bog i On predvodi.
On iscjeljuje bolesne.
On čisti gubave.
On oprašta grešnicima.
On otpušta dužnima.
On izbavlja zarobljene.
On brani nemoćne.
On blagoslivlja mlade.
On služi nesretnima.
On pazi na stare.
On nagrađuje radišne i uljepšava pokorne.
Pitam se poznajete li Ga?
Dakle, moj Kralj je ključ znanja.
On je izvor mudrosti.
On je vrata iskupljenja.
On je put mira.
On je cesta pravednosti.
On je autoput svetosti.
On je ulaz u slavu.
On je gospodar moćnih.
On je predvodnik osvajača.
On je glava heroja.
On je vođa zakonodavaca.
On je nadglednik pobjednika.
On je upravitelj upravljača.
On je princ prinčeva.
On je Kralj kraljeva i on je Gospodar gospodara.
To je moj Kralj. O da. O da. To je moj Kralj. Moj Kralj, da.
Uredi Njegova upravljanja su mnogostruki.
Njegovo obećanje je sigurno.
Njegovo svjetlo je nenadmašivo.
Njegova dobrota je bezgranična.
Njegovo milosrđe je vječno.
Njegova ljubav se ne mijenja.
Njegova Riječ je dostatna.
Njegova milost je dovoljna.
Njegova vlast je pravedna.
Njegov jaram je udoban a Njegovo breme lako.
Dakle. Želio bih da vam Ga mogu opisati ali On je neopisiv.
On je neopisiv.
Da. On je neshvatljiv.
On je nepobjediv.
On je neodoljiv.
Dolazim vam reći da nebesa od nebesa ne mogu Njega zadržati, a još manje čovjek Ga objasniti.
Ne možete Ga izbaciti iz glave.
Ne možete Ga maknuti od sebe.
Ne možete Ga nadživjeti a ne možete živjeti bez Njega.
Dakle, farizeji Ga nisu podnosili, ali su shvatili da Ga ne mogu zadržati.
Pilat nije mogao naći ništa krivog na Njemu.
Svjedoci nisu mogli ujediniti svoja svjedočanstva.
Herod Ga nije mogao ubiti.
Smrt Ga nije mogla savladati a grob Ga nije mogao zadržati.
To je moj Kralj. O da.
On je uvijek postojao i uvijek će postojati.
Govorim vam, On nema pretka i neće imati nasljednika.
Nikog nije bilo prije Njega i nikoga neće biti nakon Njega.
Ne možete Ga otpustiti a On neće odstupiti.
To je moj Kralj! To je moj Kralj! Tvoje je kraljevstvo i moć i slava.
Dakle, sva moć pripada mom Kralju.
Mi tu govorimo o crnoj moći i bijeloj moći i zelenoj moći, ali to je Božja moć.
Tvoja je moć.
O da.
I slava.
Mi pokušavamo pridobiti ugled i čast i slavu za nas, ali slava je sva Njegova.
Da. Tvoje je kraljevstvo i moć i slava, zauvijek i uvijek i uvijek i uvijek. Koliko je to dugo?
I uvijek i uvijek i uvijek i uvijek.
A kad završite sa svim tim „uvijek,” onda, Amen.
S. M. Lockridge (1913.-2000.)”
Tisuće reakcija
Objava je u nekoliko sati skupila gotovo tri tisuće reakcija i stotine komentara.
“Da, Tvoje je kraljevstvo i moć u vjeke vjekove i na nebu i na zemlji. Amen”, “Kriste Kralju podaj mir i jedinstvo narodu svome”, “Svaka nedjelja je posvećena Kristu, jedinom kralju”, “Neka je blagoslovljena”, “O, da On je moj Kralj u vjeke vjekova! Amen”,
Nastanak svetkovine
Svetkovinu je uveo papa Pio XI. enciklikom Quas primas 11. prosinca 1925. godine, na kraju velikog jubileja koji se slavio iste godine. Taj jubilej je malo poznat, i možda pomalo zaboravljen. Kada je izabran za rimskog prvosvećenika 1922. godine, Pio XI. osudio je izričito »katolički« liberalizam u svojoj enciklici Ubi arcano Dei. Shvatio je, međutim, da osuda u jednoj enciklici ne bi vrijedila mnogo, budući da kršćanski narod nije čitao papinske poruke. Papa je tada odlučio da bi najbolji način da osvijesti i poduči narod bio preko liturgije. Na tragu te ideje nastala ja enciklika Quas primas u kojoj je prikazao da Kristovo Kraljevstvo nužno uključuje dužnost katolicima težiti koliko mogu, prema mogućnostima, idealu katoličke Države: »Dužnost bi katolika trudom i djelima bila ubrzati i požuriti povratak društvenom Kristovom Kraljevstvu«. Navijestio je tada uvođenje svetkovine Krista Kralja, objašnjavajući time nakanu doskočiti »potrebama našega vremena i izliječiti pošast, od koje je zaraženo. Pod zarazom razumijevamo tako zvani laicizam, koji se u naše doba razmahao, i njegove zablude i bezbožne podvige«.
Enciklika Quas primas
Enciklika Quas primas proglašava svetkovinu »sveopće i trajne društvene stvarnosti Isusa Krista« nasuprot ateističke i sekularizirane države, »pošasti našeg vremena«. Papina briga je bila pojasniti da zla svijeta dolaze od činjenice da se svijet sve više počeo udaljavati od Krista i od »njegova svetog zakona«, od konkretnog vršenja, od obitelji i društva te da »nikad narodima neće sinuti stalna nada u trajni mir; dokle god se pojedinci i države budu ustručavali priznati nad sobom vladarsko pravo Spasitelja Našega«. Potrebno je bilo za Učiteljstvo Crkve obnavljanje Gospodinova Kraljevstva i proglašavanje Krista kao Kralja svega svijeta.
Papina analiza tadašnjeg svijeta bila je vrlo aktualna jer se moderan svijet opredijelio i odlučio udaljiti s Božjeg puta: »Stoga ćemo, zapovjedimo li da svekoliki katolički svijet štuje Krista Kralja, doskočiti potrebama našega vremena i izliječiti pošast, od koje je zaraženo. Pod zarazom razumijevamo tako zvani laicizam, koji se u naše doba razmahao, i njegove zablude i bezbožne podvige: znate, časna Braćo, da nije u jedan dan dozrio, nego da već odavna klija u krilu državâ. On se sastoji u tom, što ljudi stadoše nijekati vlast Kristovu nad svim narodima. Stadoše nijekati i ono što iz Kristova prava izvire: pravo Crkve da naučava ljudski rod, da daje zakone, da upravlja narodima vodeći ih u vječno blaženstvo. Tada se malo po malo stalo izjednačivati vjeru Kristovu sa lažnim naukama i stavljati nedolično u isti red s njima; zatim je bila podvrgnuta građanskoj vlasti i prepuštena na milost i nemilost knezovima i vlastodršcima. Još dalje su pošli oni koji mišljahu, da se na mjesto božanske vjere mora staviti neka naravna religija i neko naravno osjećanje srca. Bilo je i takvih država, koje mišljahu, da mogu biti bez Boga i da je njihova vjera u bezbožnosti i nemaru za Boga«, zaključuje papa.
Značenje Kristova Kraljevstva
Svetkovinom Krista Kralja zaključuje se liturgijska godina, a time se želi naglasiti da Krist Otkupitelj jest Gospodar povijesti i vremena te da svi ljudi i sva stvorenja pronalaze u Kristu svoj smisao. On je Alfa i Omega, kako je zapisano u Knjizi Otkrivenja (Otk 21,6). Isus sam je pred Pilatom potvrdio svoje Kraljevstvo. Na Pilatovo pitanje: »Ti si dakle kralj?«, Krist odgovara: »Ti kažeš: ja sam kralj« (Iv 18,37). Papa Pio XI. podučavao je da Krist doista jest Kralj. On sam, Bog i čovjek – pisao je nasljednik papa Pio XII. u enciklici Ad ceali Reginam od 11. listopada 1954. godine – »u punom i apsolutnom smislu … jest Kralj«. Njegovo je Kraljevstvo, pojasnio je Pio XI. »ponajprije duhovno i odnosi se na duhovne stvarnosti«. Kraljevstvo Božje koje naviješta Isus u Evanđeljima nije, dakle, od ovoga svijeta, odnosno nema početak u svijetu čovjeka, već u samom Bogu. Krist ima u mislima Kraljevstvo temeljeno na snazi Istine i Ljubavi, a ne na snazi nametnutoj snagom oružja.
Kršćani ulaze u Kraljevstvo pripremajući se pokorom, vjerom i krštenjem, koje donosi autentično novo unutarnje rađanje. Svojim pristalicama Krist Kralj nalaže, nastavlja Pio XI, »da ne samo odvrnu duh od bogatstva i zemaljskih stvari, da budu blaga srca, da žeđaju i gladuju za pravdom, nego da se odreknu sami sebe i da nose križ svoj«. To Kraljevstvo, otajstveno već prisutno na ovome svijetu, postići će puninu i dovršenje na kraju vremena u Kristovom drugom dolasku, kada će Sudac i Kralj doći i suditi žive i mrtve odvajajući ih kao pastir ovce od jaraca (Mt 25,31). Radi se o stvarnosti koja je objavljena od Boga i oduvijek ispovijedana od Crkve.
Posljednji je o Kraljevstvu Božjem progovorio Drugi vatikanski koncil koji naučava da je na zemlji Kraljevstvo već otajstveno prisutno, a kada dođe Gospodin dovršit će se (GS 39). Isti je koncil reinterpretirao prvotni naglasak svetkovine Krista Kralja s društveno-političkoga značenja na duhovni i eshatološki karakter te premjestio slavlje s posljednje nedjelje u listopadu na posljednju nedjelju u liturgijskoj godini u mjesecu studenom. Time svetkovina Krista Kralja svega stvorenja zaključuje liturgijsku godinu i proslavlja Krista, Gospodara vremena i povijesti.
